Ovih dana se glasno govori o predstojećim izborima, o stavu HNS-a glede izbora ali i o ključnim akterima s kojim se razgovara(lo) o izmjenama Izbornog zakona u BiH. U isto vrijeme iz političkog Sarajeva stižu upozorenja da će međunarodna zajednica biti upoznata koliku prijetnju Dragan Čović i novije inicijative HNS-a predstavljaju za BiH. Treba ovu najavu sarajevskih redara shvatiti doslovno i vidjeti zašto oni možda to i ne govore sasvim nemotivirano i na svoju ruku.
Piše: Sanja Vlaisavljević, Hrvatski Medijski Servis
Nakon sjednice Doma naroda BiH održane 26.4.2022. godine Američko veleposlanstvo u BiH se oglasilo priopćenjem za javnost.
Ništa neuobičajeno, no nešto, ipak, jeste. Priopćenje počinje isticanjem dvaju ključnih čimbenika koji su „neprimjereno“ pokušali plasirati neke modele koji sadrže “regresivne elemente“. To su HDZ i SNSD. Iako se priznaje da je „zloupotrijebila“ uvjet za kvorum, SDA je samo prekršila načelo javne deliberacije jer probleme treba rješavati „kroz debatu i glasanje“. Dakle, na jednoj strani su prijedlozi za „dalje etničke podjele“ i drugi „regresivni elementi“, a na drugoj tek obični bojkot.
Nakon ovoga slijedi poduka što treba da rade političke stranke pri čemu je najvažnije fokusiranje na „ostvarive reforme“ i „jačanje demokratskih institucija BiH“. A to će se najbolje vidjeti kroz “odobrenje Vijeća ministara za finansiranje opštih izbora“ jer „bh. lideri imaju smislenu odgovornost da sudjeluju u vlasti, grade konsenzus i ispune očekivanja građana za pravovremenim, demokratskim izborima, te napredak ka prosperitetnijoj budućnosti u euroatlantskoj zajednici zemalja“.
Mogli bismo ovo rezimirati ovako: očekivanja građana će biti ispunjena raspisivanjem „pravovremenih izbora“ koje blokiraju SNSD, jer Zoran Tegeltija ne saziva sjednicu Vijeća ministara tim povodom, i HDZ, jer Vjekoslav Bevanda blokira financije. K tomu ako dodamo još i činjenicu da HDZ zajedno sa HNS-om inzistira na reformi Izbornog zakona čime bi bio zadovoljen uvjet jednakopravnosti Hrvata u BiH, onda je sasvim jasno da su svi ostali akteri političke scene u BiH za prosperitetnu budućnost BiH, a HDZ to nikako nije.
Ako čak i zanemarimo ovo upiranje prstom u HDZ i SNSD, ima ovdje još nešto veoma zanimljivo. Naime, na službenoj stranici Američkog veleposlanstva u BiH stoji da su službeni jezici na kojima se objavljuju tekstovi: „engleski i BHS“. Za početak recimo da tvorevina „BHS“ uopće ne postoji. Nekada, netom nakon rata, u sarajevskim školama se učenicima u svjedodžbe u rubrici predviđenoj za materinji jezik upisivalo ovo troglavo čudovište iako su ustavima (FBiH i RS) službeni jezici definirani sasvim drukčije. Ovo kršenje ustava je brzo zabranjeno i u te rubrike se počeo upisivati jezik koji učenici odaberu. Dakle, „BHS“ je konstrukt koji ne odgovara ustavima FBiH i RS. Pokušate li na mrežnoj stranici navedenog veleposlanstva pronaći ovo isto ili neko drugo priopćenje na hrvatskom jeziku nećete uspjeti. Na srpskom jeziku i ćirilici još manje. Tekstovi su pisani na bosanskom jeziku čime se diskriminiraju dva ostala službena jezika države u kojoj se nalazi Veleposlanstvo. Pogledajmo!
Pokušate li pronaći neke pojmove na hrvatskom jeziku poput: veleposlanik ili putovnica nećete imati sreću jer traženih pojmova nema. Riječ “veleposlanik” pretraživač ne poznaje što implicira da nikada nije ni uporabljena.
Ako neka mlađa osoba čiji je materinski jezik hrvatski pokuša pronaći informaciju o putovnicama neće to uspjeti nego će riječ “putovnica” morati prevesti na bosanski jezik i onda sve dalje prevoditi s bosanskog na svoj jezik. Ukoliko netko čiji je materinski jezik srpski želi na svom jeziku i svome pismu pronaći neki sadržaj također neće uspjeti.
Dakle, ako netko sada ustvrdi da je riječ o tri ista jezika i da je dovoljno pisati na samo jednom od tih jezika taj nedvosmisleno podupire političku ideju političkih Bošnjaka o jednomu jeziku – bosanskom, o jednom narodu – Bosanskom i o jednoj i nedjeljivoj, dakle unitarnoj BiH. A sve to zajedno je kršenje Ustava BiH.
No, kada pogledate mrežne stranice Američkog veleposlanstva u Sjevernoj Makedoniji, Kosovu ili Švicarskoj primijetit ćete da se poštuju ustavne odredbe kojim se definiraju službeni jezici u tim državama. Provjerimo!
OESS
Još jedna veoma važna organizacija koja se bavi, ponajprije, ljudskim pravima i obrazovanjem, ništa manje i izborima ignorira hrvatski i srpski jezik u BiH. Publikacija simboličnog naslova: „Diskriminacija u Bosni i Hercegovini: percepcije, stavovi i iskustva javnosti (Izdavač Organization for Security and Co-operation in Europe;Datum 21 mart 2020)“ može se osim na engleskom pročitati još samo na bosanskom jeziku. Možda bi bilo dobro propitati Hrvate u BiH za njihovu percepciju i stavove glede ove diskriminacije njihova materinskog jezika na navedenoj stranici. Jedino publikacija: “Dvije škole pod jednim krovom” se može preuzeti na sva tri službena jezika u BiH. Možda je razlog ove trojezičnosti simboličan jer se u publikaciji ponajviše govori o školama koje su smještene u dominantno hrvatsko-bošnjačkim županijama pa da Hrvati razumiju što o tomu misle autori publikacije. No, o tomu nekom drugom prigodom detaljnije.
Kada pogledamo kakav je odnos prema službenim jezicima u Sjevernoj Makedoniji i Kosovu rezultat je isti kao i za USA veleposlanstvo.
EU
Analiza je izvršena i na mrežnoj stranici EU delegacije u BiH. Troglavo čudovište i engleski jezik! Diskriminacija na djelu ili slučajan previd?
Primjeri pretrage su riječi „veleposlanik“ i „Europska Unija“. Primijetit ćemo da riječi nisu pronađene.
Ponovno, pogledamo li koji jezici su u uporabi na Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, vidjet ćemo da se poštuju službeni jezici i Kosova i Sjeverne Makedonije.
Mrežna stranica na kojoj su uvažena sva tri službena jezika u BiH je stranica OHR-a.
No,u obraćanju visokoga predstavnika u BiH, Christiana Schmidta Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda (11.5.2022.), tijekom spominjanja pregovora o izborima, HDZ je, nažalost, opet predstavljena ne kao stranka koja štiti interese hrvatskog naroda nego kao stranka koja remeti pozitivne procese.
“Nažalost, ova pitanja u vezi su s pregovorima o izbornim reformama između dvije glavne stranke u Federaciji, bošnjačke SDA i hrvatskoga HDZ-a, pri čemu potonja koristi pitanje imenovanja kao sredstvo za potkusurivanje. Ipak, dogovor je i dalje nedostižan.”
Hoće li biti da je “potkusurivanje” (sic!) u Izvješću, zapravo, HDZ-ovo inzistiranje na jednakopravnosti? Hoće li biti da se stavovi HDZ-a tumače kao arbitrarni stavovi samo jedne stranke ili su to ipak stavovi hrvatskih vodećih stranaka u BiH? Dakako, da je riječ o stavovima HNS-a koji okuplja preko deset vodećih hrvatskih stranaka, pa samim time i stavovi većine Hrvata u BiH.
Na kraju kažimo da ratoborni sarajevski redari političkog prostora u BiH očito imaju dovoljno razloga da prijete svojim neistomišljenicima koji ne govore njihovim jezikom, imamo li u vidu snažnu potporu međunarodnih institucija u BiH za unitarističko državno ustrojstvo, koja se između ostalog ogleda i u njihovom opredjeljenju za jedan jezik svih građana BiH./HMS/
