Safet bi opet ratovao. Ne bi on ratovao, nego bi da se ratuje. Kao nekad „kad je bilo bolje“. Drugi da ginu, on da se bogati. Kaže „tko ne može da živi s Hrvatima i Bošnjacima, neka se pripremi za rat“, navodi u reklaciji na izjavu bivšeg gradonačelnika Mostara Safeta Oručevića predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž. U izjavi koju prenosi Hrvatski Medijski Servis Raguž dalje navodi:
-Na ovaj otvoreni poziv na rat, reagirao je Klub vijećnika HRS-a iz Gradskog vijeća Grada Mostara. Pišu HRS-ovi vijećnici kako su bošnjačke stranke PODRŽALE sve prostorno planske dokumente, sve financijske dokumente i sve građevinske dokumente na osnovu kojih se sve gradi u Mostaru, pa i zgrada HNK. Pozvali su i udruge HVO-a da se ograde od izjava svojih bojovnika, a ministarstvo vanjskih poslova RH da disciplinira svoje državljane s ovu stranu granice. Valjda Safeta ovo zadnje pogodilo pa kao odgovorio, ne demantiravši ništa od ovog iznad. Glavna misao mu je „Slaven Raguž „mali Musolini“ (napisao Safet s jednim „s“) i da radi u Eronetu“. Iako slova napisao nisam, on meni „odgovara“, bez da je išta smisleno odgovorio.
Dodaje Safet „da sam ja zaista bio pripadnik HVO-a, danas bi mi Raguž salutirao i ljubio čizme, ili bi me barem našao u evidenciji.“ Safet sigurno ima neki fetiš na „ljubljenje čizama“. Piše Ratko Mladić u svojim dnevnicima, a prenosi srpski časopis „Princip“ 2004. g.: “muslimanska delegacija iz Mostara u kojoj je bio i neki Safa, molila je da topnički djelujem po dijelovima grada, koji su bili naseljeni Hrvatima, sa sobom su donijeli novac da plate… Ničim izazvan, stojeći u stavu mirno, taj Safa, zamoli da mi se obrati, riječima: generale Mladić, najžalije mi je što se u ovom ratu ne borimo na istoj strani… Saginjući se, pokušavao je da mi poljubi čizme“. No, ostavimo se čizama.
Zašto se Safet srami svog staža u HVO-u? Ne znamo, a nije nas ni briga. No, činjenica je da je u periodu dok još uvijek „nije to bio njihov rat“ ne samo da je bio dio HVO-a, nego bio jedan od koordinatora HVO-a „za posebne namjene“. Potvrđuju to dokumenti sa suđenja Bruni Stojiću, primjerice onaj gdje Safet potpisuje zapovijed o oduzimanju vozila tablica „HVO“ te da se isto preda njemu na uporabu. Cijeli niz dokumenata potvrđuje suradnju s Petrom Zelenikom, Jadranom Topićem i Matom Bobanom. Svjedoče ljudi kako mu je baš Mate Boban uručio hrvatsku putovnicu. Praktično, Safet je radio s cijelim HDZ-om tadašnjim i zapovjedništvom HVO-a, pa čak i u najvećem periodu hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Mostaru. Malo je Safet s njima, pa malo u Podveležju s Ratkom Mladićem. Vjerojatno, kad bi ga upitali za epizodu s Ratkom Mladićem, i to bi zanijekao.
Ono što bi on sigurno, a to je da bi on ratovao, ali da netko drugi gine. Ako ne to, onda svako malo bi izišao iz neke jazbine i zarazio javnost izjavama koje nemaju za cilj ništa drugo nego širenje mržnje među ljudima. Mržnja vodi u konflikt, konflikt vodi u sukob, sukob vodi u rat, a u ratu dolazi sadaka. To Safeta zanima, sadaka, a nema sadake ako nisi žrtva. Bez sadake, osuđen si na provaljivanje u stanove, krađe goblena, provaljivanje u kioske i trgovine, a s još malo pa, punih 70 godina, a ima se i kila, sigurno to ne bi išlo tako glatko kao nekad, napisao je Raguž./HMS/
Jedan odgovor
Ivo Lučić: Tek što su u rujnu 2001. godine srušeni njujorški “Blizanci”, a Alija Izetbegović odmah zatim (u listopadu) dao je ostavku na sve političke funkcije, krajem travnja i početkom svibnja 2002. godine međunarodne vojne snage (SFOR) pronašle su 120 tona minobacačkih i drugih projektila uskladištenih i sakrivenih u istočnom dijelu Mostara.Nije nikakva novina (u Mostaru) predstavljati dio zajednice kao cjelinu i nametati partikularno kao univerzalno. Odavno ta praksa funkcionira. Za njezino razumijevanje valja napomenuti da se Oručević predstavlja dosljednim titoističkim “antifašistom”. To je ona vrsta “antifašizma” kakvu su svojevremeno među ostalima promovirali oficiri JNA Ratko Mladić i Veselin Šljivančanin (u Kijevu i u Vukovaru). Zato nije ni čudo što je u ljeto 1993. godine Oručević zajedno s bivšim oficirom JNA i generalom Armije BiH Arifom Pašalićem dogovarao s Mladićem “zajednički izlazak na Neretvu i sve do Neuma” kao i stvaranje “srpsko-muslimanske hercegovačke regije”, uz tvrdnju da Muslimani u Mostaru “sa Srbima mogu i hoće da žive, a s Hrvatima ne mogu i neće.”Oručević, odnosno muslimansko političko i vojno vodstvo, mjesecima su plaćali Srbima da svojim topništvom tuku hrvatske ciljeve u Mostaru. Navodno su Srbi povremeno tukli i više nego je bilo plaćeno uz opasku da “oni časte” – valjda u ime “antifašizma” te bratstva i jedinstva “naših naroda”.Sve je to opisano u knjizi Šefke Hodžića “Operacija Jesen 94.” objavljenoj u Sarajevu 2007. godine, kao i u tekstu protojereja Alekse Zubca objavljenom u časopisu “Vidoslov” broj 3. iz 1994. godine.