Nije čudo što je Trump arbitrirao na jednoj (završenoj) nogometnoj utakmici. Čudo je zapravo to što se cijeli svijet čudi (i skandalizira, također), nad potezom lika koji vjeruje da bi mogao ubiti čovjeka na Petoj aveniji, bez ikakvih posljedica… Donald (i) to je Amerika.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Ne bih se, da sam na mjestu Belgijanaca – još! – previše radovao. Dobro, 4:1, jest (relativno…) dobar rezultat, ali nema toga američkoga poraza kojega jedan poziv iz Bijele kuće ne može anulirati. I, u pobjedu prometnuti! Jer, Gianni Infantino i Donald Trump jarani su ne od jučer. Naime, još početkom prosinca prošle godine, kada je svima – pa čak i tome potencijalnom, zapravo samopromoviranom Nobelovcu bilo jasno kako ga je Norveški odbor ignorirao – ruke (mu) je dao taj sve kontroverzniji Švicarac talijanskih korijena.
„Nobel“ u Kennedyjevu centru
Mjesec prije prosinačke ceremonije ždrijeba Svjetskog nogometnog prvenstva, FIFA je najavila utemeljenje nagrade te pojasnila da će tako ovjenčati pojedince koji su poduzeli iznimne i izvanredne poteze za mir. A, kako u Oslu nisu baš povjerovali digitronu američkoga predsjednika koji je pokazao da je on zaustavio – čak! – osam ratova (uz ine i onaj između Srbije i Kosova…), uskočio je Zürich, ili kazali bi Giannijevi roditelji, talijanski doseljenici u Švicarku – Zurigo.
Jasno, instant “Nobela”, nagradu za mir krovne svjetske nogometne organizacije dodijelio mu je – a tko drugi (?!) – doli njezin prvi i neprikosnoveni čovjek. I to tijekom ždrijebanja u Kennedyjevu centru za izvedbene umjetnosti.
I evo, nakon što je uoči utakmice osmine finala (američkog) Mundijala, SAD-Belgija, FIFA-in laureat ukinuo crveni karton američkome reprezentativcu Folarinu Bologunu, mediji diljem svijeta izračunali su kako se Infantino javno pojavio s Trumpom barem, kako se navodi, pola tuceta puta. Bio je na njegovoj inauguraciji u siječnju i od tada više je puta posjetio Washington. A, malo je kazati da je njegovo uprizorenje na potpisivanju mirovnog sporazuma između Ruande i Demokratske Republike Kongo – skandalozno. „Odlično ste odradili posao. Veliki ste vođa u sportu“, izravno mu se tom prigodom obratio jaran iz Bijele kuće, nakon što ga je ugledao – u prvom redu!
Infantino – učio od heroja
Dakle, to što je početkom ovoga tjedna američki predsjednik ni ne trepnuvši priznao kako je u „slučaju Bologun“ nazvao svoga, pa gotovo privatnog, švicarskog Talijana i upozorio ga kako se (samo) dogodilo to da su dvojica igrača trčala u punoj brzini te se sudarili. To što je Bosancu – kud će suza nego na oko?! – Tariku Muharemoviću tom prigodom umalo puknuo članak, nije osobito ganulo washingtonskoga suca.
A, ni Infantina, koji je najboljem američkom igraču dozvolio istrčati protiv Belgije. „Odluka FIFA-e o ukidanju crvenoga kartona stvarno je briljantna, ali ja im nisam rekao da to naprave“, tumačio je američki predsjednik, praveći – valjda – alibi svome ciriškome jataku, koji je – učeći evo od heroja – prisegnuo kako se nije miješao u rad (svoje) Disciplinske komisije. Nitko ni jednom ni drugom, dakako, nije povjerovao. Ali, nije tu kraj…
Sugestija Epsteinova jataka
Nije, naime, Trump tu zaključio priču koja je toliko nevjerojatna da je praktički za dva-tri dana u zaborav bacila krađu stoljeća zabilježena na utakmici Hrvatska-Portugal. Problematizirao je taj volšebnik, koji je evo VAR premjestio u Ovalni ured, lik i djelo sudca koji je sankcionirao američkog nogometaša za lom noge s predumišljajem. Riječ je o Raphaelu Clausu, Brazilcu iz nogometne obitelji – otac i brat bili su mu nogometaši. No i da nisu – u svijetu u kojemu Amerikanac – bilo koji – uči nogomet Brazilca – bilo kojeg – nešto zbilja nije u redu. Slijedom čega je glasoviti Jürgen Klopp, vjerojatni novi njemački izbornik, zavapio: „To je naš sport, a ne njihov. Nemaju pojma o nogometu.“
Istina, Claus je 2024. bio pozvan svjedočiti o manipulaciji utakmicama i sportskom klađenju. I, to je netko dojavio Trumpu. No protiv toga Brazilca nikada nije pokrenut formalni postupak. E, to je njegov washingtonski isljednik previdio te je pozvao novinare da provjere njegovu prošlost. Uz (vrlo) sugestivno. „Nije baš sjajna!“
Smetnuvši (…) kako je i njegova prošlost, sad već, godinama stvar provjere. Na svjetskoj razini. Nema zapravo više nikakve dvojbe kako je bio osobno povezan s Jeffreyjem Epsteinom. Publicirane snimke iz 1990-ih prikazale su njih dvojicu, tadašnje susjede, zajedno na jednoj zabavi. Pritom je Trump barem sedam puta letio Epsteinovim privatnim zrakoplovom. U jednom intervjuu iz 2002. Epsteina je nazvao sjajnim čovjekom i za njega kazao: „Priča se da, kao i ja, jako voli lijepe žene. A mnoge od njih su nešto mlađe.“ Dakle…
Sve Donaldove zvjezdice
Čudi me, međutim, nakon svega što se uopće (cijeli) svijet čudi što je lik koji je (mrtav-hladan) naredio otmicu predsjednika Venezuele Nicolasa Madura (i njegove supruge), ili pak poželio da Kanada bude 51. zvjezdica na i inače (zvjezdicama) krcatoj američkoj zastavi – odlučio arbitrirati i u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. I, to na jedan apsolutno brutalan način. Brutalnost je, naime, njegovo drugo ime. A, to su od njega napravili njegovi – republikanci. Kojima se u rijetkim trenutcima iskrenosti i on sam čudi.
„Mogao bih stati nasred Pete avenije i ubiti nekoga, ni tada ne bih izgubio svoje glasače. To je nevjerojatno“, kazao je u siječnju 2016. u predizbornoj kampanji (za prvi mandat), i sam – prijatno! – iznenađen lojalnošću pristaša.
Dakle, nije ovo (samo) priča o ionako već odavno afirmiranom skandal-majstoru iz Bijele kuće, nego o SAD-u. Aktualna Amerika zaslužuje baš ovakvoga predsjednika, Uostalom, dvaput su ga birali. Treći put, doduše, ne mogu. Ukoliko, dakako, VAR iz Ovalnog ureda ne pokaže drugačije. Ali, ne sam VAR koji prekraja nogometne utakmice, nego VAR koji prekraja granice, bira predsjednike, prijeti istrebljenjem čitavih naroda…
E, Kolumbo, Kolumbo…/HMS/
