Nije – baš! – za očekivati, nakon što je Murphy izdao Izetbegovića II., da u Sarajevu osvane grafit: Potpiši, Bakire, nek’ je k’o Slovenija. Ipak, malo je nadrealno da se kao odvjetnik obrane Alijina jedinca promovira Fahrudin Radončić, njegov najbolji (stari) neprijatelj.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Teško je iz nedaleke bh. prošlosti s ove distance, i nakon svega što je Bosna prošla poslije tzv. dejtonskog mira, odrediti što je povijesna činjenica, a što – legenda, koja ne mora biti i – povijesna istina. Ipak, nakon što je bivši američki veleposlanik u BiH Michael Murphy, uporabivši gotovo komunističku kovanicu “etnonacionalističi politički lideri”, posvjedočio kako je – jedan od njih – Bakir Izetbegović tijekom pregovora o ustavnoj reformi 2021./2022. američkim dužnosnicima povjerio kako bi mogao živjeti s podjelom BiH jer bi njegov dio bio veličine Slovenije, prisjetio sam se jedne starostavne priče iz vremena Bakirova oca. Što bi kazali Bošnjaci prvog predsjednika.
Kasno će biti kasnije
Ne može ju se, zapravo, baš smatrati (ratnom) legendom, jer se legitimirao svjedok, ugledni novinar i diplomat Hajrudin Somun, koji je nazočio susretu Alije Izetbegovića i palestinskog lidera Jasera Arafata. Vrijeme je bilo delikatno. Ratna ’93. kada je bio aktualan Vance-Owenov plan za Bosnu i Hercegovinu. Bošnjačkoga je prvaka zanimalo i to je, prema osobnome priznanju, kanio odavno pitati Arafata, bi li, iz pozicije u kojoj je sada, na počecima borbe za povrat uzurpiranih prava Palestinaca zauzeo drugačiji stav i strategiju. I Jaser mu je prisegnuo kako ne mijenja stav od početka revolucije.
Uzdajući se u sugovornikovo pregovaračko iskustvo, Alija ga je zamolio za savjet: Što je, dakle, Bosni, tj. njemu činiti. „Uzmite što god vam nude, uzmite, kasnije može biti kasno, nećete možda dobiti ni toliko“, savjetovao ga je legendarni Palestinac, čijemu je narodu danas gore negoli je Bosni bilo te ’93.
Legendarni grafit
Povijest – ne, dakle, legende – uči nas kako je otac potencijalnoga lidera „bošnjačke Slovenije“ volio poslušati mišljenja drugih, ali je obično odlučivao uzdajući se u svoju političku pamet. Neveliku, uči nas, također, historija ta stroga, a gdjekad i nepravedna – učiteljica. Nije se tako obazirao ni na legendarni – ali stvarni – sarajevski grafit: “Potpiši, Alija, nek’ je k’o avlija”, koji je osvanuo u doba kada se „prvi predsjednik“ kolebao glede Daytonskog sporazuma.
I, na kraju – možda se i sjetivši Arafata – potpisao mirovni sporazum, koji je, mislili smo, donio mir, a zapravo samo zamrznuti konflikt. Koji se ponekad – i sve češće! – doima gorim od rata…
Ponuda koja se ne može odbiti
A, kad smo već kod podjele Nedjeljive i Tisućljetne i sudjelovanja Bošnjaka u njoj, u političkome životopisu Mate Granića Vanjski poslovi: politika iza kulisa važan je nadnevak siječanj ’94. Na tajnom sastanku u Ženevi, održanom nakon službenih pregovora, a na inicijativu bošnjačke strane, sudjelovali su, prema svjedočenju bivšega šefa hrvatske diplomacije: Alija Izetbegović, Franjo Tuđman, Haris Silajdžić i Hido Biščević. Bošnjačka je strana, što će reći Izetbegović I., ponudila da Hrvati odustanu od srednje Bosne koja bi pripala Bošnjacima, a da Hrvatima pripadne sve južno i zapadno od Prozora (Rame) do doline Neretve. Mostar bi pak bio podijeljen na desnu i lijevu obalu. Tuđman je odbio te je sastanak kratko trajao.
Ali, uporan je „prvi predsjednik“. Deset dana kasnije na novome sastanku pod ravnanjem Izetbegovića i Tuđmana, nazočni su: Silajdžić, Granić i Miomir Žužul. Alija izlazi s ponudom koja se ne može odbiti: nudi Franji sve ispod Prozora. No ovaj i to odbija.
Jasno, u bošnjačkoj, pa i u – lijevom – dijelu hrvatske javnosti puno se bolje primila priča o dogovoru Tuđman-Milošević u Karađorđevu, negoli ova ženevska neuspjela podjela. Činjenica da je u Ženevi bilo nekoliko svjedoka, a u glasovitome Titinu lovištu niti jedan, nije svih ovih godina pokolebalo one koji Hrvatsku i danas – poglavito danas! – optužuju da joj je cilj dio bh. teritorije. Kao i Srbiji, uostalom…
Radončićevo – nema teorije!
U aktualnom, međutim, „slučaju Murphy“, ili ako hoćete „slučaju Slovenija“ svjedok optužbe američki je veleposlanik. Dakle, kredibilan te stanovito vrijeme, kao (nekoć) svi američki diplomati vrlo omiljen podno Trebevića. No zanimljivo je kako se kao svjedok obrane prometnuo Fahrudin Radončić.
„Nema teorije, ali apsolutno nema teorije da je Bakir ikada od bilo koga tražio podjelu Bosne i Hercegovine i treći entitet“, tvrdi taj vjerojatni kandidat za bošnjačkoga člana Predsjedništva BiH, koji je u pretkampanji već nekoliko puta prijetio kako Trećeg neće biti ni po cijenu – rata… Možda je ta iznenadna Radončićeva „advokatura“ zbog Bajrama. Jer, vrijeme je to kada su se ta dva (najbolja) stara neprijatelja obično mirila, nakon što bi Utemeljiteljev Avaz žestoko denuncirao svakoga – i svaku! – što nosi prezime Izetbegović.
Ukratko, što je sve bošnjački dnevnik napisao, a Gazda izgovorio o Izetbegovićima, ovo što je ovih dana kazao ex-američki veleposlanik doima se kao kamilica.
Bakirova mapa
Uz to, nezgodan svjedok optužbe je i Nermin Nikšić, koji kaže kako uopće nije iznenađen što Alijinu jedincu nije mrska neka eto slovenska Bosna. Tvrdi, naime, taj čelnik bh. socijaldemokrata kako su ga neki visokopozicionirani SDA-ovci svojevremeno upozoravali kako Janez, pardon Bakir Izetbegović u svome kabinetu ima kartu s ucrtanim granicama podijeljene Bosne i Hercegovine te toga, povremeno prvoga u Bošnjaka, naziva izdajnikom u pokušaju.
I, šalje ga, baš sad kad se kani vratiti u Alijinu mitsku fotelju, u političku mirovinu.
Ipak, možda ne treba strogo suditi. Možda se Izetbegović II. sjetio Arafatova savjeta što ga je dao njegovu ocu. A, kako bi se o tomu moglo prosuđivati, valjalo bi znati što je na stolu. Je li, naime, nešto zbog čega bi se – odbije li ponudu – kasnije mogao kajati?! Nije, jasno, realno očekivati, poglavito praktički uoči izbora, da na sarajevskim ulicama osvane grafit: Potpiši, Bakire, nek’ je k’o Slovenija. No po svemu sudeći dejtonskoj je Bosni istekao rok uporabe.
Svašta će se u vremenu ispred naći na pregovaračkim stolovima…/HMS/
