Povremeno se i Milorad Dodik promicao kao glasnogovornik Herceg-Bosne. Što je, budući da dolazi iz – od Hrvata – (č)etnički očišćena teritorija, kombinacija bizarnog i ciničnog. Morao bi to znati Penava dok istrčava s imperativnim: ili hrvatska izborna jedinica, ili Hrvatska Republika Herceg-Bosna.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Početkom ovoga tjedna, istoga dana dok su predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović i bh. parlamentarka Darijana Filipović pohodili vodstvo Hrvatskog generalskog zbora, Demokratski je pokret obznanio deklaraciju u kojoj poziva na hitno uspostavljanje hrvatske izborne jedinice ili povratak HR Herceg-Bosne. Podsjećaju pritom kako je Hrvatska, kao potpisnik i jamac Washingtonskog i Daytonskog sporazuma obvezna i dužna stati u zaštitu Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Plenkoviću nije dobro sjela
Dio, dakako veći, bošnjačkih medija krstili su ovu iznenadnu reakciju – skandaloznom. Dok ju je onaj manjinski dio relativizirao prenoseći izjavu Andreja Plenkovića, kako on o deklaraciji pojma nema. A, u biti, značaj joj je samo u tomu što je DP dio vladajuće koalicije a njezin potpisnik, Ivan Penava – potpredsjednik Hrvatskog sabora. Mada, taj se nekadašnji vukovarski gradonačelnik potpisujući je identificirao samo kao stranački prvak.
Kako bilo, osim što tzv. probosanskim medijima rečena deklaracija nije baš dobro sjela na želudac, dojam je kako je stanovite stomačne nedaće prouzročila i u hrvatskoga premijera. Samo mu je bogato diplomatsko iskustvo pomoglo da pravim imenom ne nazove ono što mu je priredio sestrinski DP. Takvoga sam barem dojma ostao gledajući ga kako na HRT-u reagira na Penavina, kazao bi Thompson, žalosna slova. Nije, ipak, odustao od blage ironije te je rekao kako vjeruje da je riječ o političkom potezu kojim ta stranka nastoji povećati vlastitu vidljivost u javnosti. A, tu je, kazao bi naš narod, mast otišla u propast. Naime, prema redovitom mjesečnom istraživanju Crobarometra, Penavini hercegbosanci dobacili su do nebitnih – 3%.
Potpuno promašen imeprativ
Da su, dakle, danas-sutra izbori, Penava bi iselio iz svoga saborskog ureda na zagrebačkom Gornjemu gradu. Uz malu dopunu: taj je čelnik DP-a u svibnju bio najnepopularniji političar u Hrvata, prema mišljenju 63% anketiranih.
Vjerojatno se ovdje, čak i ako je Plenković u pravu glede motiva, ipak ne radi o lošoj namjeri. Nego o potpuno promašenom trenutku da se, kao što evo čini DP, mobilizira „cijela hrvatska javnost, svi mediji, i novinari, svi politički čimbenici da se uvidom u potpisane dokumente (Washingtonski i Daytonski sporazum, op.a.) osobno uvjere i da nakon toga svi službeno postupimo sukladno obvezi koju RH nepobitno ima prema Hrvatima u BiH“.
Uostalom, neizravno polemizirajući s ovim Penavinim imperativnim – ili hrvatska izborna jedinica, ili Hrvatska Republika Herceg-Bosna, Čović je iz Zagreba, s generalima u pozadini, pojasnio kakav je put za izmjenu Izbornog zakona, toga zapravo temelja većine hrvatsko-bošnjačkih prijepora.
„Druga pjesma“ u Bošnjaka
Na nepokolebljivo DePeovsko: „Sada je krajnji čas da se hrvatsko pitanje u BiH riješi“, prvi je u bh. Hrvata hrvatskim generalima povjerio kako je HDZ u posljednjih desetak godina, u susretima triju naroda u BiH i međunarodne zajednice, ponudio barem desetak različitih prijedloga izmjene Izbornog zakona kako bi se došlo do rješenja. „Želimo promijeniti Izborni zakon da osigura legitimno predstavljanje, ali iznad toga mora biti dogovor i mora biti postignut kompromis. Drugim riječima, to je teško ostvariti bez sličnog promišljanja bošnjačkog, odnosno srpskog naroda“, pojasnio je.
O toj je okolnosti hadezovski lider govorio više puta, a posljednji je put to pojasnio možda na najplastičniji način, podsjećajući kako bošnjački dužnosnici – osobno mi prvi na pamet padaju Elmedin Konaković i Fahrudin Radončić – čak i javno govore kako nema smisla da Hrvatima, kao što su to učinili četiri puta, biraju člana Predsjedništva BiH, a kada se s hrvatske strane ponude rješenje – drugu pjesmu pjevaju. Ovaj drugi, pripremajući se valjda za novi pokušaj ulaska u troglavi bh. državni vrh, čak poručuje kako trećeg entiteta neće biti ni po cijenu rata, uz – patetičnu! – opasku kako mu je Slaven Kovačević – taj novi Komšić – na srcu… To je, dakle, ozračje u kojima mlađi partner u Hrvatskoj vladi priziva na vrbi grožđe.
Bajina (demagoška) galama
Ukoliko to Penavi & comp. nije najjasnije, objasnit će im to vjerujem premijer Plenković na koalicijskom sastanku koji je najavio baš nakon što je Penava prizvao Herceg-Bosnu kad joj – još! – vrijeme nije. Možda ga pritom nije loše podsjetiti kako se povremeno i Milorad Dodik – davno prije DP-a – (samo)promicao, gotovo etablirao, kao glasnogovornik Herceg-Bosne. Što je zapravo kombinacija bizarnog i ciničnog. Baja, kao što znamo, dolazi iz „boljeg dijela BiH“, otkud su Hrvati gotovo (č)etnički očišćeni..
Jasno, u Bajinu slučaju riječ je o demagogiji kroničnoga galamdžije kojega odnos Hrvata i Bošnjaka ne zanima, nego (samo) nastoji da Srpska ostane ono što su joj krsni kumovi dali u Daytonu. Srpska, dakle. No i svi oni koji, iz različitih razloga, prizivaju Treći entitet, a bave se, ili makar to misle, ozbiljnom politikom, ne bi se trebali prezentirati političkim željama. Ne naročito onim – pustim. Na vrbi grožđem, da još jednom ponovimo gradivo.
A, ima i ona o svirali – na vrbi, također! /HMS/
