Većina ljudi koji smršave teško održava postignutu težinu na duge staze, a povratak kilograma česta je pojava nakon što se ublaže dijetetski napori i vrate uobičajene rutine. Znanstvenici još uvijek pokušavaju otkriti što razlikuje onu malu skupinu koja uspijeva zadržati novu težinu od onih koji je vrate, a sve je više dokaza koji upućuju na to da bi svakodnevno kretanje moglo biti dio odgovora.
Oko 8500 koraka dnevno
Preliminarna sustavna analiza 14 studija, objavljena u časopisu International Journal of Environmental Research and Public Health, sugerira da je hodanje oko 8500 koraka dnevno povezano s uspješnim održavanjem težine nakon dijete. Analizom je ispitano kako se dnevni broj koraka mijenjao tijekom faza mršavljenja i održavanja težine u programima za pretilost temeljenim na promjeni životnog stila.
U svim studijama uključenim u pregled, sudionici su na početku u prosjeku bilježili oko 7200 koraka dnevno. Tijekom faze mršavljenja dnevni broj koraka porastao je na otprilike 8400 do 8500, uz prosječan gubitak težine od oko 4 posto. Međutim, početna razina aktivnosti nije bila pouzdan pokazatelj količine kilograma koju su sudionici izgubili.
Ključno se otkriće pojavilo kasnije. Tijekom faze održavanja, sudionici koji su uspješno zadržali postignutu težinu nastavili su hodati oko 8500 koraka dnevno ili više, dok je manji broj koraka bio povezan s ponovnim debljanjem. Važno je napomenuti da su nalazi pregleda preliminarni i promatrački te ne utvrđuju uzročno-posljedičnu vezu.
Tijelo se opire gubitku kilograma
Razlika između gubitka kilograma i njihovog održavanja odražava ono što kliničari često viđaju, kaže Yen-Yi Juo, kirurg i liječnik specijaliziran za pretilost. “Održavanje težine zahtijeva svladavanje prirodne sklonosti tijela da sačuva ravnotežu, u ovom slučaju tjelesnu masu, dok je sam gubitak kilograma često jednostavnija, kratkoročna intervencija”, rekao je Juo za Newsweek.
Usporedio je održavanje težine s balansiranjem na jednoj nozi. “Većina ljudi može nakratko podići jednu nogu i balansirati sekundu-dvije, no znatno je teže zadržati taj položaj dulje vrijeme. Slično je i s održavanjem težine: ono uključuje stalnu fiziološku prilagodbu i regulaciju”, objasnio je.
Prema Juou, tijelo se aktivno opire dugoročnom gubitku težine kroz hormonalne i metaboličke promjene. Razine hormona gladi rastu, metabolizam se može usporiti, a potrošnja energije se smanjiti – sve to gura tijelo natrag prema prijašnjoj težini.
Uloga tjelovježbe i buduća istraživanja
Nalazi pregleda upućuju na to da tjelesna aktivnost može pomoći u suzbijanju nekih od ovih učinaka. “Redovita tjelovježba može pomoći u očuvanju mišićne mase i održavanju bazalnog metabolizma, a oboje može pridonijeti dugoročnoj stabilnosti težine”, rekao je Juo.
Ipak, upozorio je da veći broj koraka možda nije jedini pokretač uspjeha. Ostaje nejasno uzrokuje li više hodanja izravno bolje održavanje težine ili jednostavno odražava šire pridržavanje zdravih navika, uključujući prehranu, spavanje i praćenje napretka.
“Jedno od velikih ograničenja u istraživanju pretilosti jest to što su se kliničari donedavno uvelike oslanjali na indeks tjelesne mase umjesto na rutinsko praćenje sastava tijela. Zbog toga još uvijek ne razumijemo u potpunosti koliki je stvarni doprinos očuvanja mišića, metaboličke prilagodbe i pridržavanja zdravih navika u dugoročnom održavanju težine”, zaključio je./HMS/
