Sve je to zbog šovinizma iz Hrvatske, čestit Kalendar i sveto kalendarsko porođenje

Dašak prave zimske idile dugo već zaobilazi „bh. prijestolnicu“. Ove godine će je zaobići i javni doček Nove godine. Tako je odlučila gradonačelnica Sarajeva. Sarajevska glavna ulica, jedva da je osvijetljena, dućani zapuštenih izloga, a svjetlosnih dekoracija nema pa nema.

Piše: Sanja Vlaisavljević, za Hrvatski Medijski Servis

U zoološkom vrtu će se sarajevski mališani moći družiti nekoliko dana u ovo predblagdansko vrijeme i naučiti kako se hrane pitome životinje. No, i to samo do 14.00 sati. Da se Vlasi ne dosjete. Zimske čarolije u sarajevskom parku Hastahana nema. Bit će na svega nekoliko metara sarajevskog Vilsonovog šetališta gdje nas čeka „Zima na Vilsu“.

No, vjera ne smije izdati: „Bolji i ljepši kalendar“ je pred nama.

Sarajevo je već odavno izgubilo sjaj glavnog grada jedne države. Grad je to u kojemu Hrvata i Srba gotovo da nema. No sve do ove godine i daha „građanskog duha“ u gradskoj upravi na čelu s generoznom gradonačelnicom i ono malo zimske čarolije što je bilo više nema.

Treba štedjeti, a ni epidemiološka slika nije baš povoljna za javni doček Nove godine. Tako je gradonačelnica odlučila blagdanski novac preusmjeriti. Kamo? Za bolesnu djecu? Populizam na svom vrhuncu!

Mora da je i novac za svjetlosne dekoracije preusmjeren. Dakako, za najugroženije. No, ovih dana je posve jasno da su ugroženi samo par onih Hrvata što su ostali u Sarajevu. Dakako, ovdje ne mislimo na poslušnike raspoređene u „građanske“ stranke. U ugrozu smo se uvjerili prije dan dva kada su na vratima katoličke obitelji u „bh. Prijestolnici“ osvanule prijetnje smrću. Zašto? Zbog adventskog vijenca. Ali, i tim povodom je gradonačelnica brzo reagirala. Sve je to zbog Zorana Milanovića, zaključila je brzo. A i osoba koja je ispisala prijetnje zapravo to je uradila jer je duševno bolesna a ne zato što je nacionalista. To je zapravo samo jedan mali incident. Ma, isti onakve kakve je Caco pravio u ratno doba. Jedan Srbin ili Hrvat ubijen u „bh. prijestolnici“ bio je sporadičan eksces. Zanemariv. Pa i u to smo se uvjerili jer je na Kazanima podignuta ploča bezimenim Srbima i Hrvatima koji su, eto tek tako, stradali u Sarajevu. Možda su se i oni samoubili kao što se u sarajevskom naselju Dobrinja jutros, po svoj prilici, samozapalilo vozilo sa hrvatskim registarskim tablicama. Možda je i vlasnik vozila duševni bolesnik, a možda ga je Milanović potakao da si zapali vozilo zbog svojih? Kako je razborito duševni bolesnik birao vrata na kojima će podjednako razborito ispisati prijetnje. No gradonačelnica odlučno odbija svaki prigovor zbog pokušaja opravdanja napada na katoličku obitelj a koja glasi: “Ne želeći da umanjujem ozbiljnost ovog incidenta, moram naglasiti da bi ovo mogle biti posljedice izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovica koji dodatno širi netrpeljivost među narodima”.

Ne samo da je jednom naglasila da Milanović širi netrpeljivost (mada ostaje nejasno kako) nego i u obrani zbog medijskih natpisa koji se osvrću na njenu skandaloznu izjavu ide korak dalje: “Potcrtavam, moja intencija nipošto nije bila da napad na moje sugrađane na bilo koji način opravdam ili relativiziram šovinističkim ispadima Zorana Milanovića i svaki pokušaj da se tako predstavim smatram krajnje zlonamjernim.” Dakle, sada je samo pojačan prethodni stav. Milanović ne samo da “širi netrpeljivost” nego ima i “šovinističke ispade”. Kad to kaže naša gradonačelnica, što onda ostaje nama zdravima i razumnima nego da spontano reagiramo. Ako već ne možemo dosegnuti do predsjednika susjedne države, onda svoj bijes iskalimo na onima koji su nam tu blizu, iza susjednih vrata. Sreća pa ima još ”petokolonaša” u našem multikulturnom velegradu.

Ono što je u prvobitnoj izjavi nagoviješteno, gradonačelnica sada samo pojačava i koristi najjači argument: genocid.

„Za razliku od hrvatskog predsjednika koji omalovažava čak i genocid, vlasti u Sarajevu i Kantonu će poduzeti sve kako bi bili sankcionisani oni koji na bilo koji način utiču da se bilo ko osjeća nesigurnim u Sarajevu.”

Pa slijedom posljednje izjave bilo bi dobro da gradonačelnica učini barem najmanju gestu da Hrvati koji žive u Sarajevu, toj “bh. prijestolnici” dožive dašak blagdana koji slijede. Da ih ne ponižava izjavama o kalendarima koje dočekujemo. Nije teška riječ: Božić. Teško da će nam čestitkom za novi kalendar uliti nadu u „ljepše i bolje“. Naprotiv ovakvim čestitkama i izjavama gasi i svaku nadu da bi Sarajevo moglo, makar i prividno, biti glavni grad jedne države u kojoj pored Bošnjaka žive i Hrvati i Srbi. I na kraju da ponovim riječi jednog dragog prijatelja, poniženog i uvrijeđenog čestitkom gradonačelnice:

Znači od sada je zabranjeno spominjanje Božića i Isusa na prostoru džihada već je to “kalendar” tako da “Bosanci” katolici i “Bosanci” pravoslavci imaju čestitati na slijedeći način:

Katolici: “Čestit kalendar i sveto kalendarsko porođenje”

Pravoslavci:” Mir kalendarski, Kalendar se rodi”

6 COMMENTS

  1. Ti si jebeno bolesna, a jos i radis po scenariju iz Hr. Vi ste ti koji ne zele suzivot i koji svojim izjavama dizu tenzije. Ja se u Sarajevu osjecam kao kod kuce za razliku od Zagreba, Splita, Osijeka…

  2. Nevjerojatno kako ova žena kombinira manipulaciju polučinjenicama sa otvorenim lažima, a nažalost nije jedina. Da makar prikriveno laže neke stvari, nego još izmišlja ono što svatko može provjeriti za sebe. Jelkice su svuda u Sarajevu po javnom prostoru, ispred gradske vijećnice, ispred državnih ustanova, unutra i vani, u svakoj banci, trgovini, uredu, Glavne ulice su okićene i dodatnim nakitom, blješte božićne i novogodišnje čestitke, modeli sobova koji vuku saonice sa djeda mrazom su također izložene javno, u tržnim centrima se satima bjesomučno vrte i ponavljaju američke božićne pjesmice, i tako svake godine. Otvorena je i ledena staza kod Skenderije, i na Zetri, gdje se svatko može klizati. Skijališta na planinama rade, kao i ski liftovi, prodaje se kuhano vino na štandovima, baš kao i na Zapadu. Šta još treba da se uradi po pitanju zimske idile da bi se zadovoljili svijetonazori i “ukusi” Vlaisavljevićke i njoj sličnih nikad zadovoljnih jadnika, nekad se možda i otkrije. Neće se Vlaisavljevićka pitati da li je Zagreb okićen za ramazan, i ne treba naravno, ali bi se tako skrenula pažnja na njen otvoren i cinični prezir skupa sa šovinizmom koji je provučen kroz ovaj tekst, u paketu sa njenom dvoličnošću. Ima Sanja pravo da prezire šta želi i koga želi, ali i to može ispoljavati sa bar nekim utemeljenjem, a ne sa ovakvim upadljivim laganjem.

    • Nemoj me nasmijevat, jelkice su tu jer je Bozic postao i komercijalni praznik. Ne kite se jelkice zbog Bozica ili Hrvata/Srba nego zato sto to i Zapad radi. Bosnjaci Bozic shvacaju kao Halooween, i ne kite ga zbog rodenja Isusa. Neka rade sta god hoce, svakom svoje. Zasto bi Zagreb slavio bio okicen za Razamazan? Je li Ramazan igdje ikad bio slavljen u cijeloj Europi a ne mislim na Muslimane koje zive u Europi.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Najnovije