Njemeči list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio je intervju s visokim predstavnikom u Bosni i Hercegovini, Christianom Schmidtom, koji je pokušao zaustaviti, prema navodima novinara Michaela Martensa.
Schmidt je u intervjuu najviše govorio o razlozima svog odlaska, odnosno o navodima da je otišao pod pritiskom predstavnika Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
U ranijem intervjuu za Süddeutsche Zeitung, Schmidt je govorio o “razgovorima iza kulisa”, što je adresirao u odgovoru na pitanje je li napustio poziciju visokog predstavnika zbog “američkog pištolja na čelu”.
O odlasku s funkcije
– Svi razgovori protekli su mirno i bez ‘upotrebe oružja’. Sam sam bio spreman, u datim okolnostima, spriječiti da različiti stavovi prerastu u rizik za funkciju visokog predstavnika. Zato sam, nakon intenzivnih, ali i uspješnih razgovora, donio takvu odluku – rekao je Schmidt za FAZ.
Na pitanje je li bio potpuno otvoren u diskusijama o napuštanju BiH, Schmidt je pojasnio:
“Oni koji govore sve što im je na srcu ne poštuju osnovna pravila diplomatskog ophođenja. Nisam ovdje da objašnjavam osobne osjećaje, nego da kažem o čemu se radi. Nakon pet godina na funkciji, što je drugi najduži mandat među visokim predstavnicima u Bosni, teška srca sam odlučio otiči. Ali isto tako znam da imamo određene probleme o kojima moramo govoriti. Tko misli da će problemi biti riješeni time što jedan čovjek ode, a drugi dođe, nije razumio probleme Bosne i Hercegovine – rekao je Schmidt.
“Poruka za EU”
Jedno od pitanja bilo je vezano i za Angelu Merkel, bivšu kancelarku Njemačke i osobu s kojom je Schmidt imao odličan odnos.
– Suglasan sam s porukom Merkel da se Europa treba odvojiti od SAD, ali imam i poruku za Europsku uniju (EU), posebno u kontekstu Bosne – rekao je Schmidt.
U kontekstu plinovoda Južna interkonekcija Schmidt je kazao:
– Bosna dobiva plin isključivo iz Rusije preko Srbije. Godinama postoji ideja izgradnje plinovoda iz Hrvatske prema Bosni, koju je EU u početku snažno podržavala. Amerikanci (SAD) to guraju naprijed, što im se ne može zamjeriti. Sada EU kaže da to više ne može podržati jer se ne radi o obnovljivim izvorima energije. Tako Bosna ostaje ovisna samo o ruskom plinu. Nije dovoljno naknadno kritizirati druge. Gdje je naša europska strategija – pitao se bivši njemački ministar.
O lobističkim ugovorima i RS
Schmidt je komentirao i lobistički ugovor Vlade Republike Srpske s firmom Dickens & Madson, u kojem se eksplicitno navodi cilj lobiranja – nezavisnost Republike Srpske i ukidanje Ureda visokog predstavnika (OHR).
– Primio sam to k znanju i shvatio kao veliko upozorenje da postoji koordinirana akcija koja ne želi dobro ni Bosni ni mojoj funkciji. Zahtjev za neovisnošću Republike Srpske (Republika Srpska) očigledno je suprotan Daytonskom mirovnom sporazumu iz 1995., ali i službenom stavu SAD- rekao je Schmidt.
Na pitanje o stavu SAD, u kontekstu govora američke predstavnice u Vijeću sigurnosti UN-a Tammy Bruce, Schmidt je ponovio:
– Američki stav, koji je sada ponovo potvrđen i u Vijeću sigurnosti UN-a, jeste očuvanje Bosne i Hercegovine u skladu s Dejtonskim sporazumom. To isključuje neovisnost Republike Srpske. Ali taj lobistički ugovor jasno opisuje određenu namjeru, za čije ostvarenje se izdvaja mnogo novca – gotovo koliko iznosi cijeli godišnji proračun OHR-a – dodao je Schmidt.
O Miloradu Dodiku i Donaldu Trampu Jr.
Na pitanje o Miloradu Dodiku, Schmidt nije želio detaljno odgovarati, osim što je komentirao posjetu Donalda Trumpa mlađeg Banja Luci, u organizaciji Dodikovog sina Igora:
-Tko misli da se problemi na Balkanu mogu riješiti povlačenjem novih granica, zanemaruje činjenicu da se time odmah stvaraju novi problemi. Takve ideje su opasne jer nude privid rješenja za nešto što se na taj način ne može riješiti – rekao je Schmidt.
“Slučaj eskalacije”
– Ako se zemlja raspadne, ovlasti visokog predstavnika nisu dovoljne. Tada su presudni očuvanje mira i angažirano djelovanje međunarodne zajednice u skladu s pravilima za slučaj secesije. Tada više nije riječ o podršci državi i društvu, nego o opstanku države. Tada stupaju na snagu diplomatske i vojne nadležnosti. Međunarodna zajednica i susjedne države moraju mudro djelovati kako bi to spriječile. Ali visoki predstavnik i danas ima svoju ulogu. To što će se parlamentarni izbori u listopadu održati prema principima OESS-a i što će se birači ubuduće identificirati biometrijskim podacima rezultat je isključivo angažmana visokog predstavnika – rekao je.
Državna imovina
Na pitanje o državnoj imovini i plinovodu Južna interkonekcija, Schmidt je odgovorio:
– To je vrlo kompleksna situacija i svi bismo više voljeli da parlament konačno postupi po zahtjevu Ustavnog suda i usvoji odgovarajuće zakonodavstvo. Ali to do sada nije uspjelo jer ne postoji politička volja. Neki tvrde da državna imovina Bosne i Hercegovine (BiH) uopće ne postoji, iako je Ustavni sud to neumorno potvrđivao – rekao je Schmidt.
Na konstataciju novinara da je on sam žrtva “američke dinamike”, Schmidt je odgovorio:
– Nisam žrtva. Ja sam slobodan čovjek – kratko je rekao.
Martens je sugerirao da su “Amerikanci na srebrenom pladnju donijeli Schmidtovu glavu Dodiku”, na što je Schmidt odgovorio:
– Ja to tako ne vidim. Moja je odluka ovo što sada radim. Glava mi je na ramenima i tu će i ostati – dodao je.
“Islamofobija u BiH”
Na kraju, Schmidt je govorio i o rastu islamofobije u BiH:
– Izgovaraju se veoma teški govori mržnje. Koriste se sve uvrede protiv bosanskih muslimana, do te mjere da se riječ ‘Turčin’ neprihvatljivo koristi kao pogrdan izraz. Sve se to radi bez posljedica i bez povlačenja izjava. Više nema nikakvog zazora – i to me zaista zabrinjava – rekao je.















2 odgovora
Koliko znam gos Schmidt ,SAD nepodrzavaju ni tebe!
Pobogu, mi nazovi Hrvati iz obiju kukavnih nesuverenih svojih država, iz jedne neokomunističke tvorevine učlanjene u EU + NATO, te druge isto neokomunističke, ali monstruozno Daytonske patvorine stalno zvirlamo oko drugih te OHR te EU te NATO te RS te Srbija te Rusija te Turska te Iran, a sami po svim linijama podržavamo izravno i gorljivo sve te nakaradne politike na štetu kukavnoga ostatka ostataka naroda Hrvata u toj luđačkoj Dayton tvorevini.
Tuđman Šušak Granić kao Titoljubi podpisali komunističke Titove državice, puno manje i gore od 1939. [od Srbaljske oligarhije] podpisane i priznate BANOVINE HRVATSKE.
Pobjednička hrvatska vojska po zadnjim vojnim kartama di pregovora u Daytonu izravno od Srbalja i Muslimana obranila i oslobodila preko 23% teritorija B i H. Uz to da nije bilo hrvatskih bojovnika Bihaćka i Cazinska krajina bila bi pet ili deset puta veća tragedija od Srebrenice i Žepe te nikakva vojna sposobnost 5. korpusa ABiH pod komandom okorjelog ratnog zločinca Atifa Dudakovića koji je šest mjeseci aktivno komandiro cjelokupnom artiljerijom i topništvom JNA za RSK pod Mladićem 1991./1992. te tako nad Hrvatima Zadra, Obrovca, Benkovca, Knina, Drniša, Šibenika i Sinja počinio niz ratnih zločina uključivo i izravnu vlastitu odgovornost uz cijelu JNA vrhušku za odvratne ratne masovne pokolje nedužnih civila u Škabrnji, Nadinu, Kruševu, Svetom Roku, Lovincu, Medviđi, Bruškoj, Kijevu, Vrlici, Potravlju, Petrovu polju i Promini sve počinjeno do siječnja 1992. godine i nigdje i nikada procesuirano. Isti takav kao Atif Dudaković ratni zločinac i Mladićev pomoćnik bio je i komandant “vojne bezbednosti” [ glavni KOSovac ] pukovnik Mesud Hasotić, koji je 1993. posao pokolja nad Hrvatima nastavio na području Zenice, Kaknja, Vareša, Visokog, Travnika te cijele ostale Srednje Bosne usljed čega je poginulo više od 5.000 Hrvata samo civila te sa tih prostora protjerano više od 150.000 Hrvata zbog Armije BiH, mudžahedina i pod njim vodjenim 7. korpusom ABiH kojeg je dijelom ustrojio i naoružao te opremio 1993. Franjo Tudjman u Zagrebu.
I dan danas silna je neosporna i izravna višeljetna podrška sa puno ljubavi našega predsjednika Milanovića prema frajeru i zabavljaču iz Laktaša, ljubimcu Rusije i najjačemu Srbinu kolovođi Republike Srbske Miloradu Dodiku. Istomu tomu takvu podršku i ljubav pružaju bratske partije HDZ Dragana Čovića Jugoljuba od Mostara ali i iste partije od Zagreba pod vodstvima Sanadera, Kosoruše, Karamarka i do danas neoborivog Jugoljuba Plenkovića. Zanimljiva je ta sjedinjena ljubav sviju službenih i učinkovitih hrvatskih politika na štetu preostalih Hrvata u BiH, od kraja 1995. pa sve do današnjih dana.