Nakon najavljenog odlaska aktualnog visokog predstavnika Christiana Schmidta na posljednjoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, sve se glasnije preispituje postojanje i budućnost njegovog ureda. Jedna od ideja koja se intenzivno razmatra jest izmještanje Ureda visokog predstavnika (OHR) iz Sarajeva u Ženevu ili Bruxelles. Iako konačne odluke još nema, posve je sigurno da će budući visoki predstavnik imati znatno reducirane ovlasti i vremenski ograničen mandat.
Uloga cijele međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini doživljava svojevrsnu preobrazbu. Dok je u poslijeratnom razdoblju, kada je zemlja bila razrušena, velika prisutnost bila nužna, danas se sve više razgovara o smanjenju vanjskog utjecaja. Bosni i Hercegovini i dalje je potrebna diplomatska podrška izvana, ali ne i vanjsko nametanje odluka, doznaje RTV HB.
Izaslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH Ivo Tadić (HDS) ističe kako domaći političari neka pitanja ne mogu riješiti sami te da je zemlji neophodna jača potpora američke administracije i Europske unije. Ipak, osvrćući se na rad Ureda, Tadić naglašava: “Ispostavilo se u konačnici u proteklih 25 godina da OHR i visoki predstavnik nisu ništa konkretno uradili.”
Preusmjeravanje europskih sredstava
Premještanje OHR-a moglo bi imati i izravne financijske koristi za institucije u BiH. Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko u potpunosti podržava ideju izmještanja ureda, napominjući da bi se time smanjilo i njegovo financiranje iz europskih fondova koji su prvenstveno namijenjeni građanima BiH.
Zovko ističe da kontinuirano traži preusmjeravanje tog novca na administraciju u Bosni i Hercegovini. Cilj je, kako navodi, da domaća administracija postane kapacitirana za izvršavanje svojih obveza, što bi u konačnici omogućilo državi povlačenje još većih sredstava iz europskih fondova.
Bijeg od sarajevskih pritisaka
Iako je pitanje izmještanja za sada uglavnom na teorijskoj razini bez konkretnog plana, politolog i novinar Branimir Galić smatra da bi takav potez bio izrazito dobar za BiH, uz prateće smanjivanje ovlasti do konačnog zatvaranja ureda. Prema njegovim riječima, premještanje bi smanjilo pritisak “sarajevske medijsko-obavještajno-političke javnosti” na OHR. Time bi se ukinuo utjecaj lokalnih zaposlenika te spriječilo dosadašnje curenje nacrta odluka u medije sa sarajevskog područja, što bi zasigurno relaksiralo unutarnje odnose u zemlji.
Kada je riječ o novom ustroju, Galić oprezno pristupa ideji da Europska unija preuzme ključne ovlasti nad uredom. Kao najbolju formulu vidi izmještanje u Ženevu i podjelu odgovornosti između EU-a i stalnih članica Vijeća sigurnosti. Upozorava da trenutno jedino Hrvatska u potpunosti razumije odnose u BiH, dok su izjave pojedinih europskih veleposlanika pri UN-u prilikom rasprave o BiH na Vijeću sigurnosti UN-a pokazale prounitarističke tendencije, za koje Galić smatra da proizlaze iz neznanja ili nezainteresiranosti.
Nakon godina međunarodnog intervencionizma, sve je izglednije da slijedi nova faza međunarodnih odnosa u BiH, na tragu nedavnih najava američke predstavnice pri Vijeću sigurnosti. Što će to točno značiti u praksi i hoće li radno mjesto novog visokog predstavnika doista biti izmješteno iz Sarajeva, pokazat će se u skorijem razdoblju. /HMS/
