Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza oglasio se na društvenoj mreži X gdje je sažeo deset najvažnijih stajališta Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) i relevantnih međunarodnih izvješća u proteklih godinu dana.
U svojoj objavi, resorni ministar podsjeća na ključne presude iz 2025. i 2026. godine, fokusirajući se na kompleksna pitanja izbornog zakonodavstva, prava na kandidiranje te ulogu i značaj Doma naroda u ustavnoj arhitekturi Bosne i Hercegovine.
Ten key positions of the European Court of Human Rights and relevant international reports over the past year (2025–2026) concerning electoral reforms in Bosnia and Herzegovina:
1. “Actio popularis”: The Court acknowledged that certain applications concerning Bosnia and…
— Davor Bunoza (@BunozaDavor) March 23, 2026
Objavu ministra Bunoze prenosimo u cijelosti:
Deset ključnih stajališta Europskog suda za ljudska prava i relevantnih međunarodnih izvješća tijekom protekle godine (2025. – 2026.) u vezi s izbornim reformama u Bosni i Hercegovini:
1. “Actio popularis”: Sud je prepoznao da određene predstavke koje se tiču Bosne i Hercegovine nisu usmjerene na zaštitu pojedinačnih ljudskih prava, već predstavljaju pokušaje izmjene ustavne strukture Bosne i Hercegovine (odlomci 13. i 15. Odluke o dopuštenosti u predmetu Z. Begić protiv Bosne i Hercegovine).
2. Težina glasa: Europska konvencija o ljudskim pravima ne jamči jednaku težinu ili jednak utjecaj svakog pojedinačnog glasa (odlomak 15. Odluke o dopuštenosti u predmetu Z. Begić protiv Bosne i Hercegovine).
3. Utvrđena diskriminacija: Diskriminacija utvrđena u presudi Sejdić-Finci odnosi se na nemogućnost kandidiranja na izborima (odlomak 215. presude Velikog vijeća u predmetu S. Kovačević protiv Bosne i Hercegovine).
4. Zahtjevi izborne reforme: Ključno je da izborna reforma osigura i zajamči političku zastupljenost sva tri konstitutivna naroda i ostalih, u skladu s odlukama Ustavnog suda BiH i ESLJP-a (odlomak 5. Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 2638 iz 2026. godine).
5. Dom naroda: Postojanje Doma naroda nije u suprotnosti s Konvencijom, budući da je uobičajeno da drugi zakonodavni dom predstavlja specifične interese različite od onih opće populacije. Nadalje, sastav Doma naroda rezultat je decentralizirane i jedinstveno složene ustavne strukture ugrađene u međunarodni mirovni sporazum (odlomci 204. i 207. presude Velikog vijeća u predmetu S. Kovačević protiv Bosne i Hercegovine).
6. Pravo na kandidiranje na izborima: Pravo na kandidiranje na izborima bez diskriminacije mora biti osigurano za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i domove naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao i za pozicije (pot)predsjednika FBiH (kako je prethodno utvrdio Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu AP-849/23) te vodstvo Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (Odluke ESLJP-a: 16613/23; 5067/23, Z. Begić protiv Bosne i Hercegovine).
7. Kamen spoticanja: Izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine predstavlja glavni kamen spoticanja između hrvatske i bošnjačke zajednice u Bosni i Hercegovini (odlomak 63. Izvješća za Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 2638 iz 2026. godine).
8. Izborne jedinice i asimetrija: Asimetrija i postojanje više izbornih jedinica namijenjenih zaštiti specifičnih ustavnih kriterija i potreba, kao i teritorijalna povezanost između birača i njihovih predstavnika, nisu u suprotnosti sa standardima Konvencije (odlomci 203. i 204. presude Velikog vijeća u predmetu S. Kovačević protiv Bosne i Hercegovine).
9. Amandmani Visokog predstavnika: Izmjene Izbornog zakona koje je Visoki predstavnik nametnuo u izbornoj noći nisu prekršile Konvenciju, budući da podnositelj predstavke nije bio izravno pogođen tim mjerama (odlomci 38. i 39. odluke u predmetu Demokratska fronta protiv Bosne i Hercegovine).
10. Zlouporaba prava na predstavku: Neprimjereno ponašanje prema Sudu, osobni napadi i zastrašivanje agenata Vijeća ministara smatraju se zlouporabom prava na pojedinačnu predstavku (odlomci 134. – 139. presude Velikog vijeća u predmetu S. Kovačević protiv Bosne i Hercegovine). /HMS/
Jedan odgovor
ESLJP je samo presudio da se *pojedinačni slučajevi kršenja odredbi Ustava ” ne može promatrati kao kršenje Ustava u cjelini te da se presudama suda ESLjP “ne može mijenjati Ustavni poredak neke države ” ali niti u jednoj presudi ne navodi”diskriminaciju po pitanju člana predsjedništva BiH ” iz reda hrvatskog naroda, i da je to “načelo Konstitutivnosti ” “natkrovljujuće” a izborni zakon “ključan” za “uklanjanje diskriminacije” , to samo spominje rezolucija vijeća Europe ali ona nema “obvezujući karakter” , tako da je jasno da iako ESLJP je “načelno” isključio mogućnost promjene Ustavnog poretka, niti jednom presudom nije navedeno ništa što bi uklonilo diskriminaciju po pitanju izbora i izbornog zakona na štetu Hrvata, Bunoza zapravo “sam sebe demantira” jer rezolucije vijeća Europe za koje je “kazna” isključenje iz te “regionalne organizacije međunarodnog karaktera” zbog neprovođenja neće sigurno “zabrinuti” ni Komšića ni bošnjačke unitariste , ovim je Bunoza zapravo dokazao “suprotno” od onog što je htio prikazati i zabio si “autogol” 🤦