Hrvatski Medijski Servis

Lutke na koncu velikih sila

Sprega medijskog i političkog u BiH zadnjih nekoliko dana intenzivno podgrijava atmosferu kao da će, od za danas najavljenih sjednica Predsjedništva BiH, ovisiti sudbina zemlje i njen daljnje političko usmjerenje. Međutim, referirajući se na tvrdnju iz naslova i sastanke koje su zadnjih dana članovi Predsjedništva imali s američkim i britanskim veleposlanikom, odnosno ruskim, postavlja se pitanje jesu li političari u BiH (pogotovo bošnjački i srpski) u potpunosti instrumentalizirani od velikih sila.

Često se za BiH kaže da je poluprotektorat međunarodne zajednice, a vođeni onom “ili jesi ili nisi”, možemo kazati da je BiH u potpunosti u raljama međunarodne zajednice i da su većina bh. političara lutke na koncu, kojima upravljaju veleposlanici zemalja koji su izravno involvirani u procese u BiH; u prvom redu veleposlanici SAD-a, Velike Britanije i Rusije, al i ostalih kojekakvih država i međunarodnih organizacija sa sarajevskom adresom.

Odustajanje od principa za formiranje vlasti?

Za dokazati da je to doista tako ne treba se čak ni previše vraćati u prošlost. Izborni pobjednici kod tri konstitutivna naroda (SDA, HDZ BiH i SNSD) potpisali su prije dva tjedna Sporazum o principima za formiranje vlasti na razini BiH. Taj sporazum je nakon tmurne političke jeseni, zime, i proljeća bio konačno osvježenje i putokaz kojim bi BiH trebala ići naprijed na bazi konsenzusa o ključnim političkim pitanjima. Da to ne bude tako pobrinuli su se, u prvom redu veleposlanici SAD-a i Velike Britanije koji su se sastali s drugim bošnjačkim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem. Oni su potaknuli bošnjačke lidere da miniraju sporazum koji je pod mentorstvom EU (odnosno odlazećeg specijalnog predstavnika EU za BiH Larsa-Gunnara Wigemarka) potpisao i Bakir Izetbegović te da se uz dogovoreni europski inzistira i na euroatlantskom putu i slanju ANP-a u Bruxelles.

Značajno je i to što se uzurpator pozicije hrvatskog člana Predsjedništva Komšić sastao baš s veleposlanicima Nelsonom i Fieldom jer, uz SAD ni Velika Britanija više de facto nije članica EU pa bi se ovdje moglo govoriti i o treniranju možebitnog konflikta između Europske unije na jednoj i Amerike i Britanije na drugoj strani.

Suprotno tomu, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik prije par dana sastao se s ruskim veleposlanikom Ivancovim čiji je strateški cilj da BiH nikada ne uđe u NATO savez jer će to iz temelja promijeniti ulogu Rusije u regiji, čime bi i “vjekovno” savezništvo sa Srbijom došlo u pitanje..

Od Daytona stranci kroje sudbinu

Stranci su zapravo od potpisivanja Daytonskog sporazuma pa na ovamo kreatori zbivanja, politika, agenda i sporazuma koji su u mnogome odgovorni što BiH tapka u mjestu.

Država koja se prema Huntingtonovom “Sukobu civilizacija i novom svjetskom poretku” nalazi na sjecištu utjecaja zapadno-kršćanske, istočno-pravoslavne i islamske civilizacije očito je najplodonosnije tlo za projiciranje kojekakvih konflikata i trzavica koje se nekada u budućnosti mogu dogoditi na nekim mnogo važnijim dijelovima Europe i svijeta.

Strani veleposlanici zapravo su jedini suvereni vladari BiH koji se od Daytona do danas bore za što veći dio kolača ove nesretne zemlje. Od kakvog-takvog institucionalnog okvira koji jamči ravnopravnost sva tri naroda koji su u ratu bili na tri različite strane oni su puzajućim ustavnim promjenama izmijenili karakter Daytonskog sporazuma i kontinuirano rade na jačanju središnje države što u konačnici za cilj ima izgradnju unitarne države na građanskom principu s dominacijom jednog naroda.

Alijanse i platforme, Britansko-njemačka inicijativa…

Da nepoštivanje izborne volje naroda nije ništa novo pokazuje nam različite inicijative koje su se pod patronatom različitih veleposlanstava prelamale preko građana BiH. Prvo je pod mentorstvom tadašnjeg američkog veleposlanika u BiH Thomasa Millera stvorena Alijansa za promjene od tobože umjerenih snaga kojim je HDZ BiH naprasno izbačen iz vlasti čime je grubo pregažena volja naroda (doduše i SDA).

Nakon kratkog predaha, poslije Alijanse, uslijedila je omražena Platforma kada je poznati matematičar Inzko ustvrdio da je 5 trećina od 17. Inzko se ne bi, međutim, usudio davati doprinos razvoju znanstvene matematike da nije za takvo što imao snažnu podršku američkog veleposlanika Patricka Moona.

Ekonomska agenda provedena kroz Njemačko-britansku inicijativu također je primjer međunarodnog diktata u kojem su domaći političari puki izvršitelji napisanoga.

Bakir šefuje Komšiću i Džaferoviću

Vraćajući se ponovno na sastanak s Fieldom i Nelsonom zanimljivo je primijetiti da je bošnjački trbuhozborac Komšić račun ispostavio svom kolegi Džaferoviću i stvarnom šefu bošnjačkog dvojca u državnom vrhu Bakiru Izetbegoviću. Tako u maniri mafijaških bosova Bakir izlazi iz Predsjedništva i obavještava svekoliku javnost kako nema ništa od imenovanja kandidata za sastav novog saziva Vijeća ministara bez predaje ANP-a.

Floskula o preuzimanju odgovornosti

Mali milijun puta čuli smo od međunarodnih dužnosnika da domaći lideri moraju preuzeti više odgovornosti na sebe i ne čekati da će problem u BiH čarobnim štapićem riješiti predstavnici međunarodne zajednice koji su nam oktroirani.

Sporazum o principima za formiranje vlasti pod pokroviteljstvom EU i Wigemarka bio je pokazatelj da se može surađivati na bazi konsenzusa, što je iskoristio Dragan Čović kako bi dodatno pojačao percepciju o sebi kao o proeuropski orijentiranom političaru.

Kada su se u to upleli Amerikanci i Britanci, ali i Rusi pokazali su nam da njima uopće nije stalo da domaći lideri kreiraju rješenja. Oni zapravo žele kontinuirano krizno žarište na vanjskim granicama Europske unije kako bi artikulirali svoje partikularne interese i producirali političke krize, a najveći gubitnici su građani BiH./HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte