Četnik u Armiji RBIH

Od 50 većinskih bošnjačkih općina i gradova u FBiH u njih 47 su za načelnike ili gradonačelnike izabrani Bošnjaci, kao što su u većinski hrvatskim ili većinski srpskim općinama izabrani Hrvati i Srbi. U Novom Travniku, gdje je Bošnjaka oko tisuću više od Hrvata, izabran je Hrvat i to iz HDZ-a, ali ne zahvaljujući glasovima i Bošnjaka, već prije svega podijeljenosti bošnjačkog biračkog tijela između kandidata dviju bošnjačkih stranaka, jednako kao i u Varešu, inače, prije rata većinski hrvatskoj općini.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

No, zato je u središtu Sarajeva, većinski bošnjačkog i glavnog grada BiH, voljom bošnjačkih birača izabran nebošnjak. Izbor Srbina Srđana Mandića, kandidata Naše stranke, podržanog od bošnjačkog oporbenog bloka “Četvorke” za načelnika sarajevske općine Centar dokaz je, doduše jedan jedini, ali zato krunski, kako se Sarajevo izdiglo iznad nacionalizma, kako se u tom gradu ne gleda tko je koje nacije, vjere, već kakav je tko čovjek. Hvale se sarajevski mediji i političari, otvorenošću Sarajeva prema drugima i drugačijima.

U vrijeme predizborne kampanje Mandić je, doduše, bio izložen brutalnim napadima na društvenim mrežama. Između ostalog nazivali su ga i četnikom, samo zbog srpskog imena i prezimena. Ali su ga i branili- bošnjački političari- i vladajući i oporbeni.

U Mandićevu obranu stao je tako i Elmedin Konaković, lider Naroda i pravde, vodeće stranke “Četvorke”, ali i njegov protukandidat, SDA-ov Nedžad Ajnadžić, inače do 92. kapetan JNA koji je prijetio Sarajevu, ako i jednom njegovom vojniku zahvali i dlaka s glave. I SDA-ovac Ajnadžić i bivši SDA-ovac Konaković branili su Mandića od optužbi da je četnik, nepobitnim dokazom da on to ne može biti jer je bio pripadnik Armije RBiH. Da, kojim slučajem nije, Bog zna kako bi prošao. A sam Mandić od optužbi se branio potiskujući svoju nacionalnost u drugi plan: -Ja sam prije svega Sarajlija, Bosanac i Hercegovac, koji sve svoje kapacitete želi staviti u funkciju boljeg života svih građana, govorio je.

Na kraju se sve sretno završilo. I po Mandića i po Sarajevo. Mandić je izabran za načelnika općine Centar, a Sarajlije birajući baš njega, a ne Bošnjaka Ajnadžića pokazaše širinu, kozmopolitizam, prihvaćanje drugih i drugačiji. U taj sarajevski svjetonazorski okvir, potvrdilo se i na Mandićevu primjeru, mogu stati ljudi različitih imena, vjera i nacija. Pa i Srbi i Hrvati. Zašto ne. Ali, ako su se, pod jedan, borili na strani naše Armije RBiH, ako su prije svega Bosanci i Hercegovci, ako se zalažu za građansku BiH, ako se slažu da je na BiH izvršena dvostruka agresija, ako ne vole Dodika i Čovića,… jednom riječju “ako si brate naš Bošnjak”, što reče jedna Bišćanka za Željka Komšića. A to što si po imenu i ni po čemu drugom Srbin ili Hrvat, e to ne trebaš ti isticati, već mi kao dokaz multietničkog duha Sarajeva, koji prezire nacionalizam. /HMS/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Najnovije