Američki analitičar Harlan Ullman u autorskom tekstu za The Hill pod naslovom “Počinje izgledati kao Sarajevo u ljeto 1914.” upozorava da se svijet ponovo nalazi u opasno zategnutoj geopolitičkoj situaciji, sličnoj onoj koja je prethodila Prvom svjetskom ratu.
On navodi da se u Arapskom moru okupljaju dvije američke udarne grupe nosača zrakoplova, što, prema njegovoj ocjeni, povećava mogućnost izravnog sukoba s Iranom. Iako se dolazak nosača USS Gerald Ford očekuje uskoro, tenzije su već sada izražene.
Ullman dodatno ističe simboliku trenutka, podsjećajući da je za večeras planirano obraćanje predsjednika Donald Trump o stanju nacije, koje bi moglo poslužiti kao prilika za oštru poruku ili čak najavu poteza protiv Teherana, ukoliko Iran ne promijeni kurs kada je riječ o nuklearnom programu i unutarnjoj represiji.
Praveći paralelu s 28. lipnjom 1914. godine, podsjeća na atentat u Sarajevu, kada je ubijen austrougarski nadvojvoda Franz Ferdinand zajedno sa suprugom Sophie, a napad je izveo Gavrilo Princip. Taj događaj pokrenuo je lančanu reakciju velikih sila i doveo do izbijanja Prvog svjetskog rata.
Za razliku od tada, kada su masovne mobilizacije bile neposredni okidač sukoba, Ullman smatra da bi danas niz istovremenih kriza mogao izmaći kontroli i eskalirati čak i zbog jednog incidenta.
On ukazuje i na promjene u globalnom sigurnosnom poretku, navodeći da administracija Donalda Trumpa sve više pažnje usmjerava na zapadnu hemisferu, zaštitu američke teritorije i suprotstavljanje Kini u Pacifiku, dok interes za Europu slabi, unatoč diplomatskim porukama saveznicima.
Istovremeno, europske zemlje rastuće zabrinjava politika Moskve i mogućnost da bi predsjednik Vladimir Putin u narednim godinama mogao poduzeti vojne poteze prema zapadu. Pored konvencionalne vojne snage, Rusija, kako navodi, koristi i dezinformacije, propagandu, špijunažu te sabotaže podmorskih komunikacijskih kablova.
U tekstu se spominje i da neke europske države razmišljaju o jačanju vlastitih kapaciteta odvraćanja. Poljska je govorila o razvoju nuklearne komponente, dok Francuska i Velika Britanija razmatraju ideju šireg europskog nuklearnog kišobrana.
Ullman podsjeća i na rast vojne moći Kine, njenu suradnju s Rusijom, kao i na ulogu Sjeverne Koreje u ratu u Ukrajini, što dodatno usložnjava globalnu sigurnosnu sliku.
Vraćajući fokus na Iran, postavlja ključno pitanje – što bi konkretno značio eventualni američki napad: koji bi bili ciljevi, trajanje sukoba, posljedice i postoji li jasna izlazna strategija. Zaključno, upozorava da bi američki udar na Iran mogao postati svojevrsno “Sarajevo 21. stoljeća” i uvod u širi rat, uz nadu da unutar američke administracije postoje odgovori na ta presudna pitanja./HMS/
