Zlatko Dalić okupio je novinare iz tiska u Varaždinu, prvo u Contri na stadionu, gdje smo sat i pol razgovarali o nogometnim i inim temama, potom kod sebe na splavu na Dravi, u opuštenom ozračju. Nismo dobili odgovor na pitanje hoće li i dalje voditi Vatrene, potvrdio je da je već nakon Amerike odlučio otići poslije Svjetskog prvenstva, ali poštovanje i obožavanje naroda poljuljalo ga je u toj odluci. Postoje šanse da nastavi dalje i naš je dojam da su poprilično velike, ali…
– Ne želim nikakav fajt, ni s kim, no svi moraju znati da mi to više ne mogu raditi – sumirao je izbornik nakon što je otvorio dušu novinarima, priznajući što ga je sve pogodilo u Americi i poslije nje, ujedno i konstatiravši:
– Svjestan sam da je sada idealan trenutak da odem jer je normalno u trenerskoj karijeri da ne može biti stalan uspon, da mora doći pad, sutra ili prekosutra.
Inzistirao je da njegov status ne stavimo u prvi plan, ali to je središnje pitanje koje zanima naciju, jednako kao i to hoće li Luka Modrić i dalje nositi kockasti dres. Potvrdio je zbog čega je u dvojbi, bio je jasan, nedvosmislen i, koliko god mu se neće svidjeti što smo upotrijebili taj izraz, optužujući prema nekim vrlo bitnim ljudima iz nogometa.
– Odluku da odem s mjesta izbornika donio sam još poslije Amerike. No dolaskom u Hrvatsku poslije SP-a, kad sam vidio to događanje naroda, a meni su ovi ljudi najvažniji, ništa mi drugo nije bitno, moram svoju odluku preispitati. Zbog emocija koje su pokazali i svega što se događa u Hrvatskoj. Odluka je donesena, no pitam se imam li pravo te ljude iznevjeriti. Kazao sam da mi je jedini cilj Svjetsko prvenstvo, to me držalo i zato sam prešao preko nekih stvari preko kojih inače nikada ne bih prešao. Nikada. Ali znao sam da u Rusiji mogu nešto napraviti jer sam vjerovao igračima. I šutio sam. Držao u sebi stvari koje inače ne bih trpio. Previše sam iskusan da ne bih znao što se događa, neovisan sam i neopterećen, a meni je Hrvatska san. Međutim, nisam zaboravio.
Pa je na traženje novinara nastavio konkretno:
– Svoj sam stožer slagao četiri mjeseca. Svaki ste me dan pitali što je s Ladićem. To je jedna stvar. Drugo, u Americi su me poslije Perua smjenjivali. Znam, zvali su pojedine ljude koji su bili u Americi i tražili da me se smijeni. Srećom, bilo je tamo pametnih ljudi koji su to zaustavili – potvrdio je priču da ga je Zdravko Mamić htio baciti niz stepenice, ali nije uspio.
– Zatim, klubovi pišu priopćenja, a nitko ne reagira. Ne zbog Zlatka Dalića, ne treba mene štititi, nego integritet izbornika. Inače, čim netko kaže nešto na televiziji, odmah se pišu priopćenja, a kad su mene napadali, nitko me nije branio. Ne treba mene nitko braniti, ali to je funkcija hrvatskog izbornika. Što sad? Ne smijem dopustiti da me nakon dva mjeseca ponovno smjenjuju. Da se opet nađu dva-tri frajera i žele me maknuti, nakon svega ovog. Preozbiljan sam čovjek da bih dopustio da se sa mnom netko tako igra.
Zamjerate predsjedniku Davoru Šukeru što nije stao iza vas? Pokojni Vlatko Marković to bi sigurno napravio.
– Predsjednik Saveza je prema meni bio izuzetan. Zašto? Bio sam trener u ne znam ni sam koliko klubova, uvijek bi predsjednik pitao za neke igrače, kako i zašto netko igra, dovodio u pitanje moje odluke, Davor mi nikad nije prigovorio ništa. Kazao je – ti si izbornik i to je samo tvoja ovlast. Davoru zato kapa do poda, ne mogu mu ni “a” reći. Dao mi je odriješene ruke da napravim što i kako hoću. Pružio mi je punu podršku. Dakle, ne govorim o njemu, nego o ljudima oko njega.
Zar nije trebao Šuker istupiti kad je Osijek pisao priopćenja protiv vas?
– OK, ali HNS mora zaštititi svojeg izbornika. Nitko nije reagirao, a dvaput se dogodilo. Ne treba štititi mene, nego osobu izbornika. To me pogodilo, ali ostao sam miran jer sam imao svoj krajnji cilj. Zato sam nakon Amerike kazao sam sebi i obitelji – Rusija i idem. Ali poslije ovoga svega nemam pravo tako razmišljati, iako ću si ostaviti vremena da donesem konačnu odluku. Sam ću odlučiti o svojoj sudbini, samo ja, nitko drugi. Ni HNS ni bilo tko drugi.
A igrači? Hoćete li njih konzultirati?
– Razgovarao sam s pola njih. Puno se vrti priča zašto su zvali Thompsona, no dok sam ja izbornik, bit će kako igrači žele. Meni su igrači broj 1. Oni respektiraju mene, ja njih.
Bi li ih pogodilo da odete?
– Naučeni su na to. Otišao je Zidane iz Reala pa ih nije pogodilo, te koji su u tom klubu. Tako je to u nogometu, to je život. Neće njih pogoditi. No ja bih htio da se te priče ne stavljaju u prvi plan, sad je doba slavlja. Međutim, nisam zaboravio, ne mogu dopustiti da se netko sa mnom poigrava. Najljepše je otići kad si na vrhuncu moći. To što je napravio Zidane – kapa do poda. Tu sam, hvala lijepo, doći ću opet drugi put. To me iskustvo naučilo. Da sam napustio Al Ain kad sam bio u finalu Azijske lige prvaka, sve bi bilo divno. Ali ostao sam još mjesec dana i odmah te napadaju. Tako je i ovdje, to su te stvari koje me kopkaju.
Dakle, na vagi ste?
– Bio sam odlučio, ali sad moram vidjeti. Ne mogu raditi ako me netko smjenjuje nakon prvog poraza i ako neki novinari pišu naručene tekstove da nemam pojma.
Dalićeva osobina koja bi svugdje bila vrlina, ali u Hrvatskoj brzo postane problem jest to što je neovisan, što sam sastavlja momčad. Pojedine interesne skupine na to nisu navikle i to im ne odgovara. Zato su prve priče da ga treba maknuti počele nakon što je eliminirao Grčku u play-offu.
– Točno, jedan je čovjek to rekao, desetak je njih okolo to čulo, ali nitko nije reagirao. Sve ja znam, malo su me podcijenili. Poznato mi je što se događalo, kao i poslije u Americi, i igrače se konzultiralo. Ipak, na kraju moram reći, mene je HNS postavio i samo tim ljudima mogu zahvaliti što sam dobio šansu, nikome drugome. No da je moglo biti puno bolje, moglo je. Međutim, da mi opet prijete, da me smjenjuju ako u Ligi nacija izgubim od Engleske? Što mi to treba.
Teška mu je odluka; narod ga želi, a mine će se i dalje postavljati čim se stiša euforija, jer interesi onih koji bi htjeli selekcionirati reprezentaciju uvijek će postojati.
– Slažem se. Najbitniji je respekt mene i igrača međusobno. Moram istaknuti fantastičan posao koji su odradili maseri, ekonomi, liječnici… Bez njih ne bi tog uspjeha bilo. A to što mi je smetalo stoji u meni.
Jeste li razgovarali sa Šukerom nakon Rusije?
– Ne, nije bilo vrijeme. Pa svi znaju što se događalo.
Kažu da ga ne može odvesti nikakva ponuda.
– Novac me ne zanima, svoje sam zaradio. Moja obitelj i ja skromni smo ljudi, imamo sve što nam treba. Da želim ići u Aziju, mogu sutra ujutro, ali to mi ovog časa uopće nije bitno. Naravno da bih jednom htio trenirati jak klub u Europi. Nikad mi neće biti primarno samo dobiti ponudu, ma kakva ona bila. To me zaljuljati ne može, jedino ako me zovu Real ili Barcelona. Za novac neću ići; želim respekt. Dajem ga svakome, i vama novinarima, i oružarima, i navijačima, i hoću ga za sebe.
Ako ostanete, postoji li izazov?
– Europsko prvenstvo. Ovi ga dečki mogu osvojiti, u to sam siguran. Ne mogu garantirati to, ali mogu se boriti za to.
Hoće li ekipa ostati na okupu, računajući i Luku Modrića?
– Svi će oni i dalje igrati za Hrvatsku. Bit će to OK, zašto ne bi. Ne znam detalje, no nakon ovoga svega…/HMS/
Jutarnji.hr
