Hrvatska nije objavila razlog zbog kojeg je zabranila ulazak uredniku i vlasniku sarajevskog portala Istraga.ba Avdi Avdiću u zemlju. Avdićev portal podsjetio je kako je on nedavno održao predavanje u Zagrebu gdje je govorio o izbornom zakonu BiH i odlukama visokog predstavnika Christiana Schmidta kao i da je ranije pisao o aktivnostima hrvatske SOA-e u Bosni i Hercegovini. Spomenuto predavanje Avdić je održao u organizaciji medžlisa Islamske zajednice Zagreba i tamo je promovirao tezu po kojoj su Bošnjaci u BiH ustavno diskriminirani, odnosno kako se izborna pravila “namještaju” na njihovu štetu.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Zajedničko priči o tome da je Sigurnosno-obavještajna agencija Hrvatske SOA- navodno vrbovala i ubacila u BiH vehabije i selefije koji bi podmetali oružje u islamske vjerske objekte kako bi se dokazalo da je BiH puna terorista i Avdićevoj tezi kako su Bošnjaci u BiH diskriminirani Schmidtovim izbornim pravilima je da se radi o opasnim lažima, opasnim po hrvatsko- bošnjačke odnose u BiH ali i odnose dviju susjednih država.
Nakon što je Avdić, blizak tadašnjem šefu OSA-e Osmanu Mehmedagiću i ministru sigurnosti BiH Draganu Mektiću, otkrio navodnu aferu o ubacivanju vehabija u BiH u režiji SOA-e cijeli slučaj je, podsjetimo, 2019. preuzelo Tužiteljstvo BiH
Ključni svjedok optužbi da je SOA regrutirala državljane BiH kako bi podmetali oružje u islamske vjerske objekte u BiH, što bi navodno služilo kao dokaz tvrdnjama da je BiH utočište tisuća opasnih terorista, bio je pripadnik zajednice radikalnih islamista – selefija. Harun Čelenka iz Travnika, tada je bio član skupine- paradžemata koji su se odmetnuli od službenih struktura Islamske zajednice u BiH i koji prakticiraju radikalno tumačenje islama, a sjedište joj je u Zenici.
OSA je informacije o tome da Čelenka predstavlja sigurnosnu prijetnju dobila početkom 2018. i to upravo od SOA-e, koja se poslije našla na meti optužbi da nezakonito istražuje državljane BiH.
Lažne optužbe na račun Hrvatske
SOA je Čelenku kao potencijalnu prijetnju identificirala temeljem njegovih statusa na društvenim mrežama, a često je putovao u države Europske unije upravo preko Hrvatske.
Unatoč obavijestima što su ih dobili od hrvatskih kolega, bosanskohercegovački obavještajci nisu smatrali da im je Čelenka sigurnosno zanimljiv.
Upravo na osobu H.Č., kao na ključnog svjedoka postojanja navodne obavještajne afere, pozivao se ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, koji je tvrdio kako hrvatski obavještajci nezakonito djeluju protiv BiH te kako su u to uključeni i njegov zamjenik Mijo Krešić, hrvatski konzul u Tuzli Ivan Bandić te novinar Televizije Republike Srpske (RTRS) Mato Đaković.
U sklopu istrage koju je o tim optužbama otvorilo Tužiteljstvo BiH saslušana je i osoba inicijala H.Č., kao i Mektić, a Tužiteljstvo BiH je zaključilo kako nema osnova za nastavak tog procesa, no zato je otvorilo posebnu istragu protiv ministra koji je tada osumnjičen za odavanje povjerljivih podataka i ugrožavanje sigurnosti zemlje.
Laž o diskriminaciji Bošnjaka u izbornim pravilima
Druga teza koju mjesecima medijski eksploatira Avdić, ali ne samo on, odnosi se na izmjene Izbornog zakona o izboru izaslanika u Federalni dom naroda, koje je u izbornoj noći 2022. nametnuo visoki predstavnik Cristian Schmidt. Suština tih izmjena je da je povećan broj izaslanika svakog konstitutivnog naroda sa 17 na 23, kako bi se spriječilo da se uz pomoć 6 izaslanika izabranih većinski bošnjačkim glasovima u Hrvatski klub Federalnog doma naroda može izabrati Vlada Federacije bez učešća stranke (ili stranaka) za koju je na izborima glasovala većina Hrvata. Takav slučaj dogodio se u vrijeme tzv. Alijanse i Platforme. Nakon što su bošnjački političari opstruirali izmjene Izbornog zakona, a Bakir Izetbegović zaprijetio “raskidanjem okova” prijetilo je ponavljanje scenarija majorizacije Hrvata u FBiH i nakon izbora 2022. Schmidt je svojom intervencijom to spriječio. Ne na način da je, kako je to jučer izjavio i lider SDA Bakir Izetbegović “zacementirao” HDZ u vlasti, već da je onemogućio da se vlast u hrvatsko-bošnjačkoj federaciji može formirati bez stranke ili stranaka koji predstavljaju većinsku izbornu volju hrvatskog naroda. Schmidtovom intervencijom vlast u Federaciji ne može se, dakle, više formirati bez Hrvata, ali se zato oni, ne samo u Vladi i Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, već i u Domu naroda mogu preglasati, jer je reduciran broj pitanja na koje 2/3 većinskom većinom mogu uložiti veto, o čemu onda odlučuje Ustavni sud Federacije BiH.
No vratimo se tezi Avde Avdića i drugih sarajevski medijskih i političkih dezinformatora, kako su Schmidtovim intervencijama u Izborni zakon Bošnjaci diskriminirani, jer se, kako navode iz Hercegovačko-neretvanske županije u kojoj, prema popisu stanovništva iz 2013. živi nešto više od 118 tisuća Hrvata i nešto više od 92 tisuće Bošnjaka u Federalni dom naroda bira 5 Hrvata, a samo jedan Bošnjak. O tome je nedavno uz Avdu Avdića na tribini u istočnom Mostara govorio i urednik portala Politicki.ba Sead Numanović kao i Reuf Bajrović.
Autori lažne teze o diskriminaciji Bošnjaka u izboru izaslanika u Federalni dom naroda prešućuju da Dom naroda nije zastupnički (građanski) dom i da je njegova funkcija osiguranje ravnopravnosti tri konstitutivna naroda, bez obzira da njegovu brojnost, što je prema presudi Ustavnog suda BiH “natkrovljujuće ustavno načelo”. Da bi se ta ravnopravnost postigla ustavotvorac je definirao da nacionalni klubovi kako Federalnog tako i državnog Doma naroda imaju podjednak broj izaslanika svakog naroda. U federalni Dom naroda tako se, prema izmijenjenim Schmidtovim pravilima, bira po 23 izaslanika u bošnjački, hrvatski i srpski klub, dok ih se ranije biralo po 17, te 11 u klub Ostalih, iako je tzv. ostalih svega 3 posto prema posljednjem popisu stanovništva i taj klub uglavnom popunjavaju izaslanici bošnjačkih stranaka. U Dom naroda Parlamenta BiH s istom svrhom bira se po pet izaslanika u bošnjački, hrvatski i srpski klub.
Da bi Dom naroda predstavljao to što mu ime kaže konstitutivne narode, potrebno je da tri naroda budu ravnomjerno, “što potpunije” predstavljena, što nalaže i presuda Ustavnog suda u predmetu Ljubić. Kako bi se to ostvarilo definirano je da broj izaslanika svakog od konstitutivnih naroda iz svake od 10 županija bude srazmjeran procentualnom udjelu određenog naroda u ukupnoj populaciji tog naroda u FBiH. Budući u HNŽ živi najveći broj Hrvata u odnosu na ukupan broj Hrvata u FBiH ( više od jedne petine) ta županija bira i najveći broj- 5 hrvatskih izaslanika u hrvatski klub Federalnog doma naroda, kako što najbrojnija bošnjačka županija- Tuzlanska bira također 5 Bošnjaka u Bošnjački klub. Ravnomjerna predstavljenost sva tri konstitutivna naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH prikazana je u tabeli ispod.
Dakle, teza o tome kako su Bošnjaci diskriminirani Schmidtovim izbornim pravilima jer se iz HNŽ bira 5 Hrvata a jedan Bošnjak je laž.
Na žalost, Schmidt nije izmijenio ključnu odredbu Izbornog zakona, koju je Ustavni sud BiH proglasio neustavnom, a to je da se iz svake županije u Dom naroda Parlamenta F BiH bira najmanje jedan Hrvat, Bošnjak ili Srbin, ako je on izabran u županijsku odnosno kantonalnu skupštinu. Zahvaljujući tom nakaradnom pravilu, koje je nametnu bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, u Klub Hrvata iz županija, odnosno kantona, u kojima Hrvati ne mogu prijeći ni izborni prag, izabere se pet Hrvata, koji su u kantonalne skupštine izabrani dominantno bošnjačkim glasovima. S obzirom na to, oni ne mogu predstavljati Hrvate, što je utvrdio i Ustavni sud BiH u predmetu “Ljubić”
Da apsurd bude veći neki od njih, poput Berine Fejzić nakon izbora u Skupštinu Goraždanskog kantona, u kojem žive samo 23 Hrvata, proglase se Hrvat(ic)om i tako po automatizmu se samoizaberu u hrvatski klub Doma naroda Parlamenta FBiH. /HMS/
