Hrvatski Medijski Servis

U BiH 355 djece ostavljeno u domove, najviše u Sarajevu, a najmanje u Mostaru

Foto: HMS

Zlostavljanje i nasilje u obitelji, nepostojanje adekvatne brige u biološkoj obitelji i adekvatnih stambenih uvjeta, djeca koju su napustili roditelji, smrt roditelja ili izdržavanje zatvorske kazne najčešći su razlozi zbog kojih djeca širom Bosne i Hercegovine završe u domovima za nezbrinutu djecu.

U BiH takvi domovi djeluju u Zenici, Sarajevu, Tuzli, Mostaru i Banja Luci. Iako se u ustanovama trude zadovoljiti sve kriterije za prijem, smještaj i prehranu štićenika, roditeljsku ljubav i topal majčin zagrljaj zamijeniti ne može nitko.

U domovima u BiH trenutno je smješteno 355 djece. Najviše ih je u Sarajevu – 100, a najmanje u Mostaru – 34. U Zenici boravi 85, u Banjoj Luci 72 i u Tuzli 64 štićenika, piše Dnevni avaz.

U razgovoru s radnicima domova saznaje se kako su se susretali s različitijim situacijama. U Centru za socijalni rad Bijeljina sve je više slučajeva roditelja koji im sami dolaze i odlučuju pod svaku cijenu ostaviti dijete.

Nedavno smo imali slučaj da su roditelji došli i rekli: “Vodite ga, ja mu više ništa ne mogu.” Takvih primjera ranije nije bilo, ali ih sada ima u praksi, kaže Vesna Savić, tajnica Centra.

Iako svi domovi koji djeluju na području naše zemlje ističu kako imaju sve potrebne uvjete za ugodan boravak štićenika, događaju se i tragedije, poput nedavne u zeničkom Domu. Sedamnaestogodišnja Adelisa Tahirović, prelazeći s prozora na prozor, da uzme upaljač, okliznula se i pala. Na mjestu je poginula. U domu je bila sa sestrom, a ranije je boravila i njezina polusestra. Javnost je ostala šokirana ovim slučajem.

Draženka Subašić, direktorica Doma, ističe kako imaju angažirano 70 radnika.

Od ukupnog broja, 39 radnika radi s djecom, i to odgajatelji, medicinske sestre, pomoćne radnice na održavanju higijene djece i prostora u kojem djeca borave te stručni tim koji čine pedagog, koordinator odgajatelja, socijalni radnik, glavna medicinska sestra i psiholog, pojašnjava ona.

Usprkos svemu, tragedija koja im se dogodila, ostavila je posljedice kako na zaposlenike, tako i na štićenike. Ova ustanova bilježi još jedan tužan slučaj, prije dvadesetak godina, kad je štićenik na sebe oborio ormar i na mjestu poginuo.

Zaposlenici su za Avaz rekli kako mnoge majke, nakon što odluče ostaviti djecu u domove, nikad ih više ne posjete. U Mostaru su sve prostorije u kojima borave djeca, renovirane u posljednje dvije godine.

S djecom izravno rade odgajatelji, kao i stručni radnici i vanjski suradnici, angažirani kroz različite projekte, a pored svih navedenih, za sigurnost djece se brine i noćni čuvar. Ugrađeni su i alarmi za vatru, klasični alarm i videonadzor, rekli su iz Doma.

U Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli broj štićenika u ovoj godini povećao se za 14, a kroz ustanovu godišnje zna proći i do 150 štićenika.

U prvih šest mjeseci ove godine dobili smo 14 novih štićenika uzrasta do šest godina. Nama djeca dolaze preko centara za socijalni rad, a događa se da majke u UKC Tuzla ostavljaju tek rođene bebe, kažu iz Doma.

Bijeljina, iako grad, odnosno regija, ima više od 100.000 stanovnika, nema dom za nezbrinutu djecu.

Centar za socijalni rad djecu bez roditeljskog staranja smješta u Dom za djecu i mlade bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević” u Banjoj Luci, ali i u domove u Sarajevu i Gračanici./HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte