Hrvatski Medijski Servis

TOMISLAV ŽIGMANOV, PRVI ČOVJEK HRVATA U SRBIJI Predvođeni franjevcima Hrvati zapadne Hercegovine 1676. dolaze u Vojvodinu

Tomislav Žigmanov, prvi čovjek Hrvata u Srbiji, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i zastupnik u Skupštini Srbije, boravio je u Grudama gdje je održao nekoliko važnih predavanja, od onog gimnazijalcima Srednje škole Antuna Branka Šimića do onog u Gradskoj knjižnici u Grudama.

Žigmanov je istaknuo da hrvatska zajednica danas u Srbiji, prema službenim podacima iz 2011. godine, broji 57.900 građana. Subotica je i dalje političko, kulturno i svako drugo središte hrvatske zajednice gdje se bilježi postojanje Hrvata od sedmog stoljeća, piše Večernji list BiH.

Žigmanov ističe kako su Hrvati u današnju Vojvodinu organizirano ili individualno dolazili iz različitih područja Hrvatske i BiH te je naseljavali.

– Najveće migracije bilježimo nakon progona Turaka s tih područja 1676. godine i kraja Velikoga bečkog rata kada s područja Gruda i zapadne Hercegovine, jugozapadne Bosne i iz Dalmatinske zagore, tadašnjeg ličkog sandžaka, oko 1000 obitelji s više od 5000 živih duša, predvođenih franjevcima, organizirano dolaze 1676. godine pod imenom Dalmatini u dogovoru s Bečom, kako bi prostor Bačke naselili i čuvali granice, kada je u pitanju Austro-Ugarska i kada je u pitanju južna bojišnica, turska imperija južno od Save do Dunava.

– Zajedno s nama Hrvatima s ovog područja, koji se danas prepoznajemo kao Bunjevci, dolaze i Šokci iz središnje Bosne iz okolice Tuzle koji naseljavaju prostor uz Dunav, tj. lijevu obalu Dunava, a srijemski Hrvati traju od stoljeća 7. – ističe Žigmanov.

Spominje i ekonomske migracije. – To su u prvoj i drugoj Jugoslaviji gdje Hrvati dolaze iz BiH i iz RH u Novi Sad, Beograd… tzv. savezni Hrvati koji rade u institucijama.

Nakon 1945. godine dio Hrvata dolazi s ovih prostora u Bačku kao dio tih kolonizacijskih nastojanja, tu imamo Plavnu i Bezdan, kao najpoznatija mjesta gdje dolaze Hrvati iz Hercegovine, prezimena u Plavnu i Zovak, Leko iz Gruda, a u Bezdan Galić, Zelenika, prostor oko Širokog Brijega – govori Žigmanov.

Naglašava kako je Vojvodina u bivšoj državi bila druga najrazvijenija administrativna jedinica i imala je potrebu za radnom snagom kad je u pitanju poljoprivreda. – Bilježimo dolazak ljudi koji su radili sezonske poslove, a neki su ostajali i udadbeno-ženidbenim vezama i zasnivali obitelj.

Članica iz obitelji Biško iz Sovića završila je, primjerice, u Bajima, a njezin unuk je mladi znanstvenik Vladimir Ninčević, a iz Mamića jedna je starija gospođa Bondža završila u Đurđinovim, unuk je danas tajnik u administrativno-poslovnom Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata – govori Žigmanov. Nažalost, zajednica Hrvata je zbog rata pretrpjela ogromne gubitke i sa 198 tisuća, koliko je Hrvata bilo 1961., došlo se do 57.900. Nakon Hrvatskog proljeća uglavnom je zabranjeno djelovanje hrvatskih zajednica.

Tek 90-ih godina stvara se prva autohtona politička stranka na temeljima demokršćanskog razumijevanja demokracije i vrijednosti. Bela Tonković je bio prvi predsjednik i jako brzo dobiva naklonost više od polovine građana hrvatske nacionalnosti, međutim, to je trajalo jako kratko.

– Uskoro imamo prve incidente, a prve usmjerene prema Hrvatima bilježimo posebice u Srijemu, bacanje bombi pod Franjevački samostan Baču i spomenik je nulte razine, u Subotici pod katedralu, a vrhunac je događaj u Hrtkovcima 6. svibnja 1992. kada Vojislav Šešelj dolazi i čita popis od 17 Hrvata koji su, po njegovom mišljenju, bili organizirani na način da su pružali podršku secesijskim nastojanjima u RH – kaže Žigmanov. Upravo je zbog Hrtkovaca Šešelj zaradio presudu u Haagu gdje onda, premda je incidenata i ubojstava bilo ranije, taj događaj simobilizira paradigmu stradanja Hrvata u Vojvodini.

U Srijemu i unutar tog kulturnog i crkvenog života hrvatske zajednice stvara se kolaps unutar kojeg će biti ubijeno 25 ljudi, a protjerano od 35 do 40 tisuća – ističe Žigmanov. Nakon svrgavanja Slobodana Miloševića i dolaska Zorana Đinđića, Hrvati u Srbiji doživljavaju renesansu, ulaze u obrazovni sustav, razvija se kulturna i nakladnička djelatnost te Hrvati ostvaruju prava. Zatim, ubojstvo Đinđića ponovno vraća stvari unatrag, a Hrvati u Srbiji su, s obzirom na to da Srbija ima najmanji BDP u Europi, među najsiromašnijima u svjetskim okvirima.

Od 2012. do 2018. godine Hrvati su bili potpuno zanemareni od srbijanskog vodstva, a od 2013. do 2017. i od hrvatskog. – U veljači 2018. predsjednik Aleksandar Vučić bio je u službenom posjetu Republici Hrvatskoj kada je prvi put priznao da Hrvati u Srbiji imaju određenih problema. U našim razgovorima priznato je da imamo probleme u odnosu na Srbe u RH, primarne probleme. Međutim, stvari su opet krenule unatrag kada je Vojislav Šešelj najavio skup u Hrtkovcima pa kupio kuću i najavio da će na Savi pecati ribu, a potpredsjednica Skupštine Srpskih radikala, porijeklom s Kupresa, Vjerica Radetin kaže da je brine da ustaša Žigmanov sjedi u klupama NS što opet ostaje bez osude – istaknuo je Žigmanov. Kaže i kako sve ove neizvjesnosti Hrvate u Srbiji primoravaju da budu vrlo principijalni i snažni kada je u pitanju zaštita interesa Hrvata, unatoč svemu. /HMS/

About the Author
  1. VericaReply

    Da Zigmanov ima pravo ja sam Hrtkovcanka bilo je jako teško i ružno devedesetih biti hrvat i mađar u Hrtkovcima to samo znaju mještani Hrtkovcane koji su tamo bili i koji su rođeni Hrtkovcane jer to je bilo jedno multietnucko selo i ziveli se jako lijepo i složno nažalost došli divlji i istjerali pitome

  2. AnonimnoReply

    Da Zigmanov ima pravo ja sam Hrtkovcanka bilo je jako teško i ružno devedesetih biti hrvat i mađar u Hrtkovcima to samo znaju mještani Hrtkovcane koji su tamo bili i koji su rođeni Hrtkovcane jer to je bilo jedno multietnucko selo i ziveli se jako lijepo i složno nažalost došli divlji i istjerali pitome

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Odgovori na Verica Otkaži odgovor