U organizaciji Hrvatske udruge zatočenika Stolac 1992 i predsjednika gosp. Ivice Pažina svečano je obilježena 27. obljetnica ratne razmjene hrvatskih logoraša iz Bileće koji su 18.08.1992.godine razmijenjeni iz logora vojske Republike Srpske u Bileći nakon tromjesečnog zatočenja.
Program je započet polaganjem vijenaca i molitvom ispred spomenika na trgu hrvatskih branitelja u Stocu, zatim svečanom Misom zahvalnicom u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla na Rotimlji koju je predvodio don Luka Pavlović i prigodnim druženjem, prenosi Vecernji.ba.
Obilježavanju obljetnice ratne razmjene hrvatskih logoraša iz Stoca nazočili su predsjednik podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije predstavnici Hrvatske udruge logoraša domovinskog rata u BiH i Hercegovačko neretvanske županije, načelnik Općine Stolac kao i veliki broj danas živih zatočenika spomenutog logora.
U bilećkom logoru bila su od 25. svibnja do 18. kolovoza 1992. godine ukupno 40 zatočenika, od čega najviše iz župe Rotimlja osamnaestorica, a iz župe Stjepan Krst desetorica muškaraca, zatim iz sela Hodova, Gornjeg Brištanika i Dabrice, te dva zatočenika iz Splita i jedan iz Čitluka.
Jedan od bivših zarobljenika je kratko opisao te žive muke pod naslovom: „Ruke na leđa, glavu dolje!“ Sažimamo njegov osobni prikaz u nekoliko redaka: Zarobljena su u Rotimlji sedamnaestorica 25. svibnja, neki oženjeni, većina neoženjena. Najstarijemu 34, najmlađemu 21 godina. Sutradan smješteni u vojarnu u Bileći. Dopali u jednu prostoriju od 60 kvadrata, koja se svakim danom punila tako da ih je samo tu ubrzo bilo oko 100. Dovođeni su i novi zarobljenici iz Konjica, Mostara, Čapljine, Stoca, Nevesinja i drugih mjesta, čak iz Hrvatske. Unutra je bilo pakleno vruće. Prozori zatvoreni i zamračeni. O higijeni – da se i ne govori. Čuvari bi svake noći izvlačili po nekoga i tukli ga. Udarali su zarobljenike gdje bi stizali, a najviše po glavi i leđima. Došao je i dan razmjene, moglo je biti oko 400 zarobljenika. U Stocu: „Naši vojnici, dobro naoružani i obučeni, a mi – šaka kostiju ogrnuta prljavim dronjcima“.
„Od izlaska iz logora nekoliko logoraša je poginulo i umrlo, tako da nas je svakim danom sve manje. Mi, koji smo ostali, zahvaljujemo Bogu što smo živi i slavimo 18. kolovoza kao datum našega ponovnog rođenja“.
Za logoraše u Bileći osobito su se bili zauzeli mostarski biskup Pavao Žanić i generalni vikar don Luka Pavlović. Više su puta pisali i sastajali se s voditeljem skupine promatrača EU, D. Woltmannom, u Splitu: na primjer 30. svibnja i 14. lipnja 1992.godine./HMS/
