U MOSTARU UPRILIČEN HOMMAGE VELIKOM PJESNIKU

Što o predstavi “Tin Ujević- San i ludilo” kaže publika?

U galeriji kraljice Katarina Kosača u Mostaru, u intimnom okruženju, pred pedesetak gledatelja, održana je predstava „Tin Ujević – San i ludilo“. Scenski kolaž, zamišljen kao svojevrsni hommage Tinu Ujeviću, izveli su članovi Teatra poezije iz Zagreba. U ulozi nezaboravnog pjesnika našao se Goran Matović, Mostarac u Zagrebu, koji je s velikim Arsenom Dedićem, još od 1976. godine gradio živi portret ovog pjesnika.

Izvještava: Borna Baletić, Hrvatski Medijski Servis

Povodom 130. godišnjice Tinova rođenja predstava poprima novi oblik. Arsenovo naslijeđe nastavlja kantautorica Sara Renar, dobitnica Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu. Eksperimentalnom mješavinom suptilnih melodija, te kombinacijom vokala i gitare, koji prate recitaciju, cijela izvedba dobila je novu dimenziju. U pauzama između recitacije i vokalno-instrumentalne izvedbe Ujevićevu nadrealističnu prozu čitala je Irena Šekez Sestrić.

Impresije ljubitelja lika i djela Tina Ujevića bile su raznolike.

– Proslaviti nekog velikana, posebno osobu i pjesnika kao što je Tin Ujevića, imate osjećaj, da je svaki takav pokušaj osuđen na propast, svaka proslava ispadne lošija od onog što se slavi. Nije me emocionalno uzbudilo, mislim da to nije ni bio cilj. Smatram da je ovdje cilj bio izazvati jednu začudnost, iritaciju koja potiče na razmišljanje, kazao je za HMS Ivan P., student Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Kao posebnu zanimljivost posjetitelji ističu upravo taj spoj Tinove poezije i glazbe, koji je na efektnosti dobio i kretanjem izvođača po galeriji tako da je publici pružio određene podražaje sa svih strana, a ne samo s pozornice, kako je slučaj u većini predstava:

– Korištenjem elektronike i kolaža zvukova, jednim sasvim modernim pristupom, dogodio se spoj tradicionalnog i modernog, kakav je i sam Tin bio, smatram da je to proizvelo određeni efekt koji ovaj projekt čini i zanimljivijim i vrijednim za pogledati, kazao nam je jedan od posjetitelja.

Posjetitelji su također izrazili zadovoljsvo time kako je Tin predstavljen:

– Dakle, ja ne mogu reći ništa o tome kako treba predstaviti Ujevića, kako ga se treba sjetiti, međutim po onome što smo mogli vidjeti i čuti u ovih sat vremena, može se reći da je to uspjelo kroz neku dramatičnost. U svakom slučaju ono što smo čuli: pjesme, eseji, misli, izvedeno je na razini koja je vrlo dobra, izvrsna, mišljenja je Ivan D. koji inače voli susret različitih vrsta umjetnosti na pozornici.

Foto: B. Baletić/HMS/

Predstava je završila Ujevićevim odlaskom iz kazališta, preneseno iz Mostara, koji je opisao kao: „Grad koji u noćnom satu ima izgled voluptuozne bašte s mostovima na vodi i tajanstveno melodijom voda. Po danu su njegove zgrade, ulice i putovi još više čudnovati pod oknom Sunca, koje obasjava gorski vidik nad Neretvom i Radoboljom“.

Tin odlaskom nastavlja sa svojom fiksacijom samoće koju u svakom novom gradu, mjestu, državi nepokolobljivo traži:

„Tamo, tamo da putujem,
Tamo, tamo da tugujem,
Da čujem one stare basne,
Da mlijeko plave bajke sasne,
Da više ne znam sebe sama,
Ni dima, bola u maglama“

/HMS/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Najnovije

Stanovnici ove zemlje su proglašeni najvećim pijancima na svijetu

Australci su proglašeni najvećim pijancima na svijetu. Međunarodna anketa Global Drugs Survey pokazala je da su se Australci u 2020. opijali u prosjeku 27 puta...