KOMENTAR FRA LUKE MARKOVIĆA

Što bi mogla donijeti revizija Daytona?

Treba očekivati racionalniji i civiliziraniji pristup reviziji Daytona od onoga kojega predlažu i neki beznačajni zapadni politički igrači. Hrvati moraju za to biti spremni. Jer bez vizije i ozbiljnih argumenata mogli bi ponovno izvući deblji kraj.

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Dvije opasne ideologije kao Damoklov mač vise nad Bosnom i Hercegovinom. Velikosrpsko ludilo zaokupljeno idejom ujedinjenja svih takozvanih srpskih prostora u jednu državu i bošnjački unitarizam, s prikrivenom idejom obnove osmanlijskih vremena u BiH, potkopavaju i onako krhki mir na još uvijek politički trusnom području bivše države.

Srbi očito nisu naučili puno od poraza iz prošloga rata, dok Bošnjaci ponavljaju istu pogrješku u BiH koju su Srbi činili u Jugoslaviji.

Crnogorske političke igranke

Ideja velikosrpske destruktivne ideologije kako je Srbija posvuda tamo gdje žive Srbi, pokazuje i danas zube, iako, istina, poprilično prorijeđene. Upravo zato što je polomila zube tamo gdje to nije očekivala, okrenula se srpska politika nešto mudrijim političkim igrama. Na to ukazuju događanja u Crnoj Gori. Velikosrpska ideologija pokušava preko nove vlade u Crnoj Gori privući tu državu u opasni zagrljaj Srbije, vrlo suptilnim, polaganim i dobro isplaniranim koracima. Nema više one bahatosti i uvjerenja kako sve mora biti gotovo za nekoliko mjeseci. Od novoga premijera Crne Gore, koji je očito dobio instrukcije od pokojnoga episkopa Amfilohija, očekuje se da dovede do takvih promjena u Crnoj Gori koje će pripomoći njezinom vraćanju Srbiji.

Pa ipak Srbija bi i tu mogla ostati ponovno bez nekoliko zubi. NATO, oslobođen utjecaja bivšeg američkoga narcisoidnog i neiskusnoga predsjednika Trumpa, mogao bi im pomrsiti planove i zadržati Crnu Goru dalje od Srbije. A tko zna što bi se moglo dogoditi ako mladi Albanac shvati da narcisoidnost i osvetoljubivost nisu dovoljni za povlačenje razboritih političkih poteza. Pa ipak, nažalost, ni NATO ni mladi Albanac ne mogu spriječiti moguće nove sukobe u Crnoj Gori. Uostalom, stanje u toj državici znatnim dijelom podsjeća na ono iz 1918. kad su Srbi uspjeli nakratko dokinuti crnogorsku državu i Crkvu.

U kojem će pravcu ići BiH?

U BiH nastupa Srbija nešto agresivnije. No, iza te silne Dodikove dreke i Vučićeve podrške krije se realno očekivanje raspleta u BiH. S obzirom da Bošnjaka u distriktu Brčko već sada ima oko desetak tisuća više nego Srba, jasno Vučiću i Dodiku da bez rata nema ništa od ujedinjenja Republike Srpske sa Srbijom. Ono što je realno za očekivati jesu etničke regije ili županije unutar BiH. U tom pravcu će vjerojatno ići revizija Daytona. Prije toga trebat će pojasniti Bošnjacima da su osmanlijska vremena u kojima su muslimani bili i tužitelji i suci (prema onoj: „Kadija te tuži, kadija ti sudi“) poodavno prošla i da povratka na njih neće biti. Teško je povjerovati da je zapadna politika, pa i ona američka bez obzira na nedovoljnu informiranost toliko naivna da će povjerovati kako titoisti i „otpadnici“ od SDA žele doista državu ravnopravnih građana.

Sukobe unutar bošnjačkoga korpusa treba ozbiljno shvatiti, pa i one između Titovih i Alijinih pristalica, jer bi upravo oni mogli biti početak većih nemira u BiH. Iako im je svima građanska država u srcu, njihovi pogledi na nju su različiti. Dok je jedni vide u stranačkoj diktaturi, po uzoru na komunističku u Jugoslaviji, drugi je zamišljaju kao Erdoganovu Tursku.

Zadnjih dana jadikuje „krug 99“ – konglomerat jednih i drugih – nad činjenicom da BiH nije još uvijek uređena kao Švicarska. Očito je da ta grupica od 99 postotnih Bošnjaka ne zna, ili ne želi znati, da su u Švicarskoj nakon sukoba s francuskim osvajačima stvorene prvo etničke županije (kantoni) pa onda građanska država. Da to znaju vjerojatno bi ispravno shvatili govor predsjednika Milanovića o sapunu i parfemu. Milanović nije zasigurno mislio na to da su Bošnjaci prljav narod, nego da se iza unitarističkih ideja krije prljava politika koja želi gospodariti čitavom BiH, i to bez dogovora s druga dva konstitutivna naroda. Uostalom, na to upućuje njihov odnos prema hrvatskom pitanju koje sustavno marginaliziraju. Onaj tko želi istinsku građansku državu, državu ravnopravnih građana, mora prvo prihvatiti činjenicu da u BiH postoje tri konstitutivna naroda, od kojih svaki ima pravo na svoju kulturu, vjeru, jezik, tradiciju i identitet. A to podrazumijeva i teritorijalni ustroj bez kojega toga nema. Tako su uređene Švicarska i Belgija, pa i Velika Britanija i Španjolska. Gospoda iz kružoka 99, ali i oni koji u zadnje vrijeme tvrde da u BiH postoje samo Bosanci, morali bi znati da njihova tvrdnja nema ništa s demokratskim standardima civiliziranoga svijet.

Hrvati smiju ponavljati grješke iz rata

Utoliko treba očekivati racionalniji i civiliziraniji pristup reviziji Daytona od onoga kojega predlažu i neki beznačajni zapadni politički igrači. Hrvati moraju za to biti spremni. Jer bez vizije i ozbiljnih argumenata mogli bi ponovno izvući deblji kraj. Ukoliko hrvatske interese u BiH i dalje budu zastupali samo jednostrani političari bez dovoljno vizija, stradat će ne samo Hrvati u Bosni i Posavini nego i oni u Hercegovini. Ne smije se ponoviti ono iz prošloga rata u BiH kada su jedni Hrvati vlastite interese gradili na račun drugih. Dogodi li se to ponovno, nestat će dugoročno gledano svi. Vrijeme je za razboritu politiku i zajedništvo. Bude li toga, morat će i Srbi i Bošnjaci napraviti određene ustupke. Upravo bi ti srpski teritorijalni i bošnjački ideološki ustupci omogućili stvaranje hrvatskih većinskih regija ili županija u BiH koje bi jamčile dugoročnije preživljavanje Hrvata u toj državi.

Jedna od tih regija mogla bi biti i Posavina koja bi obuhvaćala prostor uza Savu, u kojoj bi se pored sadašnjih dijelova našao većinski hrvatski dio distrikta Brčko, prostor do pod Gradačac, Bosanski Šamac, kao i dijelovi Broda i Dervente. U takvoj regiji Srbima i Bošnjacima bi bila zajamčena sva građanska i nacionalna prava, pa i samouprava tamo gdje je to moguće.

Na sličan način bi se moglo organizirati i druge hrvatske regije u BiH, ali i one bošnjačke i srpske. Spoj etničkoga i građanskoga jamčio bi Bosni i Hercegovini dugotrajniju stabilnost, ali isto tako i normalnije funkcioniranje države. Državi bi pripale u tom slučaju one ovlasti koje imaju vlade u Belgiji ili Švicarskoj.

Čimbenici koje se mora uvažiti

U suprotnom, kad bi međunarodna zajednica prihvatila ideju određenih bošnjačkih krugova da u BiH žive samo Bosanci, došlo bi do nemira i velikoga iseljavanja Hrvata i Srba. A to bi dovelo dugoročno gledano do muslimanske države, što međunarodna zajednica želi izbjeći. Politički je mudrije imati u BiH većinske bošnjačke regije u kojima bi, kao i u hrvatskim i srpskim, bila instalirana vladavina ljudskih prava, nego čistu građansku BiH koja bi s vremenom bila uređena po uzoru na Erdoganovu Tursku.

Zapadna politika bi napokon morala shvatiti da je ono u što polažu nadu u BiH – a to su ostaci ostataka komunizma – od njih poodavno osuđeno i odbačeno, kao i fašizam. Uostalom BiH je složena zajednica naroda. I to treba uzeti u obzir kod preustrojstva Daytona. Dok su se Hrvati stoljećima trudili biti dio zapadnoga svijeta, Srbi ruska braća, razmišljao je znatan dio Bošnjaka o povratku osmanlijski vremena. Na to je vjerojatno i mislio Alija Izetbegović kad je ostavio BiH Erdoganu „u amanet“. Ali budući je bio puno razboritiji i lukaviji od svojega sina, znao je da se to može odnositi samo na onaj dio u kojem će dominirati SDA.

Sve bi te čimbenike kod revizije Daytona morala uvažiti međunarodna zajednica i odlučiti želi li BiH nereda ili uređenu državu u kojoj će biti afirmirano etničko i zaštićeno građansko pravo./HMS/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Najnovije

Stanovnici ove zemlje su proglašeni najvećim pijancima na svijetu

Australci su proglašeni najvećim pijancima na svijetu. Međunarodna anketa Global Drugs Survey pokazala je da su se Australci u 2020. opijali u prosjeku 27 puta...