Trebalo je to biti slavlje Svetog Save u Gračacu, gdje je organizirana Svetosavska akademija prvi put od Domovinskog rata. No gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković nije se mogao suzdržati. Za njega je već standard da promiče velikosrpske stavove, iako je rođen svega dvije godine nakon početka Domovinskog rata, 1993. godine, piše Večernji list.
– Da se podržimo i da znamo naše korijene, da neko dijete koje je danas rođeno u Banja Luci nikada ne zaboravi Republiku Srpsku Krajinu, da ne zaboravi Oluju, da ne zaboravi te teške dane, da znamo koliko je naš narod se ovdje napatio i koliko je danas sva život ovdje težak i izazovan. A koliko je važno što ste danas ovdje, ja vam dajem iskrenu riječ da mi u Banja Luci, u Republici Srpskoj, puno mislimo na ove naše krajeve, mjesta i općine. Želim vam se zahvaliti na hrabrosti i odvažnosti da ovdje živite i da se borite. Znam da nije lako da se upoznajemo s našom povijesti i kulturom, bez obzira u kojem dijelu naših zemalja živjeli. Da znaju put Svetosavlja, da znaju put naše vjere, da znaju naše korijene, da znaju da ova zemlja pripada nama. I one teške Bljeskove i Oluje koje smo ovdje prošli. Da se podrži naš narod ovdje, da se podrži naša crkva, da se pomogne naša zajednica ovdje u ovim dijelovima zemalja. Ali osjećajem ljubav, ljepotu i značaj ovih naših zemalja i želimo da pomognemo naš narod – rekao je Stanivuković za govornicom.
Ne treba posebno objašnjavati zašto je spominjanje Srpske Krajine, Bljeska i Oluje na ovakav način problematično. Općinski načelnik Goran Đekić, izabran s liste SDSS-a, DSS-a i Reformista, osuđuje Stanivukovićeve izjave.
– On spominje Republiku Srpsku Krajinu, ne znam koliko je time pomogao ikome, pogotovo zajednici koja živi u Hrvatskoj i koja ima još uvijek svojih velikih brojnih problema. Namjerno sam zato rekao da bih volio da su tu bila i druga djeca kao i kad prvi dan škole dođe svećenik i sva djeca iz osnovne škole dobiju poklone. Volio bih da su bili, da upoznaju naše običaje, da se obrazuju u smislu zajedništva, zajedničkih slavlja. Imamo drugačije datume i odvojene crkve, ali bi bilo lijepo da zajedno slavimo i da se zajedno družimo i veselimo tim blagdanima – ponovio je Đekić.
Đekić je izbore dobio u kampanji u kojoj je naglašavao da je za sve građane, i Srbe i Hrvate. Smirivao je tenzije i pokušava graditi zajedništvo.
– Nije nam sigurno pomogao, već nam je odmogao, nema tu što kalkulirati. Takve izjave su nesmotrene i nema potrebe za njima. Treba pričati o budućnosti. Ne živimo u vremenu za takve izjave. Nije ni vrijeme ni mjesto. Treba pričati o razvoju, poljoprivredi, napretku, što možemo i kako možemo napredovati. Priča o onome što je bilo prije 30 godina nije nikome donijela dobro – zaključuje Đekić.
Povjesničar Hrvoje Klasić smatra da Stanivuković ne zna ništa o Srpskoj Krajini.
– Žao mi je što u suočavanju s prošlošću Srbi niti u Srbiji, a koliko vidim niti u BiH ne pokazuju nikakav pomak, i što umjesto da se racionalno prisjete što se događalo i da prihvate odgovornost za vlastite zločine, ali i za odluke. Žao mi je što čujemo ovakve izjave od strane gradonačelnika Banja Luke. Da ga samo podsjetim, takozvana Republika Srpska Krajina je nastala kao rezultat pobune dijela srpskog stanovništva na demokratski izabranu vlast u Hrvatskoj i odmah po osnivanju Republike Srpske Krajine uslijedilo je etničko čišćenje, ali i masovni zločini nad nesrpskim stanovništvom, kao i u Republici Srpskoj tako i u BiH prema nesrpskom stanovništvu. Zašto i što se dogodilo, gospodin Stanivuković bi trebao pročitati. Između ostalog ja bih mu preporučio i knjigu Krajina od Koste Nikolića, pa da vidi kako je funkcionirala ta nepostojeća država. Odgovornost Beograda koji je gurnuo to lokalno stanovništvo u jedan sunovrat, koji ih je ostavio onda na cjedilu kada mu to više nije odgovaralo, ali i da vidi kako je funkcionirala ta Republika Srpska Krajina sa dezerterstvom, sa korupcijom, sa pljačkom, sa protjerivanjem stanovnika, sa represijom i bila je to u tom trenutku, koliko se sjećam, najsiromašnija zemlja i najsiromašniji dio Europe u tom trenutku. Nevjerojatno mi je da se u srpskom mainstreamu, kada govorimo o Srbiji i BiH, i dalje ponavlja iste riječi o tome kako su uvijek i jedino isključivo bili žrtve zločina, a vlastite zločine, vlastita etnička čišćenja za koja su krivi nikad ne žele priznati i to nije dobar put – govori Klasić. /HMS/
