Četnički je blitzkrieg, kao što mu već i ime kazuje, uistinu bio munjevit. Treslo se na SFF-u na šubari cvijeće samo 90-ak sekundi. Pravi je rat, međutim, počeo tek poslije. Tako smo, eto, doznali tko je čiji očuh, ali i čiji je otac četnik. A i kakve veze sa svim tim ima Handžar divizija?
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Od dežurnih “poštenih” Srba po, dakako, sarajevskoj (strogoj, ali pravednoj…) nomenklaturi, u posljednjih je godina nekako najglasniji Vojin Mijatović. U biti, to i jest logično, budući da su korifeji pokojne zavnobihske i nepokolebljivi štovatelji „prvog predsjednika“ Mirko Pejanović, Gojko Berić pa i nešto mlađi Miro Lazović već u zlatnoj jeseni svoga pravovjernoga života. Pomalo su, čini mi se, već i umorne te, inače, uporne starine. Od ćorava posla! A Vojin je tek zagazio u peto desetljeće. U najboljim je godinama. Sazrio! Mada, treba kazati i kako je to njegovo probosanstvo prilično dugo sazrijevalo, kuhalo u njemu takoreći. Naime, sve tamo do sezone 2016./17., kada je dres SNSD, koji mu je osigurao da praktički bude eresovski (do)ministar ili savjetnik po zanimanju, zamijenio onim crvenim, esdepeovskim. Multietničkim – da ‘prostite!
Dopremijerov sevdah
Od toga je trenutka taj Banjolučanin a i beogradski đak postao bh. patriota, na dobru putu da ga u multi-kulti bastionu podno Trebevića okite mirnodopskim zlatnim ljiljanom. Dok je njegov bivši partijski šef, Baja iz Laktaša promoviran, čak i malo ranije, u – četnika. A, vele u „europskome Jeruzalemu“, šubara mu i dalje glavu čuva. Zapravo, o četnicima ovdje i jest riječ. Aktualni je, naime, zamjenik federalnog premijera i federalni ministar razvoja, poduzetništva i obrta pao u sevdah odmah na početku 29. izdanja Sarajevo Film Festivala.
„Bravo SFF, bravo Sarajevo, bravo BiH. Glumac Lazar Dragojević, voditelj ceremonije otvaranja SFF-a, Jovan Marjanović, direktor SFF-a, Elma Tataragić, izbornik Takmičarskog programa… Na crvenom bosanskom ćilimu večeras Bono Vox, Christiane Amanpour… Ima nade za ovu zemlju, ima nade za njene ljude, za multietničko društvo i državu BiH“, oduševljeno će dopremijer Vojin, potpuno, u tome svome multietničkom zanosu, zanemarivši kako eto na taj bosanski ćilim u noći koju je obilježio spektakularni vatromet nije istrčao niti jedan Hrvat. A i odakle (još) i oni?!
Kako bilo, festivalski su dani bili tradicionalno bajkoviti. Potpuno drugačiji od onih ostalih sarajevskih dana koji dođu kada nas napusti taj pusti svijet što ovdje nahrupi sa svih strana uvjeravajući nas kako grada poput Sarajeva nema. Nigdje! Lijepo (nam) lažu, pa ih je lijepo slušati. A onda su, detektirala je to Temeljna u Bošnjaka, u grad ušli – četnici!
Brzo se trese na šubari cvijeće
Nisu se, doduše, dugo zadržali – 90 sekundi, koliko je trajao trailer srbijanskog filma Heroji Halijarda, u kojemu je redatelj Radoš Bajić, navodno, četnike i Čiča (im) Dražu prikazao kako altruistične heroje koji, ne žaleći ni šubara ni na njima cvijeća (a ni pod njima glava!), spašavaju 508 američkih zrakoplovaca, koje su na prilično drastičan način prizemljili Nijemci.
Nezgodna okolnost u cijeloj je ovoj priči, međutim, to što je – kud’ će suza nego na oko! – direktor SFF Jovan (Marijanović). I, eto, baš su njemu promaknuli četnici. Nakon čega su nerijetki tražili ostavku (neopreznoga) Jovana. Sarajevska je gradonačelnica (iz reda Ostalih) Benjamina Karić kazala kako će Grad razmisliti hoće li ubuduće financijski podupirati SFF, a oni ipak malo tolerantniji tražili su samo objašnjenje: Otkud Čiča ispod Trebevića?!
Gdje nas nađe?!
I, istina, nisu trebali dugo čekati. S Festivala su uznemirenoj javnosti protumačili kako su i sami zatečeni, jer je, vele, taj programski slot bio predviđen za predstavljanje budućih filmova i serija Telekoma Srbije. „Sve dalje u svezi ovoga slučaja rješavat ćemo s ovom kompanijom, jer je prikazan sadržaj koji nije bio dogovoren“, zaključili su „slučaj“. Ne ide (i)pak to tako lako.
Zatečeni su, naime, ostali i u srbijanskoj kompaniji, jer su, tvrde, organizatori SFF-a bili upoznati s Bajićevim uratkom, budući da su samoinicijativno u pisanoj komunikaciji 8. lipnja poslali upit izvršnim producentima iz Kontast studija interesirajući se kako napreduje razvoj filma te kako bi ga rado pregledali i uzeli u razmatranje za festival. Nakon čega je ostao dojam kako smo još i dobro prošli. Jer, što je 90 sekundi u odnosu na 2 sata koliko po prilici traje Bajićev film o Dražinim herojima. Ako su, naime, organizatori bili nestrpljivi očekujući zavšetak snimanja ove četničke epopeje, nema razloga sumnjati i kako bi ga onda vjerojatno uvrstili u festivalski program.
Znakovito, malotko se u Sarajevu, a SFF je završen prošloga petka, osvrtao na tumačenja iz Beograda, više se inzistiralo na tezi da se napad na Marjanovića prometnuo u šovinističku farsu u okolnostima kada je nasljednik Mirsada Purivatre – Srbin, a (još) i načelnik Općine Centar Srđan Mandić, također. Slijedom čega je dopremijer Mijatović osjetio potrebu progovoriti o liku i djelu direktora, u kojemu je inzistirao na njegovu obiteljskome backgroundu, umjesto da govori o uistinu impresivnom obrazovnom i profesionalnom životopisu toga (još) mladog čovjeka, koji je zbilja puno važniji od toga tko mu je bio očuh. Bez obzira što se kao argument da netko nije dražoljubac uistinu može koristiti činjenica da je to bio pokojni Zdravko Grebo. Baš, uostalom, kao što mu je djed bio legendarni sarajevski profesor (marksizma) Joco Marjanović.
Ima i Vojin oca
Ali, tjerajući lisicu, taj je samopromovirani Marjanovićev biograf istjerao vuka. Svojom je multi-kulti epopejom direktorove obitelji izazvao Nezima Halilovića. Dobro znanog, glasovitoga, dakle, Muderrisa inspirirao je Mijatović da napiše nadahnuti tekst pod naslovom Pročitan si Vojine, u kojem se pozabavio i obiteljskim stablom Jovanova odvjetnika iz dopremijerske fotelje.
Tako, primjerice, Muderris tvrdi kako je Mijatović izravni potomak Dobrivoja Mijatovića koji je, tvrdi, gradio entitet za jedan narod – srpski. „Vojinov otac Dobrivoje 90-ih je imao istu značku kao i Draža – kokardu. Vjerojatno i zbog ovoga nametnuti ministar ne spominje suludost promocije filma o onima koji su imali iste oznake kao njegov otac“, napisao je Muderris.
Nakon čega su ga – naročito oni koji misle kako je to što se po Sarajevu minut i pol treslo na šubari cvijeće zapravo (samo) pala muha na (multietničkog) medvjeda – proglasi radikalom, a oni (emotivniji…) poput Mijatovića njegov su istup nazvali „drugom stranom fašizma“. Štoviše, Vojinov sin kaže kako ga mrze potomci Handžar divizije jer govori ekavski. Priličito tečno, mora mu se priznati.
Nije to za reisova želudca
Nije to baš dobro sjelo na želudac reisu-l-ulemi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseinu ef. Kavazoviću te je i on na službenom Facebook profilu, etablirajući se sve više, poput prethodnika ef. Cerića, u facebook efendiju, podsjetio ovom dramatičnom prigodom na dio inače bogatog životopisa čovjeka koji je „pročitao Vojina“.
“Nezim ef. Halilović častan je član Islamske zajednice i borac Armije Bosne i Hercegovine koji je svojim zalaganjem i borbom doprinio opstanku države u čijim ministarstvima danas rade oni koji ga optužuju za fašizam i radikalizam”, napisao je efendija, dok su mu tercu davali bošnjački intelektualci, uglavnom, također, časni članovi Iz, pokoji Muderisov (i reisov) suborac te čak i Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija. Ukratko, drže, udar na gaziju Nezima, udar je na Bošnjake. Kao takve! Neće, dojma sam, još puno Miljackom vode (?) proteći a da se netko neće (retorički) zapitati: Može li Srbin, pa i ne bio Jovan, biti direktor SFF-a?
Vjerujem pak kako redatelj Heroja Halijarda, stari dobri ravnogorac, scenarist i redatelj teve serije Ravna Gora i filma Za kralja i otadžibinu Radoš Bajić likuje. Ovakvu reklamu teško je mogao zamisliti. A ni platiti, bez obzira što u sličnim prigodama – sjetimo se samo Dare iz Jasenovca – Vučićeva Srbija ne žali novaca. Uostalom, dinari se, baš kao i u pokojnoj Jugi, i dalje tiskaju na Topčideru.
I imalo bi se, dakako, o razmjerno iznenadnom ulasku četnika u Sarajevo, i poglavito o onome što je uslijedilo nakon toga, još štošta kazati.
Ali – dosta. Čiča mića gotova je priča!/HMS/
One Response
Bas sam uzivao i zamišljao te na Blajburgu kako stojis sa podignutim rukama.
Nekako mi te zao bi….