SULTANOVI PLANOVI

Realizacija zelene transverzale

Nakon posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini cvjeta gradnja vjerskih objekata, i to na vidljivim mjestima, posebno islamskih pored prometnica, čime se želi dati do znanja čiji bi to teritorij trebao biti. Nije riječ o povećanoj duhovnosti, već o promijenjenoj metodi ratovanja s vjerskim predznakom koji se ne libi otimati tuđe i istjerivati druge.

Piše: Nikola Bošnjak, Hrvatski Medijski Servis

Vjerski objekti umjesto mjesta duhovnostiu Bosni i Hercegovini često su u funkciji rata koji se vodi ne samo iz centara moći ove, nego i drugih zemalja koje financiraju njihovu gradnju.

Sultanove vojarne

U proteklom ratu vjerski objekti su često bili vojni ciljevi. Uglavnom neopravdano jer nisu predstavljali vojna uporišta. Ali su predstavljali identifikaciju zaraćene strane. Ruševinama ili na njihovim ostacima, htjelo se pokazati kako se vidi budućnost. Tako su islamski ratnici na zidu jedne od mnogih devastiranih katoličkih crkava u srednjoj Bosni napisali: „Hrvati marš u Hrv(atsku)“. To je bilo viđenje mogućnosti suživota s inovjercima. Oružje je umuknulo, a velika materijalna šteta na vjerskim objektima uglavnom sanirana.

Međutim, kao da rat u kojem vjerski objekti imaju svoju svrhu nije stao. I kao da je riječ o globalnoj priči. U skladu s Erdoganovom izjavom: “Džamije su naše vojarne, a minareti topovi“, grade se nove vojarne i postavljaju topovi, a aktualna ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković veliča islamske borce, preteče ISIL-a i odred „El Mudžahid“ pod zapovjedništvom Armije RBiH te i danas izjavljuje “I poslije rata je rat!“.

Crkva u Jajcu korištena kao džamija

Crkvu sv. Marije u Jajcu Osmanlije su, iako je neko vrijeme poslije pada grada još bila crkva, nasilno pretvorili u džamiju. Nakon što je služila toj svrsi, izgorjela je pedesetak godina prije kraja osmanske okupacije, kao i minaret napravljen na zvoniku sv. Luke. Hrvati su u ovom ratu oslobodili kraljevski grad Jajce i inicirali obnovu prvotne katoličke crkve. Federalni partneri kojima je HVO omogućio povratak u Jajce, koji bi najradije pokušali formirati vlast bez Hrvata kao da su u Bosanskom pašaluku, ugledaju se na postupke suvremenog turskog sultana Erdogana. Islamska zajednica se poistovjećuje s osmanlijskim osvajačima. Poput ponovnog pretvaranja istambulske Aje Sofije u džamiju, i crkvu sv. Marije u Jajcu, „naši“ muslimani vide kao džamiju. Jednom džamija, uvijek džamija – bez kompromisa, koji su ponudili čak i članovi službene Crkve stavljanjem objekta u funkciji kulture.

Džamija na Rostovu?

Da gradnja džamija u BiH nema veze s Bogom, nego s vjerskim identitetom kao temeljem nacije nastale 1993. godine, pokazuje i želja za izgradnju džamije „Alije Izetbegovića“ na Rostovu. Može li mjesto na kojem su islamski ekstremisti na okrutan način ubili zarobljene Hrvate iz Bugojna 1993. i na kojem se kriju njihovi posmrtni ostatci, biti mjesto molitve i komu? Jasno je da je riječ o provokaciji te da se i dalje vodi specijalni rat i nastavak pokušaja etničkog čišćenja prostora s hrvatskim stanovništvom čiji je cilj muslimanska Federacija BiH. Nakon što se riješi pitanje Hrvata, „lako će se riješiti i problem sa Srbima, pa će BiH biti pouzdan oslonac na trasi zelene transverzale.

Zelena transverzala

Gradnja džamija ide pod ruku s gradnjom naselja bliskoistočnih investitora. Pojam „zelene transverzale“ različito se tumači. Oko značenja „boje“ se ipak svi slažu. Pojedini b-h muslimansko-bošnjački politolozi ovaj termin povezuju isključivo s interesom NATO saveza i pojasom koji bi spriječio širenje ruskog utjecaja i izlaz na Jadransko more i Sredozemlje, što je naravno utemeljeno. Prelazi se preko toga da je Hrvatska članica NATO saveza, a Hrvati u BiH glavni zagovornici tog puta, pa bi valjda oni trebali bili prirodni dio tog pojasa, ali nisu. Čini se da je su, ipak, osnovni oslonac na tom pravcu muslimani u zemljama koje su u prošlosti bile pod osmanlijskom okupacijom i dio Osmanskog Carstva. Ako je cilj zelenom transverzalom spojiti Cazin s Istambulom, zaključuje se da su Srbi jedna od prepreka njezinom trasiranju, a s Hrvatima će se „lako izaći na kraj“.

Država razgraničenja

U strategiji eliminiranja druga dva naroda, stalno se potencira „žrtva“ muslimana Bošnjaka nasuprot „agresora“ Srba i Hrvata. Predstavljajući svoju, a negirajući bilo kakvu tuđu žrtvu, vjerska zajednica koja se definirala kao najmlađi politički narod danas maltretira druge i negira im sve ono što traži za sebe. Podršku im daje i „titoistička“ i „antifašistička“ struja koja se u duhu komunističkih vremena želi obračunati sa svim neistomišljenicima i eliminirati ih.

Dok za druge višenacionalne države u Europi možemo reći da su prostor povezivanja, zbog ovakvih poruka i stavova Bosna i Hercegovina ostaje prostor razgraničenja, a želja za tzv. „građanskim“ u sjeni „vjerskog“ i „zelenog“ društva i države samo pusti snovi./HMS/

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Najnovije