KOLUMNA ANTE IVIĆA

Razgraničenja i objedinjenja

Diobe i podjele su nekad poželjne, nekad bolne, nekad nepotrebne. Provođene metodom otimačine su nepravedne, suprotstavljene mudrosti zasnovanoj na težnji pravdi i kompromisu.

Piše: Anto Ivić, Hrvatski Medijski Servis

Osim primjene sile, radi „mira u kući“ postojali su tradicionalni načini određivanja međa i pravedne podjele posjeda među nasljednicima kada bi do diobe trebalo doći.

Mladi i stari paroh

Poslije rata, u RS su izgrađene mnoge pravoslavne crkve. Čak je i na ostatcima franjevačkog samostana u Krupi podignut srpski manastir stariji od onog na čijim temeljima leži. U okolici Banje Luke porastao je i broj vjernika, od kojih mi je jedan prije dvadesetak godina pripovijedao kako je trebalo podijeliti jednu veću parohiju. Mlađi vjerski službenik, koji je želio osigurati sebi pastvu, po nalogu episkopa odredio je područje koje je trebalo izdvojiti u novu parohiju. Kada je to učinjeno, na žalost mladca koji se nadao „boljem dijelu“, poglavar je dotadašnjeg paroha premjestio na novo, a mlađem prepustio preostalo područje.

Narod je hvalio mudrost episkopa, koji je zapravo primijenio prastaro pravilo kod podjele zemlje među braćom kojim se izbjegava nepravda – jedan brat dijeli, a drugi bira!

Šamaranje na međi

Prije postojanja suvremenog katastra, pamćenje i usmena predaja bili su temelj poznavanja granica posjeda, koje su se širom Europe utvrđivale na sličan način. Obilazak posjeda obavljao se svake godine, pri čemu bi odrasli poveli dječaka iz sela, često sina najamnika. Kod svakog kamena međaša, dobio bi udarac, šamar ili bi ga povukli za uši, da bi zauvijek zapamtio to mjesto. Neki su dječaci tom prilikom bili prilično izubijani. Srećom, naredne godine drugi je momak bio zadužen za „pamćenje“ granica posjeda.

Podjela pravde

Žena koja je greškom ugušila svoje dijete, zamijenila ga je djetetom druge žene. Strašna rasprava koja se povela nakon zahtjeva druge da joj se vrati njezino dojenče, bio je razlog da se nađu pred kraljem Salomonom. Na odluku da se dijete rasiječe i svakoj dadne dio, prava majka je, da bi sačuvala djetetov život, zavapila da se radije preda drugoj. Na temelju toga, mudri Salomon je pravoj majci vratio što joj pripada.

Razgraničenja i bezgraničja

Diobe nisu uvijek želja dionika, nego interes moćnika. Kada stvore okruženje kojim mogu upravljati, u „miroljubivoj koegzistenciji“ silnici postaju legalisti, što god to okruženje predstavljalo. Često i državu.

Jedna od funkcija države je čuvati područje suvereniteta, pa i primjenom sile. Sila može šamaranjem podsjećati na granice i biti temelj trajnosti. Ali sila može pomicati granice posjeda jednih na uštrb drugih, zbog vlastitog ili tuđeg interesa ili zablude, i tako biti uzrok nestabilnosti.

Stiglo je vrijeme u kojem ekonomija određuje ili ukida granice, a njihovo očuvanje ovisi o tehnologiji. I ekonomija i tehnologija izmiču nadzoru, kao i učinak migracija. U okolnostima generiranja i upravljanja sukobima na udaljenostima od desetina tisuća kilometara, posve jasno je da je važno imati prijatelje i miroljubive odnose sa susjedima.

Razdjeljenja i objedinjenja

Od administrativnih, postoje veće, svjetonazorske granice i podjele. Onaj čije Uskrsnuće kršćani slave i ponovni dolazak iščekuju, nije bio osnivač religije koji je predvodio vojsku. Ali je poručio da nije došao dati mir zemlji, nego razdjeljenje. „Razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.“

Poručio je i da u Očevom Kraljevstvu bez dioba i u Očevoj kući ima dovoljno stanova za sve.

U složenim „kraljevstvima“ poput našeg, u kojima može biti mjesta za sve, stabilnost garantira onemogućivanje otimačine u podjeli vlasti, imanja i suvereniteta i načelo „čist račun – duga ljubav“. Unatoč zakulisnim igrama vanjskih spletkara i manipulatora te unutarnjim svjetonazorskim razlikama i političkim ciljevima./HMS/

spot_img

Najnovije

spot_img