Povijesna sarajevska svibanjska misa – održana unatoč sarajevskih jogurt revolucionara

Šesnaestog svibnja „europski Jerusalem“, kako šaljivđije nazivaju „multietničko i multikonfesionalno“ Sarajevo, dalo je puni obol u ispisivanju ljudskog beščašća ispoljenog prema katoličkoj crkvi, prema jednom od konstitutivnih naroda koji iako je u brojčanom pogledu najmalobrojniji ipak uspijeva usprkos i unatoč ostati i opstati skupa uz svoju Katoličku Crkvu i svoga Kardinala Vinka Puljića.

Doista atmosfera u Sarajevu sa specijalcima naoružanim do zuba , metalnim ogradama koje su priječile prilaz sarajevskoj Katedrali dovela je do toga da je scena podsjećala na okoliš Katedrale u današnjem Bagdadu u koju se može prići također samo nakon detaljnih sigurnosnih provjera radi straha od napada islamskih terorista.

Piše: Zvonimir Buić, Hrvatski Medijski Servis

Igrokaz pod komičnim nazivom Skup protiv fašizma režirala je i bošnjačka vlast uz, u ovakvim slučajevima za kroatofobiju uvijek spremnim oporbenim bošnjačkim strankama, predvođene SDP-om i Kojovićevom Našom strankom, uz asistenciju opskurnih zaposlenika Veleposlanstva SAD, raznih zgubidana poput potjeranog dekana Akademije scenskih umjetnosti Pjera Žalice i djela glumačke ekipe iz „Lud,zbunjen,normalan“, koji su se pripremili spot dostojan podsmjeha u kome su oni kao nešto bitni i smrknutih izraza lica poručivali da „neće proći“.

Zaplašivanje i nesnosna galama sve pobrojane bulumente „antifašista“ nije pokolebala Katoličku Crkvu u sprovedbi Svete mise za duše stradalih na blajburškom stratištu i iz ove šizofrene sarajevske blasfemije Katolička Crkva i Hrvati su izašli kao neprijeporni pobjednici uzdignuta čela.

Rijetki glasovi razuma glede sarajevske mise poput uvaženog Reisa Mustafe Kavazovića,uspjeli su ako ništa dobar dio bošnjačkog stanovništva odvratiti od potpadanja pod masovnu protuhrvatsku i protukatoličku histeriju i sudjelovanja u sarajevskom dešavanju naroda identičnom onom koji je vrlo uspješno patentirao Milošević koncem osamdesetih godina.

Scene tzv. prosvjednika koji urlaju kardinalu najgnjusnije uvrede, upućuju mu javno prijetnje opasne po život, pri tom omalovažavajući čak i policijske službenike Sarajevske županije koji su samo radili svoj posao i sprječavali i neposredno fizičko nasilje nad dvadesetak nazočnih na Misi u Katedrali Srca Isusova obišle su zahvaljujući novinarima cijeli svijet.

Usprkos tome dozla Boga nekompetentni i slabovidni, ministar MUP-a Sarajevske županije Ismir Jusko nakon završenih prosvjeda na čijem čelu se vihorila zastava SFRJ, koja je gle čuda bila i na brojnim tenkovima koji su 1992 počeli rigati čelik po sarajevskim ulicama s okolnih brda, zahvalio se svim onim zapjenušanim jugonostalgičarima i pseudokomunistima na kako je rekao održanom prosvjedu bez ijednog incidenta.

Za Juska ministra policije dakle očigledno i medijski zadokumentirano kazneno djelo: javno poticanje na vjersku i nacionalnu mržnju nazivanjem Kardinala Katoličke crkve – svinjom, prijetnje istom tom Kardinalu da se „danas izvukao ali neće za nekoliko dana“ ne predstavlja čak ni incident, za njega javno omalovažavanje policije čijim radom, na žalost rukovodi, također nije vrijedno spomena.

Međutim imajući u vidu skromno obrazovanje ovog, kako ga radi brojnih ministarskih funkcija koje je do sada obnašao, u Sarajevu posprdno nazivaju „Ministar za sve i svašta“, ne čude njegove karikaturalne ocjene prosvjeda kojeg da ovaj ne previše pametan ministar iole poznaje zakonske propise ne bi smjelo ni biti, a kamoli ga dodatno afirmirati zahvalom ministra policije.

Naime, važećim epidemiološkim zapovijedima koje su na snazi do 30. svibnja propisano je obvezatno korištenje osobne zaštitne opreme poput maske, šala i slično i poštivanje socijalnog razmaka od najmanje dva metra na javnim površinama i zatvorenim javnim objektima na području FBIH.

Nekompetentni Jusko je samo nekoliko dana ranije kada je policija sprovodeći iste te zapovjedi upala u jednu sarajevsku kavanu u kojoj je na nedopušten način, uz ostale, šenlučio i aktualni ministar Vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac, neumoljivo poručivao prenemažući se smrknutog izraza lica da će njegova policija sprovoditi epidemiološke zapovjedi bez obzir o kome se radi.

Dakle ministar policije Sarajevske županije Ismir Jusko je jučerašnjim postupanjem dokazao da se radi o običnom farizeju čija principijelnost i opredijeljenost provedbe propisa o sprječavanju pandemije završava na sankcioniranju srpskog ministra, jednog neodgovornog kirurga i skupine kafanskih pjevača.

Jusko je dopustio plesanje kozaračko – jogurtaškog kola usred Sarajeva, hodanja u zbijenoj gomili jogurtaša a da mu, pri tom, na pamet nije palo (ako je uopće ima) da u cilju očuvanja zdravlja prije svih te uglavnom ostarjele i dementne jogurtaške populacije zabrani održavanje skupa koji je uz to prethodno bio i zabranjen.

Ne bih želio biti ciničan ali Juski bi vrlo brzo na naplatu mogao doći račun za njegovu nekompetenciju ili možebitno izvršavanje izravnog političkog naloga čime je ovaj po struci profesor tjelesnog odgoja i bivši stražar u Veleposlanstvu SAD inače i sklon.

Ta ga poslušnost i odanost po svaku (ne)zakonitu cijenu i drži u blagonaklonosti njegovog mentora i još jednog proklamiranog borca protiv korone – Fahrudina Radončića. A taj račun će se, bez svake sumnje, ogledati za dva tjedna kada rezultati masovnog okupljanja starijih osoba bez uvažavanja propisanih mjera zaštite dođu na naplatu putem pandemijskih izvješća o povećanom broju zaraženih, što su zaprepašteni sarajevski epidemiolozi već ogorčeno konstatirali.

Toliko o sarajevskom ministru simpatičnog prezimena koji bi uskoro mogao dobiti nadimak Korona ministar, koji da u ovoj zemlji ima imalo ozbiljnog sustava ili bar praktične pameti u onima koji kadroviraju sarajevsku političku reprezentaciju, morao bi, koliko je sutra, radi svojih namjernih ili nenamjernih propusta biti sankcioniran kako politički tako i kazneno,što je naravno u slučaju mjerodavnog i za svoj posao do zla Boga nezainteresiranog sarajevskog Kantonalnog tužiteljstva nemoguća misija.

Međutim osim osvjedočene kroatofobije koja je dominantna u Sarajevu, organiziranje ovakve kakofonije i histerije protiv Katoličke Crkve ima i svoj posve praktičan razlog.

Brojne korupcionaške afere, iza kojih stoje i neki od najistaknutijih lidera vladajućih bošnjačkih stranaka poput afere u kojoj su trgovali svojim utjecajem prilikom izbora za Županijskog predsjednika SDA najbliži suradnici Bakira Izetbegovića, pa afere respiratori u kojoj bez njih ni ovdje nema priče, sumnjiva nabavka maski i zaštitne opreme u Kantonu Sarajevo koja se vezuje za sina od gospođe politički bliske predsjedniku druge po snazi stranke u Bošnjaka Fahrudinu Radončiću su nakon generirane protukatoličke i hrvatske histerije u Sarajevu pale u drugi plan.

Što ima veze što je neko „maznuo“ par milijuna maraka kupujući pri tom sumnjive respiratore, što ima veze što se krade u doba korone, važno je glumatati nekakve ocvale antifašiste i pri tom režati na Katoličku Crkvu i Hrvate kojima glava ne služi samo za nošenje šešira.

U Sarajevu priliku da iznesu svoj stav kada je naravno o Hrvatima riječ, imaju likovi poput Josipa Jurišića nekadašnjeg potpredsjednika SDA i SDA-ovog dogradonačelnika Sarajeva, a sada umirovljenika koji je u ime naroda (hrvatskog) kome valjda nominalno pripada našao za shodno prije neki dan okupljenim novinarima ispred sarajevske Katedrale poručiti svoju „ogorčenost“ tada najavljenom Misom za duše mučki likvidiranih Hrvata i ostalih na blajburškom i ostalim stratištima.

Na predratnog Jugoslavena, profesionalnog Hrvata a trenutno u nacionalnom pogledu deklariranog Bosanca Željka Komšića i njegove pohvale jogurtašima na ovom mjestu nećemo posebno elaborirati s obzirom na to da je iste izrekao odmah nakon napuštanja njegove omiljene sarajevske birtije „Tito“ ,čiji je vlasnik njegov predstojnik Ureda Amir Ibrović.

U tumačenju „prave“ istine o Blajburgu u sarajevskim medijima uvijek dobro dođe i riječ konvertita Drage Pilsela koji se s hrvatskog ultranacionaliste preobratio u pobornika Josipa Broza Tita i njegovih slavnih partizana.

Tu je svoje zasluženo mjesto dobio i bivši predsjednik R. Hrvatske Stjepan Mesić pa Ivo Josipović koji je 2010. dok je bio predsjednik R.Hrvatske i dok se dodvoravao hrvatskom narodu polagao vijence na Blajburgu, a sada osuđuje Kardinala što samo potvrđuje neograničenu količinu licemjerja u koju se ovaj propali političar zamotao.

Vjerojatno smo u ovom pregledu sarajevskih “antifašista“, neke neopravdano izostavili, nadam se da nam neće uzeti za zlo.

Ali uvjeren sam da će riječi jednog sarajevskog Hrvata, bivšeg pripadnika sarajevskog HVO-a, na kraju ovog teksta najbolje ilustrirati atmosferu koju su jučer u Sarajevu inducirali razjareni i krvožedni „antifašisti“:

„Danas sam se osjećao isto kao u studenom 1993. god. kada su moje suborce i mene mučki napali i razoružali isti oni s kojima smo dvije godine branili Sarajevo samo zato jer smo željeli biti ono što jesmo Hrvati i katolici.“/HMS/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Najnovije