Povijesna koalicija, ili ništa od povijesti?!

Sredinom prošloga tjedna pojavile su se prve pukotine u (povijesnoj) koaliciji. Osmorka i SNSD, bjelodano je, različito čitaju (potpisani) sporazum. Ništa što zapravo nismo već vidjeli.

Mandatarka Krišto prošla je u državnom Parlamentu, ali pravi su izazovi tek pred koalicijom

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Nebrojeno je puta kroz povijest kazano kako se na (brdovitom) Balkanu proizvodi višak povijesti. No, kako je to proces koji traje, a taj se nesretni poluotok ne mijenja – poglavito njegov središnji dio, Bosna napaćena – tu tezu koja se pripisuje Churchillu treba uvijek iznova ponavljati. Bez obzira (i) na to možemo li, a taj je veliki Englez (i Nobelovac!) mislio kako ne možemo, toliko povijesti uopće konzumirati.

Krenulo je dobro, ali…

Kada su, dakle, sredinom prosinca Osmorka, HDZ i SNSD potpisali koalicijski sporazum o formiranju vlasti na državnoj razini, glavni su akteri, usprkos nemale skepse širokih narodnih masa, taj politički pakt krstili – povijesnim. Ponajprije stoga što je prvi put od Daytona do danas potpisana koalicija, ranije se uvijek koristio stanoviti eufemizam – političko partnerstvo. A kada je (još) istoga dana, 15. prosinca, Bosna i Hercegovina i službeno dobila status kandidata za članstvo u Europskoj uniji, bilo je bjelodano (h)istorija je opet pokucala na naša vrata. Optimisti među bh. političkim prvacima gotovo egzaltirano su najavljivali kako ćemo državnu vlast dobiti do Nove godine, a oni najveći među njima najavljivali su – čak! – i uspostavu federalne vlasti koja je, inače, u tehničkom mandatu još tamo od izbora 2018.

I sve je krenuo prilično dobro: odmah nakon Božića Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH na hitnoj je sjednici potvrdio imenovanje Borjane Krišto za predsjedavajuću Vijeća ministara BiH. Za su glasovala 23 zastupnika, protiv je bilo 15, nije bilo suzdržanih. Da će biti protiv, već su tijekom sjednice najavili zastupnici SDA-a, DF-a, PDP-a, SDS-a. Podršku su (logično) dali predstavnici nove koalicije, zastupnici SNSD-a, HDZ-a i stranaka Osmorke.

Komšić(i) standardno kroatofobično

Odluku o imenovanju Krišto za predsjedavajuću Vijeća ministara donijelo je prije toga Predsjedništvo BiH 22. prosinca glasovima predsjedavajuće Predsjedništva BiH Željke Cvijanović (SNSD) i člana kolektivnog bh. rukovodstva Denisa Bećirovića (SDP), dok je protiv bio Željko Komšić (DF) koji, evo, po četvrti put sjedi u Titinoj 16 kao tzv. hrvatski član. A slijedom logike (…) toga osvjedočena kroatofoba, njegov je partijski drug Milan Dunović bio naročito kritičan spram mandatarke propitujući, uz „tercu“ nekolicine esdeaovaca, njezin stav prema NATO-u. Na što je Krišto kazala kako je uvijek bila legalist i kao zastupnica i kao dopredsjedavajuća Zastupničkog doma PS-a BiH te, dakle, uvijek poštovala Ustav BiH i sve zakonske akte.

Međutim, kako u tom trenutku nije znala koga će stranke koalicije predložiti za nove ministre, nije željela odgovoriti na, u biti, tendenciozno pitanje Komšićeva Srbina – Dunovića.

A kad smo kod kadrovske križaljke, treba kazati kako se još trebaju usuglasiti imena, ostalo je sve dogovoreno: Osmorki su pripale čelne pozicije u tri ministarstva, kadrovima iz RS-a idu četiri, a HDZ-u BiH dva ministarska i, vidjeli smo, mjesto predsjedavajuće Vijeća ministara BiH. Na čelne pozicije ministarstava obrane, komunikacija i prometa te vanjskih poslova trebaju doći ministri iz reda bošnjačkog naroda, iz RS-a stižu (Srbi) u Sarajevo na čelne pozicije ministarstava financija, sigurnosti, zatim vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, te ljudskih prava i izbjeglica, dok bi ministri iz reda hrvatskog naroda trebali zasjesti na mjesta ministara pravnih i civilnih poslova, uz, jasno, već promoviranu Krišto.

Pomalo licemjerno…

Vratimo se, međutim, ekspozeu nove mandatarke, vrlo zanimljivom parlamentarnom izlaganju, zapravo opaski zastupnice Naše stranke Sabine Ćudić koja je (uvažene) kolege – Dunovića i zastupnike Temeljne u Bošnjaka – podsjetila kako je 14. prosinca 2006. tadašnji prvi među jednakima u troglavome državnom vrhu Nebojša Radmanović potpisao Partnerstvo za mir i najavio kako će BiH biti članica NATO-a do 2009. Uz to zapitala je, retorički dakako: Tko je svih ovih godina kršio zakon i zašto već nismo u NATO-u?!

„Tako da su ove diskusije pomalo licemjerne. Oduševljava me količina kolegijalnosti, pa kolege iz SDA kažu da ovo nisu kritike nego sugestije“, bila je pomalo i ironična Ćudić čudeći se usput i zašto su ti koji sada propituju aktualni ekspoze, ranije šutjeli i godinama glasovali za slične.

A onda je došao, sredinom prošloga tjedna, novogodišnji prijam SDP-a, na komu je, inače dosadašnji veliki optimist, Nermin Nikšić iskazao prvu skepsu glede „povijesne koalicije“ pa su, eto, i ovi navodnici rezultat prazničnog monologa predsjednika najjače opozicijske stranke i potencijalnog federalnog premijera.

Banja Luka – očekivano, po svome

„U posljednje vrijeme ono što predsjednik SNSD-a Milorad Dodik radi i priča odudara od koalicijskog sporazuma i nama ne pada na pamet praviti bilo kakve kompromise i ustupke kada je u pitanju država BiH. O imovini BiH, o imovini države moraju odlučivati institucije države“, referirajući se na ono što se dogodilo te, pa gotovo uistinu povijesne (prošle) srijede u Banjoj Luci. Zastupnici u Narodnoj skupštini Republike Srpske usvojili su Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcioniranje javne vlasti u RS-u.

Zakon identična naziva Ustavni sud BiH stavio je izvan snage na sjednici 22. rujna 2022., odlučujući temeljem apelacije šest zastupnika Doma naroda bh. Parlamenta. Sud je u svojoj odluci naveo da RS nema ustavnu nadležnost za reguliranje toga pitanja jer je riječ o nadležnosti države BiH. Rečeni je zakon, inače, prvobitno usvojen na sjednici NS-a RS-a 10. veljače prošle godine, ali ga je u travnju, neposredno uoči njegova stupanja na snagu, suspendirao visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt i donio odluku da se ne provodi do odluke Ustavnog suda.

Proći će Schmidtu raspust

Prema ovom zakonu, nepokretna imovina koju koriste vlasti toga entiteta, jedinice lokalne samouprave, javna poduzeća, javne ustanove i druge službe koje je osnovao RS, „po sili zakona“, kako se navodi u tekstu, pripada njima. I točka. A dok je još trajala (banjolučka) skupštinska rasprava, eresovski je vožd na konferenciji za medije u svome prepoznatljivom, laktaški suptilnom, stilu ispalio: „To da nam uzmete šume, zemljište, puteve, hidrocentrale i ostalo, to možete da ‘objesite mačku o rep’.“

A dok je, pomalo (već) uzdrmani, Nikšić slavio 2023. koja je tek imala doći, oglasio se Dodikov savjetnik Milan Tegeltija odgovarajući prvome esdepeovcu kako dio (koalicijskog) sporazuma nije odricanje od imovine i nadležnosti Srpske. „Ono što govori predsjednik RS-a upravo je u skladu s prvom stavkom sporazuma.“

„Od potpisivanja sporazuma nitko iz SNSD-a nije napao nikoga iz Osmorke i njihove politike, iako se s njima u dobrom dijelu ne slažemo. Ukoliko netko iz Osmorke ima potrebu dokazivati se SDA-u napadima na Dodika zbog onoga s čim se s nama ne slažu, onda problem nije u Dodiku i nama. Problem je tada u poštovanju dogovorenog načela ‘ne sukobljavamo se oko onoga u čemu se ne slažemo’ i zajednički radimo ono što se slažemo“, objasnio je iz eresovske perspektive kako bi u biti trebala funkcionirati „povijesna koalicija“. Za koju smo, čini se naivno, vjerovali kako je utemeljena na zajedničkom programu.

 „Mudrost“ po Izetbegoviću II.

Slijedom čega se ponovno vraćamo Euroatlantskom savezu i bh. perspektivi. Osmorka ga redovito ističe kao dio svojih politika, dok SNSD tvrdi kako nije dio sporazuma.

Što je, dakako, sjajan šlagvort za Temeljnu u Bošnjaka kako bi ponovno Osmorku prozivala za izdaju i sluganstvo prema (zapadnom) Mostaru i naročito Banjoj Luci. Kao što, naime, znamo Bakir Izetbegović nikako se ne može pomiriti s činjenicom da mu je već izmakla državna vlast. Uporno ustrajava na tomu kako je SDA pobjednička stranka pozivajući se na sve liste, državnog i federalnog parlamenta, županijske skupštine.  Doduše, to je činjenica – ali koalicije se grade i na matematici i – u nas – nacionalnom principu. A, eto, Srbi i Hrvati su ovoga puta izabrali neke druge Bošnjake…

„Nije mudro, odgovorno –  nije u redu i pravično izbacivati bazičnu patriotsku stranku iz vlasti u Bosni i Hercegovini. To će sigurno imati svoje posljedice“, zaprijetio je dometnuvši kako nije pametno popustiti željama nekih stranaca (koji žele vladati BiH) zarad komadića vlasti koja će biti teška u sljedeće četiri godine. Uz to, poručio je Osmorki kako ljudi koji su im dali glas nisu očekivali kako će trčkarati za HDZ-om te ispunjavati Dodikove želje.

Nakon čega treba naglasiti i činjenicu kako je SDA, uz potporu Islamske zajednice u BiH, otvorila frontu protiv Zapada – pa zato, uz ino, Izetbegović II. spominje popuštanje željama „nekih stranaca“. Tjedan ili dva ranije apostrofirao je visokog predstavnika. Malo je, dakle, ipak smirio strasti. Kako bilo, Schmidt je, dok su se, evo, otvorile stanovite pukotine u (povijesnoj) koaliciji, bio na božićnim ferijama, ali je, ipak, iz OHR-a prošlog četvrtka stiglo priopćenje kako pozorno prate poslijeizborni proces. O čemu poglavito svjedoči  priopćenje nakon odluke Narodne skupštine RS-a, koje se u biti svodi na to kako visoki predstavnik nema nakanu mijenjati svoju odluku iz travnja 2022. Što bi trebalo makar malo ublažiti esdeaovsku sve izraženiju eurofobiju.

I, da – i 2023. bit će nam povijesna.  Mada, tko će je u tolikoj količini (više) konzumirati?! Pri čemu treba imati na umu – jer nam se sve trenutačno čini kao déjà vu – onu Hegelovu, koju je navodno ukrao Marx (ili su mu je, svejedno, pripisali njegovi sljedbenici), kako se povijest dva puta ponavlja – prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa…

Pa nek’ je sa srećom! Komu je do slavlja …

(Tekst je izvorno objavljen u Katoličkom tjedniku broj 1., 8. siječnja 2023. )

/HMS/

Preporučeno:

Podijeli:

BiH

Lokalno

Svijet

Sport

Kultura

Magazin

Crna kronika

Zdravlje