Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju ogled s Kamerunom je kao snimanje poznatoga dokumentarnog filma “Nepoznata Afrika”. Nikada se na svjetskim prvenstvima nismo sudarili s nekom momčadi Crnog kontinenta. Kamerun je za Vatrene “afrička premijera”. Lavovi, kako je nadimak Kamerunaca uživaju status jedne od najuglednijih afričkih reprezentacija, autoritet su na svom kontinentu, sedmi put su na skupu najboljih reprezentacija Globusa.
Njihov nogomet promijenila je definitivno 1982. godina, Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj. Tamo su bili sjajni, oduševili su nogometni svijet, željom za nadigravanjem, odnosom prema igri i kvalitetom. S tri remija u skupini, protiv Italije (kasnije prvaka svijeta), Poljske (na kraju treća) i Perua nisu prošli dalje, ali imena Kunde, M’Bida, N’Kono i, naravno, Roger Milla ostala su zapamćena zauvijek. Gledali smo ih na utakmici protiv Meksika, nisu oduševili. Meksikanci su bili bolji, zasluženo su slavili sa 1:0, a moglo je biti i više. Jaki jesu, brzi jesu, ali čini nam se da ih krasi ona poznata “afrička nogometna naivnost”.
Ogled s Kamerunom ima još jednu zanimljivost. Stigao je do svjetskih medija mnogo prije predvečerja utakmice u Manausu. Naime, za vrijeme priprema Vatrenih u Bad Tattzmannsdorfu, izbornik Nijemac, Volker Finke odaslao je svog špijuna, prijatelja trenera Alexandra Weissa u špijunsku misiju. Skrivao se špijun pod šiltericom, virio kroz ogradu i zapisivao sve akcije Kovačeve družine. Baš nas zanima, a to ćemo vidjeti u Manausu, što je to špijun Alexander zapisao. Uglavnom, na kraju te priče ga je legitimirala policija, ali Finkeov James Bond nije odustajao, čak se svojom špijunažom pohvalio njemačkim medijima.
Dakle, Afrikanci su za hrvatsku nacionalnu vrstu totalna nepoznanica. Međutim, u dosadašnja tri prijateljska ogleda, Vatreni nikad nisu izgubili od afričke selekcije.
Prvi put s jednom selekcijom s Crnog kontinenta igrali 1996. godine na turniru u Casablanci. Protivnik je bio Maroko, završilo je 2:2, ali je na jedanaesterce Hrvatska na kraju slavila sa 7:6. Strijelac jednoga jedanaesterca bio je i današnji hrvatski izbornik Niko Kovač. Vatreni su vodili 2:0, golovima Gorana Vlaovića, ali su uporni Marokanci uspjeli poravnati.
Još jedna utakmica s predstavnikom Afrike završila je 2:2. Bilo je to u Seoulu, na Kirin Cupu 1999. godine, protivnik je bio Egipat. Međutim, kad govorimo o afričkom nogometu, u biti ni Maroko, a ni Egipat nisu klasični predstavnici te škole. Obje te nacionalne vrste s kojima smo odigrali neodlučeno su “podvrsta”, koju možemo nazvati “arapski nogomet”.
Vatreni su zapravo prvu i jedinu utakmicu protiv “prave” afričke vrste odigrali u Osijeku protiv Malija, pobijedivši sa 2:1. To se zbilo prije polaska za Brazil. Hrvatska Nike Kovača će, dakle, u Manausu imati dvije nepoznate situacije; a) igrat će u potpuno nepoznatoj i još nedoživljenoj klimi; b) sudarit će se s predstavnikom afričkog nogometa, također velikom nepoznanicom. /HMS/SPORTSKE
