Kandidature za članove Predsjedništva BiH na ovojesenskim izborima iznjedrile su galeriju od 16 likova među kojima ima ozbiljnih, ali i onih za koje se može reći da su osebujni i egzotični.
Indikativno je da je čak deset kandnidata iz reda Bošnjačkog naroda..To govori kako je među Bošnjacima naglašena politička gužva te je Bošnjački milje zahvaćen pojačanim vrenjem, neki bi rekli – i kaotičnošću. Deset aplikanata za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjačkog naroda pruža informaciju kako su time smanjene mogućnosti da se ponovi “slučaj Komšić” jer bošnjačko biračko tijelo je sada preokupirano mnoštvom “svojih kandidata” te se tope glasačke zalihe koje bi bile usmjerene za ponovno nametanje člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda većinom bošnjačkim glasovima.
No, takvu procjenu treba razumijeti i s dozom opreza jer do izbora su još tri mjeseca, a u politici kao i u sportu -uvijek su moguća iznenađenja pa tako i prilike za eventualno projiciranje glasačke kombinatorike koja bi kreirala izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima.
S druge strane, ipak, su vidljivi napori kojima se nastoji izbjeći ponovno podmetanje člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda većinom bošnjačkim glasovima. U takvim aktivnostima na poseban se način ističe Željko Komšić koji je u dva mandata okupirao dužnost hrvatskog člana Predsjedništva BiH upravo bošnjačkim glasovima.
Komšića sada pokušava pokazati svoje drugačije lice, ali se u biti radi o njegovom političkom šeprtljarenju i aktivnostima čovjeka u kojem se vjerojatno probija svijest da je osam godina proveo na dužnosti gdje mu nije bilo mjesto.
Komšić sada govori kako treba odustati od “pokušaja dominacije jednih nad drugima”. Taj princip je ispravan ali ga izgovara neispravan dužnosnik jer upravo je Komšić, zaposjedajući poziciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda osvojenu većinom bošnjačkim glasovima, bio dio projekta koji je prakticirao “dominaciju jednih nad drugima”.
Komšić se sada zauzima za “relaksiranje odnosa između Bošnjaka i Hrvata” što je, također, poželjan pristup ali dolazi od, za tu priču, nepoželjne presone koja je upravo uzurpirala većinsku glasačku volju Hrvata i na taj način producirala višegodišnje napetosti između Bošnkaka i Hrvata. Zbori i kako je “najvažnije priznati istinu, a to je da narod mentalno nije izašao iz komunizma”. Komunistički mentalitet jeste golem problem ali kad o tomu govori Komšić onda je to šeprtljarenje, jer upravo on u svojem uredu člana Predsjedništva BiH drži portret komunističkog doktatora Josipa Broza Tita.
Političko šeprtljaranje Komšića očitovalo se i u prvobitnoj priči da će njegova Demokratska fronta kandidirati Damira Marjanovića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
“Ne znam koje je nacionalnosti Damir Marjanović, ali ćemo ga kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva”, rekao je je nedavno Komšić. Do nebesa čuđenje izaziva Komšićeva kontradikcija da on ne zna koje je Marjanović nacionalnosti “ali će ga kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva”.
Komšiću je, dakle, bilo važno samo to da se ponovno Hrvatima nametne član Predsjedništva BiH, pa, čak, ako i ne zna nacionalnost kandidata koji je trabao poslužiti u svrhu likvidiranja ravnopravnosti Hrvata.
Informacije govore kako su upravo takve Komšićeve prvobitne zamisli “upalile lampicu” i u međunardonim strukturama ali i u Zagrebu te su Komšićevoj Demokratskoj fronti, po tim saznanjima, odaslani signali u stilu “ne pakirajte više Hrvatima”.
Po svoj prilici takvi su signali proizveli Komšćev obrat te je Demokratska fronta na brzinu istaknula kandidaturu Emira Suljagića za bošnjačkog člana Predsjedništva a posve nepoznata Zora Terzić-Šeremet je kandidirana za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Pretenciozni Slavo Kukić je, prema tim tumačenjima, ispao iz kombinatorike Demokratske fronte, jer se shvatilo da njegova inflacija javnih istupa (što je njegovo demokratsko pravo) ne posjeduje potencijal plastičnosti komunikacije kakva je potrebna za prevladavanje konfliktnosti u BiH.
Dostupna saznanja govore kako su slični signali iz međunarodnih struktura, ali i iz Zagreba, u smislu “ne pakirajte Hrvatima”, odaslani i u smjeru SDP-a BiH. Ta je stranka u dva mandata lansirala Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH tako što je biran većinom bošnjačkim glasovima. Čini se kako SDP, pod dejstvom “signala”, sada okreće “pilu naopako” pa kandidira dosadašnjeg novinara Bakira Hadžiomerovića za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Takav potez SDP-a je znakovit s više aspekata. Izvjesno je da će se iz SDP-ove vizure takva odluka tumačiti kao znak demokratičnost partije. No, drugi će reći kako se SDP toliko ušeprtljio pa ne može iznjedriti ozbiljnog kandidata za člana državnog Predsjedništva te poseže za novinarom koji je na ovaj ili onaj način godinama, ipak, u znatnoj mjeri, bio reklamer SDP-a, premda se povremeno pokušavao iščupati iz partijskih ralja. Treći će, pak, smatrati kako je riječ o SDP-ovoj “šok terapiji” pa se s klupe za rezerve u političku orbitu baca poznatog novinara koji bi svojom elokvencijom i agilnošću mogao potisnuti u pozadinu SDP-ovo dugogodišnje guranje pod tepih nagomilanih stranačkih problema.
U ovoj priči niti Međunarodna zajednica uopće nije nevinašce. Upravo je Međunarodna zajednica svojom nesmotrenošću kumovala višegodišnjem gaženja ravnopravnosti Hrvata u BiH. I ona zaslužuje poruku:”Ne pakirajte više Hrvatima!”/HMS/
