ONI DOLAZE: Ovo su hrvatski igrači za Euro 2020.

Nepunih mjesec dana nakon najvećeg nogometnog uspjeha u povijesti Hrvatske počela se plaćati cijena uspjeha. Vedran Ćorluka, Mario Mandžukić i Danijel Subašić povukli su se iz reprezentacije nakon osvojenog drugog mjesta na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Razlog je i više nego jasan. Uspjeh karijere u dresu Hrvatske za svakog od navedenih igrača je u kombinaciji s godinama bio prekretnica za povlačenje. Iako su navijači nošeni uspjehom počeli trabunjati o naslovu prvaka Europe za dvije godine, igrači razmišljaju puno realnije. Tri smo utakmice na SP-u pobijedili nakon produžetaka ili jedanaesteraca, imali smo sreće i igrali kompaktno, u velikom zanosu, piše Index.hr.

Igrači su znali da je Rusija zadnji vlak i ulovili su ga. Ganjanje rezultata s istom ekipom vjerojatno bi ponovilo 2000. i 2002., kada smo nošeni trećim mjestom iz Francuske uspjeh pokušali ponoviti s istim igračima. No Šuker iz 2002. nije bio ni sjena onome iz 1998., Jarni, Prosinečki i ostala starija ekipa također. Tako smo dobili gledanje Eura na televiziji i ispadanje u skupini u Japanu.

Kako se posljednjih dana sve glasnije priča i o odlasku Luke Modrića, a Nikola Kalinić je vjerojatno bivši zbog svojeg postupka na prvenstvu, te dok su pojedini igrači poput Pivarića ili Strinića u borbi za poziciju protiv mladih snaga, vrijeme je da bacimo oko na dečke koji će uskočiti među trideset kandidata za odlazak na Euro 2020. Talenta ima puno, na svim razinama, pa tako i među igračima između 16-18 godina, ali njih još čeka dalek put do reprezentacije. Sada smo fokusirani na realniji scenarij.

Vratari

Svaka čast Danijelu Subašiću, čovjek nas je doveo do finala, ali osim obranjenih ključnh jedanaesteraca pamtit ćemo i njegove greške. Primljeni golovi u finalu protiv Francuske uvukli su nas u rupu. Kod prvog gola je trebao bolje reagirati, penal mu ne možemo zamjeriti, za treći gol se loše postavio, dok za četvrti nema opravdanja. Ugrubo, kriv je za tri gola, a utakmica Lovre Kalinića protiv Islanda pokazala je da imamo alternativu.

Srećom, Hrvatska je na vratarskim pozicijama krcata. Uz spomenutog Kalinića, tu je i treći golman iz Rusije, Dominik Livaković. Nedavno je Adrian Šemper otišao u Chievo na posudbu uz pravo otkupa, a jedna sezona u Serie A čuda će napraviti za mladog vratara. Karlo Letica novi je vratar belgijskog prvaka Club Bruggea, a proročanski pogled u budućnost odaje da su tu Petar Đurin iz Portsmoutha i Karlo Žiger iz Chelseaja, dok je Dominik Kotarski vratar mlade ekipe Ajaxa.

Obrana

Odlazak Ćorluke veći je udarac izvan terena nego na njemu. Posljednjih godina vukao je ozljede, što je u startni par prometnulo Vidu i Lovrena. Njih dvojica trebali bi biti i startni stoperski par u sljedećem kvalifikacijskom ciklusu, no mladići vrebaju iz prikrajka. Duje Ćaleta-Car nedavno je prešao u Marseille, a nekoliko sezona bio je prvotimac RB Salzburga s kojim je igrao europska natjecanja, tako da mu iskustva ne nedostaje. Treba vidjeti može li se oživjeti Tin Jedvaj. Problemi s ozljedama i šaltanje po raznim pozicijama unazadili su ga u razvoju, ali jedna prava sezona na stoperskoj poziciji mogla bi zagrebati potencijal koji je pokazivao.

Nikola Katić i Filip Benković napravili su transfere na Otok, dok je Antonio Milić otišao u Anderlecht. Katić je odmah postao glavna defenzivna karika Rangersa, Benković bi mogao to postati eventualnim odlaskom Maguirea na zimu, a Milić je tri dobre sezone u Oostendeu okrunio transferom u jednu od najboljih ekipa Belgije. Treba spomenuti i dva momka koji su već bili na širem popisu. Josip Elez i Matej Mitrović nisu nepoznata imena i ponovno će biti u konkurenciji.

Dok smo na stoperskim pozicijama puni, bekovi su malo tanji. Šime Vrsaljko je broj jedan na desnom beku i dosta sigurna opcija za naredna dva ciklusa. Karlo Bartolec je prelaskom u Nordsjaelland podigao razinu svoje igre te slovi za jednog od najboljih igrača danske lige. Dovoljno za poziv u reprezentaciju, kako se strahote od Vide na beku ili, još gore, Jedvaja ne bi ponavljale.

Lijevi bek problem je svima, ne samo nama. Strinić i Pivarić kombinatorno su odigrali dobro prvenstvo, ali obojici bolje pristaje status zamjene. Borna Sosa prešao je u Stuttgart; ako mu Dinamo nije bio odskočna daska, sedma ekipa Bundeslige trebala bi biti. Borna Barišić pratio je Katića u Rangers, a razinom bi trebao biti u stanju izgurati Pivarića i Strinića iz reprezentacije.

Vezni red

Dok čekamo odluku Luke Modrića, treba napomenuti kako je njegov odlazak nemoguće nadomjestiti. Uz standardne Kovačića, koji je potencijalno spasio karijeru posudbom u Chelsea, te Badelja, Rakitića i Brozovića, svoje mjesto trebali bi pronaći i neki mladi lavovi. Filip Krovinović poznato je ime svim pratiteljima portugalske lige, ali i površnim pratiteljima nogometa. Dečko koji je oduševio u prvoj polusezoni za Benficu prije nego što je mu otišao prednji križni ligament bio bi vjerojatni putnik u Rusiju. Riječ je o igraču koji je ono što je bio Kovačić u ranoj fazi karijere (prije alibi igre i dodavanja), osmica koja ide ravno u obranu s loptom u nogama.

Marko Rog ispao je iz kruga putnika, ali trebao bi vratiti svoje mjesto u ekipi. Na Euru 2016. pokazao je kako se na njega može računati, a takav tip box-to-box igrača nam je potreban. Filip Bradarić trebao bi ostati na širem popisu, dok bismo mogli vidjeti i neka nova-stara imena poput Ante Ćorića ili Alena Halilovića, iako obojica svojim igrama pokazuju da ne zaslužuju poziv, barem ne u ovom trenutku. Tu je i standardno pitanje oko Pašalića, treba li nam ili ne, ali nije loše testirati i njega. Na listu bih dodao i mladog Tomu Bašića koji je prije nekoliko dana prešao u Bordeaux i eventualnim dobrim partijama bi također mogao zainteresirati Dalića da mu uruči poziv.

Računica je jasna. Imamo dosta igrača za popuniti kadar, ali nijedan od njih nije kvaliteta Luke Modrića. Ionako igramo s trojicom u veznom redu, što bi trebala biti trojka Rakitić-Badelj-Brozović, uz uskakanja Kovačića (naravno, ako Modrić ode iz reprezentacije).

Napadači

Znam da dosta ljudi plače za odlaskom Marija Mandžukića, prizivajući njegovu borbenost i ključne golove Engleskoj i Danskoj, no kad se podvuče crta, Hrvatska u napadu može biti raznovrsnija i konkretnija. Mandžukić je posljednjih godina bio u golgeterskom padu, sve više se prebacujući na krilne pozicije. Od gola Italiji krajem 2015. pa do gola Danskoj, bili smo kritični prema njegovoj ulozi u napadu jer Hrvatskoj su tebali golovi. Puno više golova. Onaj tko razumije nogomet zna da se Mandžukićeva uloga ne može tumačiti statistikom. Protiv Engleske je imao loptu u nogama 14 sekundi, odradio 22 dodavanja – svako od njih iz prve i zabio gol za finale SP-a. Napravio je čudo, ali Hrvatskoj u kvalifikacijama za Euro i Ligi nacija treba konstanta. Nju bismo trebali dobiti u Andreju Karamariću.

Ivan Santini nikada nije našao svoje mjesto u reprezentaciji iako je riječ o čovjeku koji je zabijao gdje god je igrao, nerijetko bio i najbolji hrvatski strijelac od svih napadača u europskim ligama. Ako početak sezone u Anderlechtu nije dovoljan razlog da mu se uruči poziv za reprezentaciju, onda je Zlatko Dalić ipak više produkt sreće nego pameti.

Prije dva dana je Marko Livaja odveo AEK u play-off Lige prvaka. Fizički je moćan, ali problem mu je uvijek bila glava. Uspije li povezati glavu s tijelom, možda smo dobili novog napadača reprezentacije.

Krilne pozicije predvodi Ivan Perišić koji je praktički zacementiran na lijevom krilu, a Ante Rebić je pokazao da je fizički izuzetno moćan i spreman trčati (evo zamjene za Mandžukićevo trčanje). Trebat će mu ipak i nešto naprednije razumijevanje igre.

Srećom, imamo mlade snage. Uz starosjedioca Pjacu, mogao bi se pronaći i Nikola Vlašić. Nekoć na rubu reprezentacije, pobjegao je iz močvare Evertona u Rusiju gdje će pokušati vratiti svoje mjesto u reprezentaciji. I za kraj, Josip Brekalo. Moderno desno krilo koje uzima sve više minuta u Wolfsburgu. Može odigrati i kao klasična špica, a mnogi su zagovarali i njegovo uvrštavanje u 23 putnika umjesto Pjace. Dečko koji je sposoban biti prevaga u utakmici mora dobiti šansu u nadolazećem ciklusu.

Nema smisla živjeti u prošlosti. Plakali smo za Šukerom, ali došao je Pršo. Plakalo se za Ladićem, pa su došli su novi vratari. Bilić, Štimac, Boban. Nebitno. Svi su otišli, a napravili smo bolji rezultat dvadeset godina kasnije, baš s tim novim klincima. Pustimo prošlost, zahvalimo svima koji su otišli nakon srebra. Kad Lovre skine prvi zicer ili Kramarić s 25 metara zabije u rašlje, slavit će se neka nova Hrvatska.

Bez panike, bit ćemo mi dobro./HMS/

 

spot_img

Najnovije

spot_img