Hrvatska još uvijek traga za 1740 osoba nestalih u Domovinskom ratu, a jedna je majka nakon 34 godine duge potrage napokon pronašla posmrtne ostatke svojega sina. Lyliane Fournier, majka francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera, prvi je put nakon pronalaska njegovih kostiju podijelila svoje osjećaje. Za RTL Danas je otkrila kako su izgledali njihovi posljednji razgovori i što je njezin sin, heroj Vukovara, imao u ruci kada je ubijen.
Sjećanje na posljednji razgovor
Na pitanje o čemu je razmišljala stojeći na vukovarskom groblju, Lyliane Fournier prisjetila se posljednjeg razgovora sa sinom.
“Posljednji put kad me nazvao bilo je 6. listopada i plakao je. Govorio je – ‘Nisam mislio da ima toliko užasa, posebno za civile’. Rekao je – ‘Mi smo borci, u redu, ali ne civili, ne civili'”, ispričala je. Srećom, u Vukovaru su tada bili francuski novinari, Agnès Vahramian i Hervé Ghesquière, koji su snimili Jean-Michela u bolnici i potom je nazvali. “I tako sam saznala da je moj sin bio još živ”, dodala je, istaknuvši da je s njima i danas u kontaktu.
Odluka o ostanku i sudbina
Jean-Michelovi suborci dvaput su ga dolazili tražiti, no on je oba puta odbio otići u proboj, vjerojatno se osjećajući sigurnim u bolnici. Nažalost, njegova sudbina bila je drugačija.
“Sumnjala sam da je pogubljen, naravno, ali uvijek sam imala nadu. No ovaj put nije izbjegao. Eto, kraj priče o Jean‐Michelu. Ali, Jean‐Michel je i dalje sa mnom. A sada mislim na obitelji koje također čekaju, koje čekaju već 34 godine”, rekla je Fournier.
Utjeha i novi život u Hrvatskoj
Ovo je prva Kolona sjećanja u kojoj će sinu moći zapaliti svijeću na grobu, što joj donosi određenu utjehu. “Ondje mogu ići moliti, razmišljati… Ja još mislim na druge obitelji jer smatram da su svi previše fokusirani na Jean-Michela. Možda zato što je stranac, ali odlazak u Vukovar je njegov izbor”, kazala je.
Prisjetila se kako je sa sinom često čitala novine i kako je on odmah shvatio što se događa u Hrvatskoj. “Jean-Michel mi je rekao da će Srbija imati Rusiju na svojoj strani. A mi? Europa? Jean-Michel je dogovorio da Europu nije briga. Bio je u pravu”, izjavila je. Njegov odlazak u Vukovar vidjela je kao borbu Davida protiv Golijata, potaknutu njegovim idealizmom. Danas, unatoč svemu, svoj mir pronalazi upravo u Hrvatskoj. “Zatražila sam hrvatsko državljanstvo, moramo samo naučiti jezik. To će biti teško, ali ne želim se vratiti u Francusku. U Hrvatskoj imam neki mir, način života u miru”, poručila je.
Duga potraga za pravdom
Na pitanje osjeća li gorčinu zbog 34 godine dugog čekanja, odgovara kako još uvijek procesuira sve što se dogodilo. “Tih 34 godine je dugo razdoblje, nisam još prihvatila potpuno što se dogodilo. Bila sam na sprovodu… moram razmisliti i prihvatiti da je noćna mora gotova”, rekla je, zahvalivši ministru Medvedu i premijeru na dostupnim informacijama.
Ipak, mir remeti činjenica da je ubojica njezinog sina, poznat pod nadimkom Štuka, i dalje na slobodi. “Što Vi mislite? Da ih mogu naći osobno, ja bih ih riješila”, odlučno je rekla. Prema njezinim saznanjima, Štuka je promijenio izgled, ime i podatke te je zaštićen u Srbiji.
Iako su francuske institucije preuzele istragu nakon što je prekinuta 2019. zbog nesuradnje Srbije, Lyliane Fournier ne gaji prevelike nade. “Ne – ne vjerujem više u Djeda Božićnjaka. Već dugo ne vjerujem… Srbija želi ući u Europsku uniju, čula sam. Nemam baš povjerenja”, kazala je. Prisjetila se i susreta s francuskim predsjednikom Macronom u Zagrebu, koji joj je priznao da do tada nije znao ništa o njezinom sinu. “U ovom trenutku imam više povjerenja u hrvatske nego u francuske institucije”, zaključila je./HMS/
