Ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija dao je, kako je objasnio premijeru BiH, Vjekoslavu Bevandi, „rutinsku suglasnost“ za uplovljavanje turskih ratnih brodova u neumski zaljev.
Kako Lagumdžija vjeruje da je Neum luka u Turskoj, u koju svakodnevno uplovljavaju turski ratni brodovi, čudno mu je bilo što Oružane snage Turske , uopće, traže njegovu suglasnost. Ali, valjda je takva procedura, zaključio je, pa je u prolazu šarnuo taj papirić, onako rutinski.
Istina, Neum je, u vrijeme Osmanske imperije bio u sastavu Turskog carstva, kada je to područje Dubrovačka republika darovala Turcima, kako bi se zaštitila od stalne provale Mlečana u Ston.
Ali to je bilo davno. Neum je danas izrazito i gotovo isključivo turističko mjesto, u kojem nema ni Marine, a kamoli pristaništa za ratne brodove. Umjesto Turaka u Neumu dominanto žive Hrvati.
No, Zlatku to, po svemu sudeći, nitko nije rekao. Jer da jeste, on bi, uviđajan kakav već jest, sigurno pitao neumskog načelnika slaželi se on i njegovi sumještani i sunarodnjaci da u njihovo malo mjesto uplove dva turska ratana broda. Da je Zlatko znao da je Neum, uz to i u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, ne bi, obazriv kakav jest, propustio prethodnu suglasnost zatražiti i od županijskog premijera i Vlade.
Neumski i županijski čelnici, objasnili bi mu kako stoje stvari; da turizam i ratni brodovi ne idu “ruku pod ruku”. No, kako je Neum i u Federaciji BH, što Lagumdžija, također, nije znao, premijer te više razine vlasti, koji zna ono što zna i njegov stranački šef, sigurno bi, da ga je šef pitao pozitivno odgovorio na upit o uplovljavanju „Hasan paše“ i Mehmed paše“ u Neum. „Neka uplove“, poručio bi federalni premijer Neka. Bilo bi dakle 2: 1 protiv uplovljavanja
Na kraju, da je šef bh diplomacije znao da je Neum u BiH, da BiH nije turski Pašaluk, a Neum luka u Hercegovačkom sandžaku, da je ovo 21., a ne 18. stoljeće i da BiH ima kakvu takvu vladu i kakvog takvog premijera, on bi, siguran sam, zatražio mišljenje vlade čiji je član i premijera koji mu je, bar nominalno -šef. I onda bi zbrojio glasove za i glasove protiv, prije nego rutinski bilo šta potpiše, što mu proslijedi njegov drug Osmić.
Da je Lagumdžija znao sve te činjenice o tomu kako je struktuirana vlast u BiH i pride da tih Hrvata uopće ima u BiH, da je znao u kom stoljeću živi pa ne samo da bi ih pitao za mišljenje o uplovljavanju turskih ratnih brodova, već, ni u ludilu, ne bi pravio vlast u Federaciji bez njih. Zbrojio bih 2 i 2 i sve bi mu bilo jasno.
Ovako, ne treba mu zamjeriti. I hrvatski zastupnici u Parlamentu BiH držali su se one biblijske „oprosti mu Gospode, jer ne zna što čini“, pa su se suzdražalli od izglasavanja nepovjerenja mu.
Da ne bi izbio međunarodni skandal, da prijateljska Turska ne bi saznala što sve naš šef diplomacije ne zna, njegov šef, premijer Bevanda, neće pisati svom kolegi, turskom premijeru Erdoganu da ne šalje ratne brodove prema Neumu.
Pravit će se neupućen, ništa neće pisati Erdoganu. Ni telefonom ga neće zvati. Nek „Hasan paša“ i „Mehmed paša“ uplove u Neum. Preživjet ćemo i to. Samo da svijet ne sazna što naš vanjskopolitički ministar ne zna. Bruka bi to bila za nas sve./HMS/
