U Sudu Bosne i Hercegovine u utorak je izrečena prvostupanjska presuda Ibrahimu Puriću i još sedmorici optuženih pripadnika tzv. Armije RBiH za zločine na vojnicima HVO-a i civilima hrvatske nacionalnosti na području Viteza u prosincu 1993. godine.
Naime, Purić je bio optužen sa Nijazom Sivrom, Ibrahimom Tarahijom, Rušitom Nurkovićem, Almirom Sarajlićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem te Kasimom Kavazovićem, a izricanje presude, ranije je planirano za 19. rujna 2023. Njima se sudilo za ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane, koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti – prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravice kod Viteza, 22. prosinca 1993. godine. Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade tzv. Armije BiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove postrojbe, Sivro i Nurković pomoćnici, a ostali pripadnici brigade.
Prema prvostupanjskoj presudi sedam pripadnika Armije RBiH oslobođeno je optužbi dok je Almir Sarajlić osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina. Naime, tog su dana, neposredno nakon odlaska konvoja “Bijeli put“, nakon kratkih i žestokih borbi pripadnici Armije RBiH zaposjeli su ovo selo nadomak Viteza. Selo su opljačkali, a kuće i gospodarske objekte teško oštetili, srušili ili zapalili, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.
U ovom napadu Armije BiH poginula su 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo i žena i staraca. Trideset vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Počulicu na sjevernom dijelu općine Vitez, a kasnije u Zenicu, gdje im se, jedno vrijeme, gubi svaki trag.
Nakon 39 dana od zarobljavanja, pod pritiskom obitelji nestalih, hrvatske javnosti, UNPROFOR-a i MCK-a, bošnjačka strana predala je tijela zarobljenih 22. prosinca.
Sva su tijela bila izmasakrirana, s lomovima ekstremiteta, rebara, grudnoga koša, vilica, lubanje…Također, vidljivi su bili i brojni tragovi mučenja što je zabilježeno foto i videozapisima te u zapisniku liječničkog povjerenstva za identifikaciju masakriranih tijela, na čelu s primarijusom dr. Franjom Tiboldom.
A kolike su žrtve podnijeli svjedoče analize vojnih analitičara, vojnih povjesničara i drugih, koji ističu kako je Vitez najveće stratište hrvatskog naroda u BiH, te drugo stratište hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, odmah poslije velike žrtve Vukovara. Sa 653 poginula i nestala Hrvata u Vitezu 30 godina poslije rata međunarodne i domaće pravosudne organizacije nisu naše vremena za preispitati kakvu su žrtvu Hrvati u Vitezu pretrpjeli te imaju li brojna stratišta u Vitezu obilježje ratnog zločina. Križančevo Selo, Osmica, Buhine Kuće, Bobaši, Kruščica, bombardiranje civilnih meta u samom urbanom dijelu grada tek su neki slučajevi koji nikada, do sada, nisu niti istraženi, a zločin u Križančevom Selu tek je drugi pojedinačni zločin procesuiran u Vitezu nakon onoga poznatijeg pod nazivom “Crna kuća”./M.L./HMS/
