Hrvatski Medijski Servis

Na današnji dan započela vojno redarstvena operacija MAESTRAL

Dan oslobođenja, 13.rujan, najvažniji je dan novije povijesti za našu općinu. Svake godine na ovaj dan u Jajcu se okupe brojni uzvanici iz političkog i vojnog života BiH i R. Hrvatske, kao i brojni sudionici oslobodilačkih operacija iz 1995.

Danima traju svečanosti u slavu veličanstvene vojne pobjede te rane jeseni 1995. godine kada su postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Specijalne policije MUP-a HR HB, skupa s postrojbama Hrvatske vojske, u briljantnoj vojno-redarstvenoj operaciji „Maestral“ uspjele razbiti srpske snage na prilazima Jajcu i 13. rujna ovladati središtem grada i svim strateškim pozicijama na području općine Jajce i Pougarja. Bilo je to ispunjenje sna tisućama Jajčana nakon tri godine teškog prognaničkog života. Dok su se još vodile borbe kod Mrkonjić Grada, tisuće jajačkih Hrvata se vratilo i počelo obnavljati svoje porušene i opljačkane domove. Bio je to do tada najmasovniji povratak prognanog puka u neko okupirano mjesto, pise VolimJajce.com.

Tijek vojno-redarstvene operacije

ODLUČNI UDAR MAESTRALA

Vojno-redarstvena operacija „Maestral“ odvijala se od 8. do 15.rujna 1995.godine

– 4.gardijska brigada HV razbija prednju crtu neprijateljske obrane i zauzima Pribelju, planinski masiv Jastrebnjak i Dragnić Podova

– 7.gardijska brigada HV brzim prodorom razbija snage neprijatelja i zauzima prijevoj Mliništa

– 1.HGZ, ojačan 60.dgb „Ludvig Pavlović“, i dijelom Specijalne policije MUP-a HR HB zauzima planinu Vitorog

Nakon djelovanja 4. I 7. Gbr HV, 3.gbr HVO-a preuzima dostignutu crtu 7.gbr HV, prelazi u napadna djelovanja i zauzima područje Poljanice – planina Klekovača – g.Ribnik.

Nakon uvođenja kroz borbeni raspored 4.gbr HV u području Dragnić Podova , 10/11.rujna 2.gbr HVO udara u bok i leđa neprijateljskih snaga, vodi žestoke borbe na prostoru od Raduškog kamena do Strojica. Istog dana 11.9. brigada je u potpunosti izvršila zdaću, presjekla komunikaciju Kupres – Strojice – Šipovo i ovladala prostorom s.Ljuša.

U nastavku operacije ide se k oslobađanju Jajca. Zapovjednik Hrvatskih snaga general pukovnik Ante Gotovina radi pregrupiranje, formira operativni smjer i određuje glavne snage, koje čine: 2.gbr HVO, Specijalna policija MUP-a HR HB, ppn „Gavran 2“, bojna Jajce. Zapovjednikom snaga imenuje grigadira Stanka Soptu, a zamjenikom brigadira Zlatana Miju Jelića.

Dana 12.9.1995.godine snage na operativnom pravcu nastavljaju napadna djelovanja i nakon cjelodnevnih žestokih borbi na pravcu Strojice – s.Babići – područje Grbavice zauzima ključnu kotu Gorica, čime su stvorenu uvjeti za brz prodor prema Jajcu.

Paralelno na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1.gbr HVO „Ante Bruno Bušić“, 6.dgb „Ludvig Pavlović“ satnija taktičkih snajperista GS HV, te 12.rujna 1995.godine u večernjim satima oslobađaju grad Šipovo, te nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan.

U noći sa 12. na 13.rujan 1995.godine borbene grupe 2.gbr HVO i Specijalne policije MUP-a HR HB ubacuju se preko Ćojlučkog brda i Paromlina i formiraju mostobran na rijeci Vrbas, te u jutarnjim satima 2.gbr HVO, Specijalna policija MUP-a HR HB i bojna Jajce ulaze u grad Jajce, zauzimaju kotu 453 (Tvrđava) te u potpunosti ovladavaju hrvatskim kraljevskim gradom Jajcem.

Dana 14.rujna 1995.godine u nastavku napadajnih djelovanja, snage 2.gbr HVO i Specijalne policije MUP-a HR HB, bojna Jajce i Gavran-2, 81.gb HV, ovladavaju cijelim međuriječjem Vrbasa i Ugra s dominantnim visovima Vitovlje, Ranča i Kljun, Hidroelektrane „Jajce 1 i 2“ čime su područja Podmilačja, cijelo Pougarje i Dobretići u potpunosti oslobođeni.

Istovremeno s napadnim djelovanjima na južnom dijelu jajačke bojišnice dio snaga 2.gbr HVO uz sukladno djelovanje s 81.gb HV ostvaruje uspjeh i na sjevernom dijelu bojišnice ovladava prostorom s.Barevo i s.Mile, dok 81.gb HV ostvaruje uspjeh komunikacijom Jezero-Mrkonjić Grad i ovladava naseljem Majdan, čime u potpunosti ostvaruju zadaće operacije Maestral.

Jajce je kroz povijest bilo zanimljivo raznim osvajačima, kako zbog svoje ljepote i geostrateškog položaja, tako i zbog prirodnih resursa. Svi su ga svojatali i željeli, ali su ga Hrvati kroz povijest uvijek branili i bili spremni položiti život za njegov opstanak. Tako je bilo i 1992. kada su se Jajčani suočili s najvećom pogibelji i s najvećom tragedijom u dugoj i slavnoj povijesti toga grada.

Prema popisu pučanstva iz 1991., u Jajcu je živjelo 45.007 stanovnika. Od toga je 17.380 (ili 38,61%) bilo Bošnjaka, 15.811 (ili 35,13%) Hrvata, 8.663 (ili 19,24%) Srba, 2.496 (ili 5,54%) Jugoslavena i 657 ostalih (ili 1,48%). Područje Pougarja koje je nastanjeno većinom Hrvatima isključeno je 1963. iz općine Jajce i pripojeno općini Skender Vakuf, nastanjenoj većinskim srpskim pučanstvom. Time je nacionalna struktura u Jajcu promijenjena na štetu Hrvata. Međutim, 1991. Pougarci su izlaskom na referendum odlučili da se ovaj kraj vrati u sastav općine Jajce. Slijedom toga broj Hrvata porastao je za oko 5.000 i njihov udio u ukupnom broju stanovnika u Jajcu iznosio je 41,60% (20.761), dok je Bošnjaka bilo 34,91% (17.422), Srba 17,37% (8.666), te ostalih 6,12% (3.054).

Unatoč navedenim statističkim podacima, Srbi su isticali svoje „istorijsko“ pravo na Jajce te su početkom 1992. godine započeli s pripremama za njegovo osvajanje. Jajce je bilo u iznimno lošoj strateškoj poziciji zbog potpune okruženosti srpskim općinama (Skender Vakuf, Mrkonjić Grad i Šipovo), kao i zbog relativne blizine Banja Luke. Srpski vojni i politički vrh stoga je smatrao da jajački branitelji neće pružiti značajniji otpor. No, kao i u mnogim ranijim slučajevima iz rata u Hrvatskoj, njihove prosudbe su se pokazale krivima.

Prvi srpski napadi na teritorij općine Jajce dogodili su se sredinom ožujka 1992., a prvi otvoreni napad na samo središte grada dogodio se 27. svibnja. Do tada su srpske postrojbe već bile ovladale svim dominantnim položajima i prilazima Jajcu. Jedina veza sa slobodnim teritorijem bio je šumski put prema Turbetu, koji su jajački branitelji uz velike žrtve uspjeli sačuvati sve do pada Jajca.

Borbe za Jajce potrajale su sve do kraja listopada 1992. godine i u znatnoj su mjeri usporile planove srpskog vojnog vrha. Do kraja listopada izvedeno je nekoliko kombiniranih vojnih operacija u koje je bilo uključeno sve čime je srpska vojska raspolagala, ali odlučan otpor branitelja svaki put je spriječio njihovu uspješnu realizaciju. Srpska vojska je vršila česta pregrupiranja i reorganizaciju svojih napadačkih snaga uz stalno uvođenje novih snaga u napadna djelovanja.

Kako bi slomili moral branitelja, čak su ratnom zrakoplovstvu upućivani zahtjevi za napade na Stari grad i svetište Svetog Ive u Podmilačju ističući u obrazloženju da bi rušenje crkve „djelovalo zastrašujuće za neprijatelja i utjecalo na gubitak morala“.

U završnim operacijama srpske snage su oko Jajca imale raspoređenih više od 220 topničkih oruđa raznih promjera. Obrana Jajca bila je slomljena ponajviše zahvaljujući slaboj logističkoj potpori, veliki brojem poginulih i ranjenih i nemogućnosti uvođenja svježih snaga sa slobodnog teritorija, kao i lošom koordinacijom s postrojbama Armije BiH. U jutarnjim satima 29. listopada došlo je do povlačenja dijela postrojbi Armije BiH s položaja nakon čega su se povukle i postrojbe HVO-a kako ne bi pale u okruženje. Istog dana srpske snage su ovladale gradom Jajcem, a tisuće civila i vojnika danima su se nakon toga izvlačili do slobodnog teritorija. Opsadu Jajca od početka je vodila je 30. krajiška divizija koja je u tim borbama imala 275 poginulih i 966 ranjenih pripadnika. Nisu dostupni podaci za gubitke ostalih srpskih postrojbi koje su sudjelovale u napadima na Jajce. Tijekom sedam mjeseci opsade u napadima na Jajce bilo je angažirano, u raznim fazama njihovih borbenih djelovanja, 18 lakih pješačkih brigada, 2 oklopno-mehanizirane brigade, ratno zrakoplovstvo, topnički i raketni divizioni iz sastava 1. Krajiškog korpusa, bojna vojne policije, postojbe CSJB Banja Luka, pričuvni sastav policije iz Mrkonjić Grada i Skender Vakufa, te postrojbe teritorijalne obrane snage četiri satnije (čete). S druge strane, Jajce je branilo devet /9/ bojni HVO-a (sedam iz Jajca, jedna iz Pougarja, te bojna Kotor Varoš) te postrojbe TO-a, kasnije Armije BiH. Tijekom borbi u Jajcu poginulo je 108 pripadnika HVO-a Jajce (5 branitelja, tijela još uvijek nisu pronađena). Poslije pada Jajca, na drugim bojišnicama poginulo je još 75 jajačkih Hrvata iz sastava jajačke brigade „Hrvoje Vukčić-Hrvatinić“ i drugih postrojbi HVO-a ( 24 poginula u Središnjoj Bosni, 26 poginulih na uskopaljsko-ramskoj bojišnici i 25 poginulih na drugim bojišnicama Herceg Bosne).

Nakon povratka u Jajce i do okončanja Domovinskog rata poginulo je 12 jajačkih branitelja. Tijekom šestomjesečne okupacije grada Jajca ranjeno je 526 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane Jajce, Pougarje i Kotor Varoš ( Stožer i pridodate postrojbe 29, I bojna 156, II bojna 77, III bojna 31, IV bojna 26, V bojna 31, VI bojna 10, VII bojna 58, Pougarje 74, Kotor Varoš 34 ranjena i 9 poginulih). Nakon pada Jajca po bojišnicama Herceg Bosne ranjeno je 157 pripadnika HVO-a Jajce, po povratku u oslobođeni grad Jajce do okončanja rata ranjeno je 47 pripadnika HVO-a Jajce. U Domovinskom- obrambenom ratu 195 jajčana pripadnika HVO-a dalo je svoj život, 696 dali su svoje dijelove tijela, neki od njih su i više puta ranjavani.

NEKA NAM SLOBODA BUDE SVETA KAO VLASTITI ŽIVOT SVIM SUDIONICIMA VRO MAESTRAL SRETNA 24.OBLJETNICA,

A POGINULIM I UMRLIM BRANITELJIMA POKOJ VJEČNI NEKA VAM JE VJEČNA HVALA I SLAVA SVIM SUDIONICIMA…

/HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte