Jučer je iz Abraham Groupe, u vlasništvu izraelskog biznismena Amira Gross Kabirija, priopćeno da je ta kompanija u Washingtonu potpisala Memorandum o razumijevanju s predsjednikom grčke energetske kompanije Atlantic Sea LNG Trade, Alexandros Exarchou, o opskrbi ukapljenim prirodnim plinom (LNG) u razdoblju od 20 godina.
Navedeno je da bi se tim aranžmanom osigurala stabilna isporuka američkog LNG-a za Aluminij Industriju u Mostaru, podružnicu Abraham Group.
Prema istom priopćenju, LNG bi trebala isporučivati američka kompanija Venture Global Commodities, i to putem plinovoda Južna interkonekcija, dok bi se plin koristio u planiranoj kombiniranoj plinsko-parnoj elektrani (CCGT) Aluminij Industrije. Iz Grupe tvrde da bi ta elektrana osigurala stabilnu opskrbu električnom energijom za primarnu proizvodnju aluminija u mostarskoj talionici.
Memorandum je potpisan u okviru Transatlantskog samita o sigurnosti opskrbe plinom, održanog u organizaciji predsjednika Nacionalnog vijeća za energetsku dominaciju i ministra unutarnjih poslova SAD-a Doug Burgum te potpredsjednika Vijeća i ministra energetike Chris Wright.
Međutim, pozornost je izazvao dio priopćenja u kojem se navodi da je Abraham Group, po izboru američke administracije, „postala glavni uvoznik američkog LNG-a za BiH“. Takva formulacija izazvala je nevjericu u bošnjačkoj javnosti.
Reagirali su ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković i federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić, ističući da je pitanje uvoza i distribucije plina regulirano domaćim zakonodavstvom. Konaković je tom prilikom izjavio da je Kabiri „prevario Amerikance“.
Ipak, događanja u Washingtonu pokazala su da su pojedine informacije bile najavljene i ranije. Još 6. veljače Reuters je objavio vijest u kojoj je praktično najavljen dogovor kakav je jučer formaliziran.
Krajnji korisnik
Iz te objave jasno proizlazi da bi Abraham Group imala ulogu krajnjeg korisnika, odnosno kupca plina koji bi stizao iz Grčke, a ne dobavljača. Reuters je tada, pozivajući se na izjavu Exarchou, naveo da Atlantic Sea LNG Trade pregovara o dugoročnom aranžmanu nabave američkog LNG-a za kupce u južnoj Europi.
Prema tim navodima, sporazum bi mogao obuhvatiti uvoz do 15 milijardi kubičnih metara LNG-a godišnje tijekom 20 godina za potrebe tržišta južne Europe.
– Ako Europa ne želi ponovno biti talac plina, mora osigurati dugoročne sporazume sa Sjedinjenim Državama kako bi osigurala ravnotežu u budućnosti i dostupnost plina po razumnim cijenama – izjavio je tada Exarchou za Reuters, najavljujući i put u Washington radi preciziranja dogovora.
Kako je pojasnio, kompanija istodobno pregovara s američkim dobavljačima i potencijalnim kupcima duž tzv. „vertikalnog“ plinskog koridora – rute koja bi povezivala Grčku sa srednjom Europom i Ukrajinom.
U toj kombinaciji otvara se i pitanje uloge Hrvatske i LNG terminala na Krku. Prema pisanju Reutersa, Atena zagovara model u kojem bi američki LNG pristizao u Grčku, a potom išao prema sjeveru – Bugarskoj, Rumunjskoj, Moldaviji, Ukrajini, Mađarskoj i Slovačkoj, o čemu je ranije govorio i grčki premijer Kyriakos Mitsotakis.
Exarchou je kao potencijalne kupce naveo Albaniju, Sjevernu Makedoniju, Bugarsku, Rumunjsku, Mađarsku, Moldaviju, Austriju i, moguće, Ukrajinu.
Sjeverni dio koridora
– Primjećujemo ozbiljnu potražnju na sjevernom dijelu koridora. U Rumunjskoj, Mađarskoj i Moldaviji kućanstva troše znatne količine plina, dok je na jugu veća potrošnja u industriji – naveo je.
Reuters je podsjetio i da je Atlantic Sea LNG Trade s ukrajinskom kompanijom Naftogaz već potpisao prvi ugovor o isporuci američkog LNG-a, koji bi trebao biti realiziran iz terminala Revithoussa, preko Bugarske, Rumunjske i Moldavije.
Cjelokupna inicijativa uklapa se u širi cilj smanjenja ovisnosti Europe o ruskom plinu. U Washingtonu je boravio i grčki ministar za okoliš i energiju Stavros Papastavrou, koji je poručio:
– Moramo ostati budni. Ruski plin ne smije neizravno ponovno ući u Europu alternativnim rutama koje potkopavaju našu kolektivnu strategiju. Sjedinjene Države i Europska komisija moraju blisko surađivati i odvraćati sve koji su spremni otvoriti „stražnja vrata“ ruskom plinu i potkopati zajednički napor. /HMS/
