MLAKIĆ: Hrvatski nacionalizam u BiH je u defanzivi

Josip Mlakić, nagrađivani hrvatski bosanskohercegovački pisac, u vrlo kratkom razbolju objavio je dva romana „Svježe obojeno“ i „ Božji gnjev“ u kojima tematizira rat u BiH, hrvatsko-bošnjačke sukobe i obrazce života bosanskohercegovačkih društava koja imaju „ previše povijesti“, za Poskok je govorio o književnosti, ratu, rodnom Bugujnu, sarajevskim uglednicima…

Razgovarala: Gloria Lujanović, Poskok.info

Smatrate li da je Andrićeva misao „Svi smo mi mrtvi – samo se redom sahranjujemo.“, bh. eksluziva ili ima univerzalni karakter?

Ovo zapravo nije Andrićeva misao, već ju je on preuzeo iz narodne predaje i stavio u usta jednoga svoga lika iz romana “Travnička hronika”. Vjerujem da i u drugim jezicima postoje slične izreke, jer je ta misao samo jedan od uvriježenih pogleda na život.

Središnja tema vaših romana  je rat u najširem smislu te riječi, pa tako i Svježe obojenog. Je li naša  sadašnjost  toliko bešćutna pa su se nekadašnji gospodari smrti transformirali u gospodare života?

Iskreno, ne znam. Kada pišem, polazim od sebe, od tema koje mene tište i o kojima imam što reći. Rat je jedna jako kompleksna i široka tema, tako da čovjek ni u jednom trenutku nije siguran da je u potpunosti završio s njom. A da ne govorim o našem “miru” koji je samo nastavak rata drugim sredstvima. Bojim se da će rat u ovoj zemlji još jako dugo biti aktualan.

Sarajevski  “uglednici”, „pismopisci“, često lamentiraju o hrvatskom nacionalizmu koji uništava „prosperitetnu zemlju Bosanaca i Hercegovaca“. Jesu li pokušaji stvaranja nekakve nadnacije uzaludni i u kojoj su mjeri štetni? Postoji li danas uopće hrvatski nacionalizam i u kojoj mjeri?

Ne radi se ovdje ni o kakvom stvaranju nadnacije, već o jadnom političkom etabliranju jedne ambiciozne i potkapacitirane šarolike skupine “uglednika” koji nastupaju s kvazi-lijevih političkih pozicija, a radi se ustvari o agresivnoj, bahatoj i primitivnoj unitarističkoj politici koja od “alata” koristi isključivo otvorenu mržnju prema drugima i usluge svojih međunarodnih mentora, prvenstveno usluge poznatog austrijskog matematičara. Njihove vizije ne idu dalje od državne limuzine, ministarskih pozicija i iPhona6. Pogrešno je za njihovo djelovanje optuživati Bošnjake, iako ono, nažalost, jako loše utječe na međunacionalne odnose u zemlji. Sve što ova skupina radi, radi isključivo zbog sebe i svojih interesa. Da je to tako, govore i njihova nepotrebna i ulizivačka pisma stvarnim centrima političke moći. Međutim, izostalo je ono najvažnije: pismo povodom skandaloznog Zakona o radu. Spomenut ću samo jedan detalj iz tog zakona:uvodi se mogućnost otkaza maloljetniku “koji ne može raditi na teškim i opasnim poslovima, ako poslodavac kaže da za njega nema drugih poslova”. Znači li ovo da je ozakonjen rad maloljetnika? BiH je, vjerojatno, od međunarodnih tutora, od onih kojima ima tko pisati, smještena u zemlje trećeg svijeta, poput Pakistana, Maroka ili Indije, u kojima je robovski maloljetnički rad “dozvoljen”. U ovom članku zakona ne govori se ništa o dobi maloljetnih zaposlenika. Ili će se preuzeti bolivijski model po kojemu je zabranjeno zapošljavati osobe mlađe od deset godina? O ovome treba pisati, što podjednako pogađa sve koji žive u ovoj zemlji, pogotovo ako ste uzurpirali lijevu političku ideju.

U njihovom djelovanju konstanta je stereotip po kojima je danas u BiH jedan narod bolji od drugih. (Na ovaj “izum” autorska prava polaže jedan drugi Austrijanac, “poznati slikar”.) Hrvati su idioti kojima, eto, drugi, Bošnjaci, moraju nametati političke predstavnike. Međutim, postoji u tuđinskom nacionalizmu i jedna pozitivna stvar: u nakaznosti i amoralnosti tuđeg nacionalizma najlakše je prepoznati vlastiti i prekrižiti ga. Tako da je danas, to odgovorno tvrdim, hrvatski nacionalizam u BiH u defanzivi, za razliku od većinskog, bošnjačkog, koji se definitivno pretvara u  fatalan uteg za BiH.

Bh. redateljica Jasmila Žbanić svojevrsni je glasnogovornik (u pravom smislu riječi) ove skupine. Gledate li njene filmove?

Da, naravno. Zapravo sam gledao njene dugometražne igrane filmove “Grbavicu”, “Na putu” i “Otok ljubavi”. “Grbavica” je sjajan film, dok su ova posljednja dva, nažalost, jako loši.

 Sarajevski političko-gerilski odred, predvođen čuvarima BiH, Željkom Komšićem, Zlatkom Lagumdžijom, Nerminom Nikšićem i odnedavno vrlo aktivnim twitterašem, Emirom Suljagićem, godinama se svesrdno zalagao za koncept „ dvije škole pod jednim krovom“. Mislite li je da u podijeljenjim društvima, u ovakvim okolnostima, pametnije izabrati segregaciju?

Nažalost, da. Te ljude ne zanima nitko, Hrvati, Bošnjaci, a pogotovo ih ne zanima obrazovanje i kultura. Školstvo je tu zloupotrebljeno u političke svrhe. Svi ti ljudi su godinama šutjeli na eklatantan primjer iz Bugojna, gdje je ratni gospodar života i smrti Dževad Mlaćo profesor u srednjoj školi. S jedne strane imate segregaciju, a s druge praksu da djeci predaje čovjek koji je njihove očeve poslao u smrt. Što izabrati? O tome se, naravno, šutjelo. Da bi prije ovih izbora Visoki predstavnik pojasnio tu “šutnju”, političkom rehabilitacijom Dževada Mlaće. Znači li to da taj čovjek nikada neće odgovarati za svoje zločine, da je slična praksa legitimna i je li taj tip “školstva” alternativa “segregaciji”?

Ovdje ne trebamo zaboraviti katastrofalnu obrazovnu politiku koju vodi HDZ sve ove godine. Radi se o potpunoj degradaciji visokog obrazovanja, pod pokroviteljstvom njihovih ministara. Mislim na sve te silne “privatne fakultete” koji kao da su kreirani po mjeri HDZ-ovih uzdanica koji u normalnim okolnostima teško da bi uspjeli završiti i osnovnu školu. Ti procesi najdalje su otišli upravo u srednjebosankoj županiji u kojoj sve ove godine “ministriraju” HDZ-ovi kadrovi.

Mešud Šečić, ravnatelj bugojanske gimnazije, nakon brojnih negativnih reakcija na slučaj Mlaćo, rekao je kako  „Mlaćo ima najviše bodova“. Ciničan i drzak argument, zar ne?

Naravno. Trebao je još pojasniti na koji način se u Bugojnu dobivaju bodovi. Računaju li se bodovi za “ratne zasluge” Mlaćinog tipa? Donosi li svaki ubijeni Hrvat određeni broj bodova?

Smatrate li da je Orwellova Životnjska farma, kao djelo o totalitarnom režimu, primjenjiva na bh. društva? Jesu li svi jednaki, a neki jednakiji od drugih?

Princip po kojemu postoje “jednakiji” osnovni je princip po kojemu funkcionira bh. društvo u svim segmentima, ne radi se tu samo o nacionalnom pitanju. Ovo je zapravo vrhunaravno načelo korupcije i nepotizma. Ova Orwellova sintagma primjenjiva je na sve, ne samo na totalitarna društva i starija je od njih, jer je Orwell zapravo samo parafrazirao staru latinsku poslovicu o Jupiteru (“jednakijim”) i običnim volovima (ostalima).

Gdje su na hrvatskom političkom spektru Hrvati središnje Bosne? Možemo li govoriti da su (i) danas kolateralna šteta integralne hercegbosanske politike?

Nema ih nigdje. Cijelo poratno vrijeme ovdašnja politička realnost su “gubernatori” koje nameće “središnjica” po principu bespogovorne poslušnosti. Nisam optimist po pitanju onoga što politika naziva “opstankom Hrvata” na ovim prostorima. Naša područja se prazne od mladih, a uloga HDZ-ovih gubernatora u tim procesima je ogromna.Nije to toliko potraga za boljim životom, koliko bijeg od onoga u što se BiH pretvorila, odnosno u što su je pretvorili. Prvo je posljedica, a drugo uzrok, čini mi se. Naravno, taj proces je ulaskom Hrvatske u EU bitno olakšan, ali, ponavljam, to nije ključno. Teško je normalno funkcionirati u zemlji gdje je politika postala samoj sebi svrha, tako da su političare, vjerujem, ovi procesi na neki način iznenadili, kao komunalne službe snijeg u siječnju. Ili ih to jednostavno ne zanima. Onima iz “središnjice”, na primjer, mnogo je važnije što se događa u Ingolstadtu, nego li u središnjoj Bosni. Za neupućene, u Ingolstadtu je sjedište Audijevog koncerna./Poskok.info/HMS/

Najnovije

EPICENTAR 27 KM OD MOSTARA

Zatresao se jug Hercegovine

Prema podacima EMSC u 11.34 minute slab potres pogodio je područje južne Hercegovine. Magnituda potresa bila je 2,1 po Richteru. Potres je bio na dubini...