Martina Penava, svestrana arhitektica, smišlja društvene igre i gleda Mostar drugim očima

U vrijeme kada mladi i obrazovani mahom odlaze iz Mostara, Martina Penava drugačija je priča. Svestrana i ambiciozna, kreativna i angažirana, može biti odličan primjer kako nove generacije na pravi način pokušavaju od sredine u kojoj žive napraviti bolje mjesto.

Zajedno s prijateljicom Anđelkom Vojvodić osvojila je treću nagradu na natječaju za službeni suvenir Mostara, radi u struci, piše kolumne, organizira kreativne radionice za najmlađe, putuje svijetom… O nagrađenoj igri, ali i svom angažmanu, Mostaru danas, arhitekturi i urbanizmu, govorila je za Klix.ba.

“Remember Mostar je društvena igra, mala igra riječi, ali i bijeg u jednom drugom pravcu u ovom digitalnom vremenu. Nas dvije smo željele pobjeći od svakodnevice, povezati sve generacije, da je zanimljivo djeci, a preporučljivo i starijima za vježbanje moždanih vijuga. Nastojali smo spojiti identitet Mostara, arhitekturu, gastronomiju, poznate objekte, stvari za koje su mnogi čuli, ali predstaviti i nešto što nije toliko poznato”, priča nama Martina o ideji koju su prepoznali i u gradskoj komisiji za izbor suvenira i nagradili je trećom nagradom.

Martina i Anđelka su proputovale, kako kažu, mali dio svijeta, prošle probleme s pakiranjem suvenira, dosadna čekanja na aerodromima, kupovale doslovno svašta i najbolja iskustva iz svega složile u ovu igricu.

“Suvenir treba biti manjih dimenzija i praktičan, nešto što će trajati i što ćeš pamtiti. Uvijek se to svede na neke fotografije, bez obzira na to u kojem obliku, da li je to razglednica, bookmark ili magnetić za frižider. Sve smo to sveli na ideju memory kartica, ideju smo duže razvijali, a kada smo vidjeli konkurs sinulo nam je da bi to moglo biti baš to”, kaže nam Martina, naglašavajući da je trebalo dosta selekcije da odaberu devet mostarskih motiva za prvu verziju igre.

Društvena igra kao originalan suvenir

Remember Mostar su djevojke predvidjele kao igru koja se može razvijati u više tematskih cjelina, da bude samo arhitektura ili samo prirodne ljepote, gastronomija… Ovaj put su tu Neretva, Bruce Lee, Stari most, kaldrma, kameni krovovi, šipak, uštipak, Partizansko groblje i fasada Stare gimnazije.

“Ponosni smo na nagradu, na ocjenu komisije koja je prepoznala tu našu priču, posebno ono na što smo nas dvije najviše ponosne – da to nije ukras, da je to nešto praktično. Nemamo ništa protiv ukrasa, ali u ovom tempu života i minimalizma, sam ukras nam nije dovoljan. Sat vremena čekanja na aerodromu ‘ubijete’ igrajući Remember Mostar, dok se vozite vozom, automobilom, pijete kavu u omiljenom kafiću i slično”, govori za Klix.ba Martina, još uvijek nesigurna koji su idući koraci.

Dosta je upita za kupovinu igre, autorsko pravo je konkursom sada dobio Grad Mostar, a djevojke se nadaju da će igra ići u masovnu proizvodnju te da će je prepoznati najšira publika.

Martina i prijateljice imaju mnogo ideja, neke od njih još nisu za javnost, ali njihov društveni angažman je primjetan. S drugom prijateljicom ima kreativne radionice za najmlađe, u kojima mladi uče slikati.

“Rad s djecom je u začecima, za sada ide super, to radim s kolegicom Ivonom Beus koja je psihologinja, pa je to dobra kombinacija, ona ima malo bolji pristup djeci, ja crtanju, zajedno smo godinama išle u školu slikanja pa smo tako to iskombinirale. Važno je da su djeca zadovoljna”, priča nam Martina o drugom kreativnom projektu.

Arhitektura kao slika društva

Nije lako biti arhitektica u današnjem Mostaru, gledati mnoštvo divlje gradnje i građevina koje ne zadovoljavaju osnovne standarde. Kaže da mnogo putuje pa dosta toga ovdje izignorira.

“Arhitektura je slika društva, mi smo baš svjedoci toga. Pokreće se Arhitektonski fakultet u Mostaru pa se kroz to nadam stvaranju jedne kritične mase, nove grupe entuzijastičnih ljudi, jer ova letargija koja vlada ne vodi ničemu. Sve moje kolumne i tekstovi koje pišem na ModaMo.info, kao i ostatak naših sadržaja na portalu se baziraju na bh. tržište i jako se trudimo da nađemo mnogo domaćih sadržaja i pozitivnih tema”, priča Martina Penava o svojim tekstovima, uz napomenu da je uz današnji Mostar teško naći pozitivne primjere, ali ipak uspijeva.

Martina primjećuje kako naši gradovi načelno previše pokušavaju ličiti američkim, grade se prodajni centri umjesto pješačkih trgovačkih ulica koje više pripadaju nama, mi smo bliže Mediteranu.

“Zatvaramo se u trgovačke centre kao Amerikanci koji do njih voze dva sata i tu provode cijeli dan. Oni to rade s razlogom jer su njihovi gradovi drugačijih gabarita pa u prodajnom centru oni i plivaju, obave dnevnu kupovinu, sve potrebe tu zadovolje, dok mi živimo i radimo na manjim razdaljinama, u drugačijim okruženjima i nemamo potrebu za tim”, zaključuje logično naša sugovornica, izdvajajući primjer urbane akupunkture, kao pokreta koji je nama možda trenutno potreban, a čiji je cilj aktivnim građanskim pristupom pokrenuti lokalnu zajednicu.

Martina izdvaja memorijalni kompleks Partizansko groblje kao izuzetno vrijedno mjesto i po pitanju arhitekture, izuzetne ambijentalne, simboličke i umjetničke vrijednosti, koje je kod nas zbog poznatih razloga u izuzetno lošem stanju, a drugdje bi ga hodočastile kolone turista.

“Kod nas vlada investicijski urbanizam, kao i arhitektura, nismo mi iznimka, tako je i drugdje, ali kod nas je baš izraženo. Često su investitori zapravo projektanti, bez obzira na to tko oni bili, oni nisu stručne osobe, a njihova je posljednja. Poslove dobivaju oni s najnižim cijenama, tako da se teško može pričati o nekim estetskim kriterijima i kvalitetnima, a natječaja donedavno nije ni bilo. Kod nas je česta tema kulturno-povijesna baština. Dovoljno je pogledati kako se prema baštini odnose npr. u Italiji, gdje to savršeno funkcionira. Kod nas je tiha publika koja zna prepoznati što vrijedi, a u pravilu su glasni oni koji manje znaju…”, rezimirala je na kraju Martina Penava./HMS/

Najnovije