Legalizirana laž kao sredstvo prikrivanja jezične asimilacije

Materinji je jezik najvažnije sredstvo identifikacije svakoga naroda. Obrazovanje bi se, pak, moglo opisati kao jedan od temelja svakog društva. U primarnom obliku ono se dijeli na formalno- stečeno u školi i neformalno- izvan škole. Upravo ovaj formalan, školski vid obrazovanja u kombinaciji s jezikom izvođenja nastave postao je predmetom još jednog prefriganog i podlog licemjerstva kreiranog u kuhinji prosvjetnih vlasti sarajevske županije.

Naime, Ministarstvo obrazovanja, znanosti i mladih Sarajevske županije počelo je s provedbom upute prema kojoj su škole dužne provesti anketu kod roditelja djece kako bi se u školskoj dokumentaciji upotrebljavao samo jedan od službenika jezika u BiH, dakle ili bosanski ili hrvatski ili srpski jezik. Ovime bi se iz upotrebe izbacio umjetno skovani termin tzv. BHS jezik. U objavljenom aktu priloženo je izjašnjenje u kojem se od roditelja traži da se izjasne za jedan od tri jezika, bosanski, hrvatski ili srpski, a što će biti navedeno u javnim ispravama, razrednoj knjizi i ostaloj pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji.

Simptomatično je da je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti održala krajem rujna 2017. godine tribinu o bosanskom jeziku s koje je jasno poručeno da moraju postaviti zahtjev vlastima da se osigura upotreba bosanskog jezika u svim školama i da naziv B/H/S jezik treba biti ukinut. Desetak dana poslije, Ministarstvo za obrazovanje, znanost i mlade KS uputilo je instrukciju svim sarajevskim školama.

Prema ovome će u javnim dokumentima, naziv predmeta glasiti “bosanski jezik i književnost”, “srpski jezik i književnost” ili “hrvatski jezik i književnost”.

Što će ova odluka donijeti malobrojnim učenicima nebošnjacima u glavnom gradu BiH? Ništa. Jedna prijevara bit će zamjenjena drugom. Hrvatska i srpska djeca ni dalje neće moći slušati nastavu niti izučavati svoj materinji jezik, već hibridni bosanski jezik. No, u dačkim knjižicama, po njihovim ili željama njihovih roditelja, u rubriku u kojoj treba upisati naziv predmeta, umjesto B/H/S jezik bit će im upisano “hrvatski jezik i književnost”, ili “srpski jezik i književnost”, kojeg zapravo nisu učili. Po istoj logici pedagoške vlasti mogli su provesti anketu s roditeljima učenika koji pohađaju nastavu matematike s pitanjem želite li da vašoj djeci u đačku knjižicu bude upisan predmet matematika, fizika i kemija.

I to je zoran primjer kako bošnjačke političke elite shvaćaju multietnički karakter BiH. Dok HDZ optužuju za segregaciju djece kroz obrazovni sustav “dviju škola pod jednim krovom”, iako se radi o modelu koji je nametnuo OESS, a primjenjuje se u mnogim europskim zemljama, modelu koji, unatoč manjkavostima, ipak, daje učenicima mogućnost izbora pohađanja nastave po bosanskom ili hrvatskom nastavnom planu i programu- u javnim školama u većinski bošnjačkim općinama i gradovima “segregacije” nema. Tamo postoji samo asimilacija. Sva djeca imaju pravo i obvezu učiti samo jedan- bosanski jezik, a po njihovim željama škola im može upisati laž u đačku knjižicu- da su učili hrvatski ili srpski jezik.

Sva sreća pa, bar, u većim gradovima, na većinski bošnjačkim područjima poput Sarajeva, Tuzle, Bihaća… postoje Katolički školski centri, gdje se hrvatska, ali i djeca drugih nacionalnosti mogu upisati i pohađati nastavu. Da nije tako preostali Hrvati u tim gradovima već bi bili asimilarni./HMS/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Najnovije

25 MILIJUNA KM

Zahuktali se radovi na izgradnji autoceste od Bune do Počitelja

Na izgradnji 7,2 km duge poddionice Buna – Počitelj trenutno je angažirano 120 radnika i više od 50 strojeva. Radovi na objektima su pri...