Ime Јusufa Smajlovića upisano je među srebreničke žrtve na memorijalnom zidu u Potočarima, a on se nakon uspostavljanja dvoetničke vlasti u Srebrenici vratio i radio kao vozač načelnika općine. Kao vozač u općini prije nekoliko godina umirovljen je i živi nedaleko od najvećeg muslimanskog vojničkog groblja u Europi, koje se nalazi u njegovom selu, piše Srna.
–
Predsjednik Organizacije obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Srebrenice Branimir Kojić istakao je da među zadatih i upisanih 8.372 poginulih srebreničkih Bošnjaka u srpnju 1995. godine na memorijalnom zidu u Potočarima ima ljudi koji su još živi, među kojima je i Јusuf Smajlović.
Kojić je izjavio Srni i da svi relevantni povijesni podaci i dokazi govore da u srpnju 1995. godine oko Srebrenice nije stradalo osam tisuća Bošnjaka, koliko je navedeno na memorijalnom kamenu u Potočarima, koji je prvi postavljen, pa se godinama na različite načine pokušava doći do tog broja žrtava.
Uprkos svim nastojanjima i malverzacijama, Kojić je istakao da ni za 20 godina bošnjačka strana nije uspjela osigurati zadani broj žrtava.
Do sada je, prema bošnjačkim izvorima, u Potočarima ukopana 6.751 žrtva, među kojima je svega nekoliko civila stradalih u borbenim djelovanjima ili su bili u vojnoj koloni koja se probijala kroz položaje Vojske Republike Srpske prema Tuzli.
Kojić je istakao da posjeduje popis iz 2003. godine s imenima 79 živih Bošnjaka upisanih među žrtve iz srpnja 1995. godine.
– S tog popisa još ima živih kao što je Јusuf, koji se i sam smijao toj činjenici. Neki su dolazili iz Amerike i zapadnoeuropskih zemalja i sprdali se na taj račun po srebreničkim kafanama i to je poznato skoro svima u ovom mjestu – naveo je Kojić.
Prema riječima Kojića, najavljeno donošenje rezolucije o Srebrenici u Općoj skupštini UN samo je nastavak ili aneks šireg projekta sotanizacije srpskog naroda, što je dio zapadne strategije za ukidanje Republike Srpske, otimanje Kosova i Metohije i slabljenje Srbije.
Time, rekao je on, žele pokazati svoju nadmoć i dominaciju u svijetu zanemarujući činjenice i povjesnu istinu odnosno opravdavajući time NATO bombardiranje Republike Srpske i Srbije.
Kojić je ukazao na općepoznatu činjenicu da među ukopanima u bošnjačkom vojničkom groblju u Potočarima nisu samo stradali iz srpnja 1995. godine, zbog čega se forsira izglasavanje sporne rezolucije, već su tu i posmrtni ostaci muslimanskih boraca poginulih tijekom cijelog rata u Srebrenici čiji su skeleti iskopavani, voženi u Tuzlu i ukopovani kao žrtve iz 1995. godine.
“To potvrđuju dupli nišani, jer su u seoskim grobljima ostali nišani mnogih poginulih tijekom rata čiji su posmrtni ostaci preneseni u Potočare i tu su im podignuti drugi nišani. Također, u vojničko groblje ukopani su mnogi roditelji bošnjačkih vojnika koji su umrli nakon rata, a ispoljili su želju da budu ukopani pored svoje djece. Vode se kao ratne žrtve i taj broj nije zanemariv”, pojasnio je Kojić.
On je naveo da nišani na muslimanskom groblju u Potočarima predstavljaju lažni dojam o broju žrtava za neupućene strance koji tu dolaze, jer oni ne znaju da se pored groba svakog ukopanog postavljaju po dva nišana, tako da je duplo više nišana od humki.
Da se među bošnjačke žrtve iz 1995. godine ukopavaju umrli srodnici muslimanskih vojnika, Srni je ranije potvrdio i bivši direktor Memorijalnog centra Mersed Smajlović.
Kojić je napomenuo da su u Potočare preneseni i posmrtni ostaci Sulje Suljagića, oca aktualnog direktora ovog centra Emira Suljagića, a on je poginuo 24. prosinca 1992. godine u Voljavici kod Bratunca, gdje je bio ukopan, ali je u srpnju 2005. godine u Potočarima ukopan kao navodna srebrenička žrtva iz 1995.
Takvih slučajeva ima više stotina, što pokazuju i imena poginulih tijekom rata na spomen-pločama u muslimanskim selima oko Bratunca i Srebrenice, a ista ta imena se nalaze uklesana i na memorijalni kamen u Potočarima, gdje su preneseni njihovi ostaci i podignuti drugi nišani.
Kada se sve ovo sabere dolazi se do saznanja da je stvarni broj bošnjačkih žrtava iz srpnja 1995. godine mnogo ili dvostruko manji od zadatog broja upisanog na potočarski memorijalni kamen.
Stranci odaju počast zločincima
Kojić je rekao da su među onima koji su ukopani u Potočarima mnogi koji su počinili masovne zločine nad srpskim civilnim stanovništvom u selima oko Srebrenice, Bratunca i Milića.
Prema Kojićevim riječima, njima visoki i drugi međunarodni predstavnici u BiH, veleposlanici i diplomate redovito dolaze da odaju počast, a nikada se nisu udostojili odati počast nevino stradalim srpskim civilima u Podravanju, Ratkovićima, Bjelovcu, Kravici i drugim srpskim selima koja su popalili, a stanovništvo pobili upravo oni koji počivaju u Potočarima.
– Prije dvije godine spriječili smo pokušaj bošnjačke strane da se svi neidentificirani posmrtni ostaci iz kosturnica u BiH ukupaju u Potočarima kao srebreničke žrtve, iako nije poznato ima li među njima uopće srebreničkih ili su to srpske ili hrvatske žrtve – naglasio je Kojić.
On je napomenuo da se godinama čeka na identifikaciju srpskih žrtava i da se potražuje još 1.600 nestalih Srba, od kojih 49 iz Srebrenice.
Kojić je naveo da je neshvatljivo da se svake godine kada počnu pripreme za komemoraciju 11. srpnja u Potočarima, pronađu i odmah identificiraju posmrtni ostaci navodnih bošnjačkih žrtava iz Srebrenice, a da je samo jednom za četiri godine organizirano iskopavanje i traženje srpskih žrtava u ovoj općini, i to neuspješno.
Kojić je ocijenio da sve to pokazuje da je Srebrenica projekat koji Zapad planski realizira određenom dinamikom radi daljeg okrivljavanja i sotanizacije Srba, te opravdavanja pristrasnosti i agresije NATO-a na Republiku Srpsku i Srbiju.
On je istakao da srpska strana iznosi argumente i činjenice, a Zapad pristrasne političke ocjene o ratnim zbivanjima u BiH, a o pristrasnosti Zapada i ratnoj demilitarizaciji Srebrenice nakon njenog proglašavanja zaštićenom zonom UN pisao je i govorio bošnjački funkcioner iz ovog mjesta Ibran Mustafić.
– Umjesto demilitarizacije, Unprofor je dostavljao oružje srebreničkim Bošnjacima, što se vidi na fotografijama i snimcima iz 1995. godine. Da bi se spriječilo istraživanje, dokazivanje i iznošenje istine o karakteru rata u BiH i ulozi međunarodne zajednice, odnosno Zapada i NATO-a u ratu u BiH, nametnut je zakon o zabrani negiranja genocida – ukazao je Kojić.
On je naveo da istina svakodnevno izlazi na površinu i u javnost, uprkos nastojanju Bošnjaka i Zapada da to spriječe.
Kojić je upitao “demokratski” Zapad zašto se sprečava dokazivanje činjenica ako su sigurni da je počinjen genocid?
On je rekao da bošnjačka strana komercijalizira žrtve, obmanjuje javnost time što ih nakon ekshumacije i identifikacije u Tuzli, odvozi u Visoko, zatim u Sarajevo, pa u Srebrenicu praveći promocije od kojih mnogi dobro zarađuju na račun međunarodne zajednice, koja to dobrim dijelom financira.
Na kraju, naveo je Kojić, predstavnici međunarodnih organizacija, zapadne diplomate i visoki predstavnici potpuno ignoriraju i nipodaštavaju srpske žrtve, a mnogi su godinama obmanjivali javnost da nemaju problem da posjete srpska stratišta ukoliko budu pozvani, a kada je to na više načina učinjeno, nikada se nisu pojavili.
To dovoljno govori o odnosu, iskrenosti, objektivnosti i namjerama hegemonističkog Zapada, kazao je Kojić./Srna/HMS/
