S POVODOM

Kako je trovan kardinal Stepinac: Bilo je to polagano umiranje, a ne nagla smrt

Ove subote obilježit će se 25. obljetnica beatifikacije blaženog Alojzija Stepinca u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Naime, papa Ivan Pavao II. kardinala Stepinca proglasio je blaženim zbog njegova kreposna života u totalitarnim sustavima nacizma i komunizma, ali i zbog mučeničke smrti u komunizmu, piše u najnovijoj kolumni za Večernji list Darko Pavičić.

Prije sedam godina u javnost je izašla medicinska dokumentacija koja je potvrdila da je blaženi kardinal Stepinac definitivno otrovan. U njegovim je kostima pronađena 23 puta veća koncentracija olova, 22 puta veća koncentracija kroma, 19 puta veća koncentracija antimona (Sb), 13 puta viša koncentracija kadmija i četiri puta povećana koncentracija arsena.

– Ovo su nepobitni dokazi da je kardinal Alojzije Stepinac bio sustavno trovan – piše mons. Dr. Juraj Batelja u najnovijoj knjizi „Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“ i donosi opsežu dokumentaciju o tome kako su komunisti odlučili i proveli u djelo ubojstvo hrvatskog blaženika.

– Smrt kardinala Stepinca nije nastupila naglo, nego postupno i polagano uz multiorganska oštećenja (kardiomiopatija, nefropatija, hepatopatija, neuropatija, encelofalopatija, koagulopatija, pneumoponija, metaboličke promjene. Hipoksija i hipoksemija imale su ključnu ulogu) – piše mons. Batelja, dodajući da je neposredni uzrok smrti srčana insuficijencija, koja je uslijed venske tromboembolije dovela do „plućne hipertenzije i hipertrofije desnog srca, što je utjecalo na razvoj kardiomiopatije“. Dakako, na razvoj kardiomiopatije utjecali su izravno teški metali antimon, kadmij i olovo sa svojim toksičnim elementima, kojima je blaženi Stepinac bio sustavno trovan kroz hranu u lepoglavskom zatvoru.Bilo je to polagano umiranje, a ne nagla smrt, s time da komunističke vlasti nisu željele da Stepinac umre u zatvoru u Lepoglavi, gdje je bio i trovan, nego su ga otpustili u kućni pritvor u rodni Krašić, gdje se vrlo brzo razbolio.

Na temelju svjedočanstava i očitovanja bolesti još za vrijeme izdržavanja kazne u Lepoglavi može se pretpostaviti da je kardinal Stepinac bio diskretno izložen radioaktivnom zračenju, ali i sustavnom trovanju. Dokazi za to su izravni (postmortalni toksikološki nalaz iz uzoraka kostiju) te indirektni (mijeloproliferativna maligna bolest na koju radioaktivno zračenje ima jak utjecaj) – piše mons. Batelja. Prve naznake Stepinčeve bolesti primijetile su se ubrzo nakon njegova premještanja iz Lepoglave u Krašić 5. prosinca 1951. No, neki su simptomi nastupili već u Lepoglavi, jer mu je sestra, koja mu je dolazila jednom mjesečno u posjetu, nosila tablete za probavu i mast za otečenu nogu, kao i priopćenje iz Beograda od 5. prosinca 1951. u kojemu piše da je „Stepinac zahvaćen teškom bolešću otpušten iz zatvora uz određene uvjete“. Misli se, dakako, na kućni pritvor u Krašiću.

– U lipnju 1953. kardinalu je dijagnosticirana „poliycythaemia rubra vera“, mijeloproliferativna bolest koja najčešće nastaje kao posljedica mutacije gena za receptore eritropoetina, a rezultira povećanom proizvodnjom eritrocita, koji se akumuliraju u koštanoj srži i krvotoku, gdje povećavaju volumen krvi te krv postaje gušća, tj. viskoznija – piše mons. Batelja.

Zbog toga su liječnici odredili da se uz terapiju lijekovima povremeno kardinalu vadi i krv.

– U pojedinim slučajevima vađeno je i više od jedne litre krvi. Koliko se sjećam, u tih nekoliko godina kardinalova boravka i izdržavanja kazne u Krašiću, izvađene su mu 34 litre krvi. Osim toga stavljali smo mu oko gležanja pijavice. Te je pijavice redovito donosio vlč. Pišonić – svjedoči u knjizi časna sestra Salezija Golubić, koja je s još pet sestara Družbe služavki Maloga Isusa živjela sa zatočenim Stepincom u župnom dvoru u Krašiću.

Kada su se pijavice nasisale krvi, one bi otpale, ali nisu povratile tu krv nego su uginule; istina, ostala je na životu jedna ili druga. Radi toga je vlč. Pišonić morao donositi uvijek svježe pijavice. Inače, pijavica ne bi uginula od same policitemije, već bi narasla, ugojila se. Naprotiv, ove bi odmah ugibale, pa su ustvrdili da je to ugibanje uzrokovano, ne od prekomjerne količine konzumirane hrane, već od otrovane krvi.

Ključni nalazi o trovanju kardinala Stepinca dolaze s Instituta za sudsku medicinu Sveučilišta „La Sapienza“ u Rimu, kojemu je postulator kauze mons. Batelja podnio molbu za vještačenje zemnih ostataka kardinala Stepinca 1. prosinca 1995.

– U zdjeličnim kostima kardinala Stepinca pronađene su toksične tvari kadmija, arsena, kroma i olova. Njihova prisutnost u kostima potvrđuje da nisu korišteni za liječenje, jer se kao takvi ne bi nakupljali i taložili, neki čak u „količini koja ne odgovara normalnim vrijednostima u čovjeka“ – citira izvještaj Instituta mons. Batelja, navodeći, primjerice, kako je u ljudskom organizmu normalna koncentracija kadmija u kostima 1,8 mg/kg ili 1,8 ppm, a u kostima kardinala Stepinca ona je iznosila 23,5 mg/kg ili 23,5 ppm.

– Kronično uzimanje kadmija oralnim putem dovodi do njegovog akumuliranja u organizmu, posebno u bubrezima i kostima. Kliničke manifestacije nakon intoksikacije kadmijem počinju s tubularno-glomeruralnim oštećenjima koje dovode do insuficijencije bubrega i demineralizacije kosti te redukcije funkcionalnog kapaciteta pluća – objašnjava dr. Batelja.

Koncentracija toksičnog antimona Sb121 u kostima kardinala Stepinca iznosila je 391,21 mg/kg te antimona SB123 388,21 mg/kg, dok su normalne vrijednosti 21,38 mg/kg.

– Medicinska literatura zastupa mišljenje da prekomjerno izlaganje antimonu može dovesti do kardiomiopatije, gastrointestinalnih tegoba poput mučnine, povraćanja i abdominalne boli, potom dovodi do umora, mišićne slabosti, miopatije, glavobolje, bola u donjem dijelu leđa, hematurgije, zatajenja bubrega i potencijalno je kancerogen – piše dr. Batelja.

Normalne vrijednosti olova u ljudskom organizmu su 0,64 mg/kg, dok je koncentracija olova u kostima kardinala Stepinca iznosila 15,1 mg/kg.

– Kronično trovanje olovom klinički se manifestira porastom krvnog tlaka, nefrotoksičnim djelovanjem kao što su bubrežne kolike, gastrointestinalnim i neuromišićnim simptomima te nespecifičnim općim simptomima, poput slabosti, malaksalosti i nesanice – objašnjava dr. Batelja, dok kliničke manifestacije kromom (kojega je kardinal Stepinac imao 43,5 mg/kg, dok je normalna vrijednost u kostima manje od 2 mg/kg) obuhvaćaju različita tkiva, pluća, crijeva, želudac, kožni i krvotvorni sustav./HMS/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

spot_img

Najnovije

spot_img