Akona kongresnim izborima u utorak oporbeni demokrati preuzmu Zastupnički dom ili čak i Senat, vladajući republikanci mogu se tješiti da je to gotovo pa pravilo. U američkoj povijesti često se događalo da na izborima na sredini predsjednikova mandata stranka kojoj on pripada biva poražena.
Od 1934. američki birači su u većini slučajeva značajno srezali broj zastupnika predsjednikove stranke u Kongresu.
Ponekad je riječ o svojevrsnoj autokorekciji jer se čini da se birači žele pobrinuti da nijedna stranka ne nadzire i izvršnu i zakonodavnu vlast, prisiljavajući političare da naposljetku postignu kompromis i donose zakone sa širokom potporom, javlja Hina.
U drugim slučajevima riječ je o protestu protiv predsjednika i njegovih politika. Budući da se ime samog predsjednika ne pojavljuje na glasačkim listićima, izbori se mogu pretvoriti u referendum o stanaru Bijele kuće.
“Pravite se da sam ja na listiću”
Predsjednik Donald Trump objeručke je prigrlio ideju da se na izborima za Kongres i savezne skupštine birači zapravo izjašnjavaju o njemu.
“Pravite se da sam ja na glasačkom listiću”, njegov je samouvjeren i čest refren na predizbornim skupovima širom zemlje.
Promjene u sastavu Kongresa na ‘midterm’ izborima zadnjih desetljeća obično su bile znak prosvjeda birača.
Bill Clinton je 1994., na sredini svoga prvog mandata, ostao bez 52 demokratska zastupnika u Zastupničkom domu i još osmorice senatora, ponajviše zato što su birači prosvjedovali protiv njegovih pokušaja da reformira zdravstveni sustav.
Barack Obama je također 2010. pretrpio težak poraz jer su republikanci osvojili 63 mjesta u Zastupničkom domu i preuzeli nad njime kontrolu. Ponovno je glavni razlog bila prijeporna reforma zdravstvenog sustava, poznata pod nazivom Obamacare koja je stupila na snagu nekoliko mjeseci prije.
Ronald Reagan je 1982. ostao bez 26 zastupnika (iako je u Senatu dobio jednog senatora više) jer su birači bili nezadovoljni zbog stanja gospodarstva u njegovu prvom mandatu.
George Bush je pojačao svoju poziciju
Ali ne mora uvijek biti tako loše za predsjednika u prvom mandatu, kako pokazuju arhivski podaci projekta “Američki predsjednici” Sveučilišta u Kaliforniji.
Godine 1962. demokrati Johna F. Kennedyja izgubili su samo četiri mjesta u Zastupničkom domu, ali dobili su tri u Senatu.
Godine 1990. republikanac George H. W. Bush izgubio je tek manji broj zastupnika, a njegov sin George W. Bush slavio je 2002. jačanje pozicije republikanaca i u Zastupničkom domu i u Senatu.
Iako kongresni izbori na polovici predsjednikova mandata mogu drastično promijeniti politički krajobraz, oni nisu nužno dobar pokazatelj hoće li predsjednik biti ponovno izabran. I Reagan i Clinton i Obama su dvije godine nakon gubitka Zastupničkog doma osvojili još jedan mandat./HMS/
