Iz Strasbourga ništa novo

Presuda Europskog suda za ljudska prava po apelaciji Slavena Kovačevića, savjetnika protuustavnog i protuhrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića koji je, ako je vjerovati portalu Istraga.ba, utvrdio kako su njegova prava prekršena jer se kao Srbin iz FBiH ne može kandidirati za člana Predsjedništva BiH niti za izaslanika u Dom naroda Parlamenta BiH u dijelu političkog i medijskog Sarajeva dočekana je euforično- kao historijska!

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Nakon ove presude- nema više konstitutivnih naroda, nema legitimnog predstavljanja- samo građanska BiH, sublimirajući je zaključak prvih reakcija na presudu iz Strasbourga. Čini se kako je Sud za ljudska prava dodatno nahranio hegemonističke apetitite onih koji vjeruju da sada još žešće treba nastaviti rušenje Daytonskog sporazuma i borbu za građansku BiH- ne zbog građanskih principa- već zbog toga što oni vode konačnom cilju pretvaranju države tri ravnopravna naroda u državu pod vlašću Bošnjaka. Takvo poimanje najnovije presude Europskog suda, bez sumnje će otežati pregovore o izbornoj reformi i ograničenim promjenama Ustava, u skladu s odlukom Ustavnog suda i presudama Europskog suda za ljudska prava, što su kako svoju programsku obvezu utvrdili HDZ BiH i stranke Trojke potpisujući koalicijski sporazum.

Najnovija presuda Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga, međutim, ne sadrži ništa novo u odnosu na postojeće presude u predmetu Sejdić- Finci, Pilav, Zornić, Šlaku i Pudarić. Zajednički imenitelj svih tih presuda je da treba omogućiti svima da se kandidiraju za sve funkcije, uključujući Predsjedništvo BiH i Dom naroda. No, ni jedna od presuda ne zahtijeva ukidanje temeljnog, nadkrovljujućeg načela Ustava BiH- konstitutivnosti naroda- koji podrazumijeva ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda, koja je povrijeđena time, što jedan narod drugome može izabrati izaslanike u domove naroda i člana Predsjedništva BiH što je slučaj s izborom hrvatskog člana kolektivnog šefa države gdje već četvrto mandatno razdoblje, brojniji Bošnjaci biraju, uz bošnjačkog, i hrvatskog predstavnika u tročlani državni vrh.

Europski sud za ljudska prava presudio: Izbori za Predsjedništvo BiH i Dom naroda PBiH nedemokratski

Podsjetimo, Europski sud za ljudska prava je po apelaciji bivšeg dopredsjednika FBiH Svetozara Pudarića, koji je u međuvremenu umro, presudio da su prekršena njegova prava utvrđena Europskom konvencijom o ljudskim pravima, (koja je sastavi dio Ustava BiH) jer se kao Srbin nije mogao kandidirati za srpskog člana Predsjedništva BiH. Najnovija presuda Europskog suda za ljudska prava utvrdila je to isto- samo u slučaju Kovačević.

Presuda suda iz Strasbourga po Kovačevićevoj apelaciji o kršenju prava zbog nemogućnosti da se on kao Srbin iz Federacije BiH kandidira za Dom naroda Parlamenta BiH suštinski je identična presudi po apelaciji Azre Zornić koja se žalila ovom sudu jer se kao pripadnica “ostalih” nije mogla kandidirati za državni Dom naroda. Dakle, najnovija presuda Europskog suda za ljudska prava po apelaciji Komšićevog savjetnika ni po čemu nije suštinski nova, pa time ni povijesna.

Ključno je pitanje je li najnoviju presudu Europskog suda za ljudska prava moguće implementirati a da se pri tom ne naruši ustavno načelo konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda. Odgovor je- apsolutno da.

Sud za ljudska prava po Kovačevićevoj apelaciji, međuostalim, navodi da predstavnici naroda u Domu naroda moraju predstavljati pripadnike tog naroda s cijele teritorije države, a ne samo njenih pojedinih dijelova. To samo potvrđuje ono što je utvrdio i Ustavni sud BiH po apeleciji Ljubić, da je Dom naroda to što mu i ime kaže- predstavništvo konstitutivnih naroda. Model po kojem bi pripadnici tri konstitutivna naroda birali svoje predstavnike u taj drugi parlamentarni dom na državnoj razini uopće nije teško zamisliti- niti implementirati, ako za to postoji politička volja predstavnika sva tri naroda. Kao i u nekim drugim demokratskim zemljama to je moguće ukoliko se na biračkom popisu uz ime birača stavi i oznaka njegove nacionalne pripadnosti, koja određuje za koji nacionalni klub ima pravo glasovati, dok oni koji ne pripadaju konstitutivnim narodima mogu birati glasački listić za jedan, drugi ili treći klub.

Takav model zahtijevao bi izmjene Ustava BiH i ustava entiteta, budući se prema sadašnjim ustavnim odredbama i izbornim pravilima hrvatski i bošnjački klub Dom naroda Parlamenta BiH bira iz hrvatskog i bošnjačkog kluba Doma naroda Parlamenta FBiH a srpski iz Narodne skupštine RS.

Po istom modelu kao državni Dom naroda moguće je definirati i izbor članova Predsjedništva BiH, pri čemu se za obje institucije treba osigurati da se svatko može kandidirati za sva tri nacionalna kluba.

Treba, međutim, imati na umu da za bilo koje rješenje mora postojati suglasnost predstavnika sva tri naroda. Vjerovati kako će predstavnici Hrvata ili Srba prihvatiti model koji bi osigurao dominaciju najbrojnijeg naroda bilo u Predsjedništvu ili Domu naroda, ili model koji bi vodio marginalizaciji i eliminaciji Hrvata i Srba kao državotvornih naroda, konstituenta BiH je iluzija, koja će, ukoliko se na njoj bude ustrajavalo, voditi novim političkim konfliktima i daljnjoj destrukciji BiH./HMS/