IN MEMORIAM Tko je bio general Slobodan Praljak- čovjek s tri fakultetske diplome?

Slobodan Praljak, rođen je u Čapljini, 2. siječnja 1945. — umro Haag, 29. studenog 2017.), bio je general pukovnik Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane.

Bio je predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane i načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane tijekom 1993. godine.

Slobodan Praljak završio je tri fakulteta. Godine 1970. diplomirao je kao inženjer elektrotehnike na Fakultetu elektrotehnike u Zagrebu s prosjekom ocjena 4,5. Napisao je svoju tezu o korekciji kromatske slike električnog signala za televizijski rad. Godine 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, filozofiju i sociologiju. Godine 1972. je diplomirao na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu. Predavao je filozofiju i sociologiju.

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Režirao je televizijsku seriju Blesan i tulipan, tv-drame Novela od Stanca i Sargaško more, dokumentarni film Smrt psa (1980.), film Povratak Katarine Kožul (1989.) te dokumentarne video radove Sandžak i Duhan (oba 1990.).

Domovinski rat

Tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bio je istaknut, ali i kontroverzan vojni zapovjednik. Na početku Domovinskog rata, 1991. godine pristupio je dragovoljno oružanim snagama Republike Hrvatske i promaknut je u čin general-bojnika.

Tijekom 1992. i 1993. godine, radio je kao jedan od 14 članova vijeća nacionalne obrane Republike Hrvatske i član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Bio je visoki predstavnik ministarstva obrane Republike Hrvatske, a 13. svibnja 1993. godine imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.

Od 24. srpnja do 8. rujna 1993. godine, general Slobodan Praljak je bio načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Uz sve njegove dobre odluke, koje su pridonijele utvrđivanju crta obrane HVO-a prema Armiji BiH, osobito se ističe autoritativno propuštanje humanitarnog konvoja UNHCR-a za Mostar, koji je bio zaustavljen u Čitluku. U studenom 1993. godine, Praljak je došao u sukob sa zapovjednikom Kažnjeničke bojne HVO-a Mladenom Naletilićem “Tutom”, što je rezultiralo Praljkovom smjenom s položaja načelnika Glavnog stožera HVO-a.

Dana 9. studenog 1993. godine, srušen je Stari most u Mostaru, a većina svjetskih medija je za taj čin optužila Hrvatsko vijeće obrane na čelu sa Slobodanom Praljkom, kao načelnikom, iako je on razriješen dužnosti dan prije. Praljak tvrdi kako je most srušen aktiviranjem eksplozivnog naboja postavljenoga na lijevoj obali Neretve, na kojoj je bila Armija Republike Bosne i Hercegovine.

Optužnica

Slobodan Praljak nalazio se među šest hrvatskih političara i časnika iz Bosne i Hercegovine (hercegbosanska šestorka), koji su se dragovoljno odazvali pozivu na suđenje pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije zbog opužbe za ratne zločine u ratu u Bosni i Hercegovini. Zajedno s Jadrankom Prlićem, Milivojom Petkovićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem, optužen je od strane tužiteljstva Haškog suda po točkama optužnice koje uključuju zločine protiv čovječnosti po Ženevskoj konvenciji kršenja prava ratovanja.

Optužnica ih je teretila za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu koji je navodno počeo 18. studenoga 1991. godine osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i trajao do ožujka 1994. godine kada je Washingtonskim sporazumom prekinut Bošnjačko-hrvatski sukob i potpisano osnivanje Federacije Bosne i Hercegovine. U svom prvom iskazu pred Haškim sudom, 6. travnja 2004. godine izjasnio se da po svim točkama optužnice nije kriv.

Suđenje u Haagu

Hrvatski general Slobodan Praljak odlučio je preuzeti bitku za obranu pravde u Haagu. Od početka do danas prepoznaje se četrnaest glavnih ciljeva ove bitke: razvoj hrvatske državotvorne svijesti, odgovornost i djelotvornosti, jačanje dostojanstva hrvatskog naroda, provjera funkcioniranja hrvatske države, razotkrivanje funkcioniranja i dosega pravde na sudu u Haagu, informiranja odgovornih hrvatskih institucija i pojedinaca o obrani Bosne i Hercegovine, informiranje hrvatske i svjetske javnosti, prijenos odgovornosti mladima i budućnosti te vlastita obrana kao optuženog. Praljak je uz pomoć svojih suradnika iz ureda obrane počeo prikupljati informacije vezane uz odnos između Hrvatske i BiH tijekom ratnih godina i objavio 25 knjiga.

Na suđenju šestorici bivših političkih i vojnih čelnika Herceg-Bosne, optuženih u Haškom tribunalu, general Slobodan Praljak svjedočeći u svojoj obrani, iznio je mnoge zanimljive tvrdnje, argumente i citate ratnih događanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U obraćanju sucima, na kraju završnih riječi svoje obrane pred Haaškim sudom, poručio je da je njegova savjest čista i da zna da nije kriv za ratne zločine. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora.

Smrt

29. studenoga 2017. godine na suđenju u Haagu nakon što mu je izrečena kazna od 20 godina zatvora, ustao je i rekao: “Slobodan Praljak nije ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu”. Popom je ispio čašicu u kojoj je bio otrov. Prevezen je u hašku bolnicu, gdje je nakon nekoliko sati preminuo./HMS/

spot_img

Najnovije

spot_img