GAŠPAREVIĆ: Oliver Dragojević poput biblijskog Noe na Korablji

Smrt iznimnog glazbenika i čovjeka Olivera Dragojevića uzdrmala je hrvatsko nacionalno biće, kako ono u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tako i ono u dijaspori rasuto diljem kugle zemaljske. Oliverov odlazak rastužio je i ljubitelje glazbe iz drugih naroda na govornom području Jugoistočne Europe gdje se dodiruju slični jezici. To govori o Oliverovoj univerzalnosti koja je funkcionirala na principu: svoje volim tuđe poštujem.

Piše: Pejo Gašparević, Hrvatski Medijski Servis

Ta vrsta univerzalnosti stavljala je Olivera tijekom Domovinskog rata u poziciju obilaženja hrvatskih branitelja, a nakon rata konzumirajući taj princip on odbija gostovati u Beogradu zbog agresorske politike Miloševićevog režima ali istodobno njegova je glazba slušana u Beogradu i Srbiji. To znači kako su Oliverova glazba i njegov princip “svoje volim tuđe poštujem” bili jači i od ratova.

Osobno smatram kako princip “svoje volim tuđe poštujem,” može biti ona vrsta terapije koja će iscjeljivati međunacionalne ili međuvjerske netrpeljivosti na Balkanu jer taj princip vrije iz života i ima snagu istodobnog njegovanja posebnosti i miroljubivog susretanja s drugim i drugačijim.

Za razliku od lažnog “bratstva i jedinstva,” kojeg su arhitekti komunizma nametnuli “odozgo” kao ideološku alatku za reklamiranje njihove “crvene vlasti,” princip “svoje volim tuđe poštujem” je kreacija “odozdo” i niče iz realnog života. “Bratstvo i jedinstvo” je blef i ideološki konstrukt, a princip “svoje volim tuđe poštujem” je produkt izvorne životne dinamike.

Priznajem kako sam osobno imao sreću poznavati Olivera Dragojevića. Ponizno izjavljujem: impresionirala me njegova jednostavnost i spontanost. Oliver je bio velemajstor jednostavnih kratkih rečenica koje su nastajale spontano. On se u razgovoru nikad nije stavljao iznad sugovornika nego je uvažavao i učtivo slušao svakoga s kim je razgovarao. Katkad mu se znala omaknuti i poneka “sočnija” riječ ali i to je, izgovoreno iz njegovih usta, zvučalo Oliverovski duhovito, a ne priprosto. Još me drmaju dojmovi s njegovog ispraćaja, najprije na prepunoj splitskoj Rivi (31. srpnja 2018.), a dan kasnije (1. kolovoza 2018.) i njegovoj rodnoj Vela Luci. U mnoštvu nezaboravnih situacija, ipak dvije su mi se slike posebice urezale u memoriju.

Slika broj 1. – prizor isplovljavanja katamarana s Oliverovim lijesom ispred prepune splitske Rive. Potišteno promatram tu neponovljivu situaciju. Katamaran s Oliverovim lijesom, u pratnji njegove obitelji, oživljava u meni sliku Biblijske korablje na kojoj plovi Noa s misionarskom ulogom spašavanja naroda od propasti. Oliverov katamaran koji ga je iz Splita odvezao na posljednje počivalište u Vela Luku stvara u meni doživljaj ovovremene Noine korablje.

Biblija kaže kakao jednog dana reče Gospodin Noi: “Uđi u korablju s cijelom svojom obitelji jer tebe samo nađoh pravedna pred sobom u svom ovom naraštaju!”

Biblijska Noina plovidba na korablji rezultira sljedećim Božjim blagoslovom: “I blagoslovi Bog Nou i njegove sinove i reče im: ‘Rađajte se i množite se i napunite zemlju!”

I dok mi se u glavi roje usporedbe Oliverovog katamarana i Noine korablje primjećujem još jednu sličnost – Oliver ima tri sina, upravo kao i Noa. Ako su Noini sinovi Biblijska metafora za nadolazeće naraštaje kojima Bog poručuje: “Rađajte se i množite se i napunite zemlju,” onda se i Oliverovi sinovi u ovoj priči mogu interpretirati kao ovovremena metafora novih naraštaja Hrvata kojima se poručuje: “Rađajte se i množite se i napunite zemlju!” Jer, zemlja Hrvatska i ondje u BiH gdje stoljećima žive Hrvati, postaje sve praznija i praznija. Traži se šok terapija za zaustavljanje tog pražnjenja.

Slika broj 2. – prizor is kafića “Cesarica” u Vela Luci u koji sam ušao nakon što sam se vratio s posljednjeg ispraćaja Olivera na mjesnom groblju Sv. Roka. Uletio sam u kafić “Cesarica” kako bi što žurnije napisao izvješće o Oliverovom pokopu ali unutra je sve krcato. Tu su Gibonni i društvo, atmosfera spokojna, puštaju se preko razglasa Oliverovi hitovi. Kažem domaćinima kako žurno trebam napisati izvješće te mi je potrebno samo pola metra prostora kako bih mogao koristiti laptop i diktafon. Ljubazni domaćini odmah mi osiguravaju mjesto. Bacam se na posao, počinjem pisati izvješće.
Oliver pjeva a u kafiću mir kao da smo u crkvi na misi. Dok sam pisao izvješće preko razglasa su se nizali Oliverovi hitovi: “Ča je život nego fantažija,” “Moj galebe,” “Oprosti mi pape,” “Nadalina,” “Neka se drugi raduju,” “Pismo moja,” “Ništa nova,” “Vjeruj u ljubav,” “Moje prvo pijanstvo,” “Skalinada,” “Malinkonija,” “Tko sam ja da ti sudim,” “Nocturno” i “Morski vuk.”

Precizno sam vodio evidenciju otpjevanih pjesama dok sam pisao izvješće. Izlazeći iz kafića zaključujem: ovo je jedna od najboljih misa na kojoj sam ikad bio, ovo je jedna od najboljih propovijedi koju sam ikad čuo. Kafić “Cesarica” u Vela Luci tom se prigodom za mene pretvorio Oliverovu katedralu, a pjesme s razglasa bile su Oliverova propovijed o životu./HMS/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Najnovije

LA GAZZETTA DELO SPORT

Brozović je kamen temeljac novog Intera

Marcelo Brozović bit će kamen temeljac novog intera, piše danas La Gazzetta dello sport, koja je hrvatskog reprezentativca stavila na naslovnicu tiskanog i internetskog...