ČLAN INSTITUTA ZA RAZVOJ I MEĐUNARODNE ODNOSE

DUJMOVIĆ ZA HMS: Hrvati u BiH ne uživaju “pozitivnu diskriminaciju” i zaštitu zapadnih sila, moraju se oslanjati sami na sebe i pomoć RH

Na prostoru Bosne i Hercegovine tradicionalno se sukobljavaju interesi velikih sila već stoljećima i prelamaju interesne sfere suprotstavljenih civilizacija. Prvi svjetski rat krenuo je iz Sarajeva, a raspad Jugoslavije i nastanak moderne BiH u vihoru rata, opet je privukao pažnju velikih sila prema ovoj zemlji nakon desetljeća zatišja. Upravo je rat u BiH uvukao određen broj velikih sila u BiH, koje su i danas prisutne u ovoj zemlji, a posljednjih godina ovim silama pridružili su se i nove, kaže za Hrvatski Medijski Servis mr.sc. Krševan Antun Dujmović sa zagrebačkog Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO).

-U međunarodnoj zajednici danas dolazi do novih žarišnih točaka uslijed poremećaja globalnog poretka – razvodnjavanja transatlantskog zajedništava, gubitka zapadne dominacije i jačanje novih regionalnih i globalnih igrača prvenstveno u Aziji. Područje sukoba velikih sila koje se proteže od Pacifika, a preko centralne Azije i Bliskog istoka, ulazi i do jugoistočne Europe i naročito prostora BiH. Pored novih žarišta u svijetu, ono što je naročito važno za BiH su i unutarnji problemi u Europskoj uniji, uzrokovani Brexitom i različitim stajalištima država članicama o ključnim pitanjima – poput budućnosti europske integracije i ustroja EU, migrantske krize i politike proširenja. Pitanja su ovo koja se izravno reflektiraju i na BiH koja se našla na rubu EU, a s kojim nakon ulaska Hrvatske u Uniju 2013. dijeli i gotovo tisuću kilometara granice- ističe on.

Prema njegovim riječima, ovakva međunarodna situacija u kojoj slabe integracijski procesi a rastu tenzije i sukobi, i u kojoj EU nema jasno viziju svog razvoja a kamoli volju da prima nove zemlje u svoje članstvo, naročito je opasna za Hrvate u BiH. Broj Hrvata se, kako u apsolutnom tako u relativnom smislu, kontinuirano smanjuje i danas iznosi samo oko 15 posto, a utjecaj druga dva naroda, naročito Bošnjaka, jača. Uz to, u ovom trenutku, ne nazire se niti jedan relevantni regionalni ili globalni igrač odnosno velika sila koja bi izravno podupirala Hrvate u BiH ili barem imala sluha za njihove interese. S obzorom da Srbi i Bošnjaci imaju ovakvu podršku sila u svijetu, pozicija Hrvata je još nepovoljnija.

-Kako bi se ispravno procijenio odnos velikih sila prema Hrvatima u BiH, potrebno je sagledati sve države koje imaju interese ili su na bilo koji način prisutne u ovoj zemlji, njihove ciljeve i sredstva kojima se služe kako bi ih ostvarili. Prije svega treba sagledati područje Bliskog istoka, jer s ovog područja dolazi najveći dio zemalja koje imaju interes u BiH, a možemo ih podijeliti na Tursku, arapske zemlje i Iran. Turska je tijekom premijerskog, a naročito predsjedničkog mandata Recepa Tayyipa Erdoğana uvelike napustila svoje euroatlantske ambicije te se usmjerila na širenje svojeg utjecaja na Bliskom istoku i Balkanu, uključujući i BiH, te razvija koncept koji se kolokvijalno naziva Osmanskim carstvom 2.0. Turski interesi u BiH nisu samo ekonomski, neko i kulturni, te stoga izuzetno prijemčljivi za Bošnjake koji rado prihvaćaju zaštitnički odnos Turaka. Jačaju i veze između Turske i Srbije koja je Turcima zanimljiva kao investicijska destinacija, naročito nakon posjete predsjednika Erdoğana srbijanskom predsjedniku Vučiću tijekom 2019. Tom prilikom dogovorena je i izgradnja autoputa između srbijanske i bosanskohercegovačke prijestolnice, a radovi su povjereni kompaniji Taşyapı, turskom građevinskom gigantu. Kako Srbija patronizira bosanskohercegovačke Srbe, ovakva situacija realno znači snažnu podršku prije svega Bošnjacima, a onda i Srbima u BiH, pri čemu hrvatska komponentna ostaje najranjivija. Arapske zemlje, prije svega Saudijska Arabija, također imaju pokroviteljski stav prema Bošnjacima, a arapski kapital se prvenstveno ulaže u predjele Federacije BiH nastanjenje Bošnjacima. Uz to Arapi smatraju BiH poželjnom destinacijom za svoje privremeno ili trajno nastanjivanje, naročito pripadnici srednjeg sloja kojima je BiH cjenovno prihvatljivija u odnosu na zapadnu Europu. Primjeri su arapska naselja u okolini Sarajeva u Hadžićima i Tarčinu. Uz Arape, bošnjački položaj u BiH jačaju i Iranci koji su na ovim prostorima prisutni još od ratnih dana. Ubojstvo generala Iranske revolucionarne garde Qasema Soleimanija početkom prošle godine u Iraku još jednom je skrenulo pažnju javnosti na veze BiH i Irana.

Pa posebnom pozornošću treba pratiti prisutnost Kineza u BiH koji je pristupio kineskoj inicijativi ”Pojas i put.” Kinezi nemaju određene preferencije prema nekom od tri konstitutivna naroda u BiH, međutim, kako Kina sve više sustiže SAD na mjestu vodeće globalne sile, tako će sve više nastojati pojačavati svoj utjecaj u istočnoj Europi, uključujući i BiH. Kinezima je naročito zanimljiv energetski sektori BiH, pa je tako termoelektranu Stanari kod Doboja izgradila kineska kompanija Donfang uz kredit Kineske razvojne banke. Kako se energetski resursi BiH uvelike nalaze na područjima nastanjenima Srbima i Bošnjacima, može se očekivati i da će Kina biti naklonjenija upravo njima.

Veze Banje Luke i Moskve su jake, kao što su jake veze Beograda s Kremljem. U tom pogledu, politička i ekonomska podrška Rusa je izrazito jasna, a jačanje veza BiH Hrvata s Rusima preko Banje Luke i eventualni pozitivan učinak ovih veza na bosanskohercegovačke Hrvate su vrlo dvojbeni.

SAD je uza sve promijene u svijetu i dalje vodeća vojna, gospodarska i politička sila u svijetu, a svoje interese za regiju pokazuje i inicijativom za stvaranje sporazuma između Kosova i Srbije. Nedvojbeno je da SAD podržava euroatlantski put BiH, i da će pritom suzbijati jačanje utjecaja Rusije ili Kine. Međutim, još od rata u devedesetima, Amerika je prije svega blagonaklona prema Bošnjacima, bez obzira na njihove veze s npr., američkim neprijateljem Iranom, ili s Turskom s kojom su naročito od 2016. znatno pogoršani odnosi. Hrvatima u BiH ne pomaže ni savezništvo Hrvatske sa SAD u okviru NATO-a, niti promjene demokratskih ili republikanskih administracija u Bijeloj kući. U tom smislu ne treba očekivati ni potporu stvaranju trećeg, hrvatskog entiteta u BiH od Amerike koja se strogo drži Daytona. Nastojanje BiH Hrvata za zajedničkom platformom s Republikom Srpskom, ili za jačanjem veza s Moskvom preko Banja Luke, naići će na američku opstrukciju.

I visoki predstavnik Europske unije u BiH Valentin Inzko nema previše sluha za položaj Hrvata u BiH te je osudio inicijativu za osnivanje trećeg entiteta. EU u BiH prije svega zanima stabilnost institucija i provođenje reformi, i zapravo nema nikakve preferencije prema bilo kojem od tri konstitutivna narodna u BiH. Sagledavajući odnose EU prema BiH, Hrvatima u BiH ne pomaže naročito niti članstvo Republike Hrvatske u EU, niti jačanje veza između Bošnjaka i islamskih zemalja, kao niti veze Banje Luke i Moskve. Gledajući pojedinačno velike sile Europe, u BiH interes u određenoj mjeri imaju Ujedinjena Kraljevina i Njemačka. Britanija će se u BiH i dalje povoditi za američkim planovima., što jer evidentno i u slučaju drugih zemalja zapadnog Balkana, npr. Kosova.

Njemačka, kao dominantna država članica Unije, naročito nakon izlaska Britanaca, također nema preferencija među tri konstitutivna naroda, ali su zato gotovo svi građani ove zemlje ujedinjeni u pozitivnom stavu prema ovoj zemlji i njenom utjecaju u BiH.

Može se reći da će europske prijestolnice, prije svega Berlin i Pariz, imati više sluha za Bošnjake i Srbe, koji su u dominantni u odnosu na Hrvate u BiH, odnosno politički ”relevantniji.” Ipak, ulazak BiH u EU imao bi izrazito pozitivan učinak na status Hrvata u BiH, i donekle smanjio utjecaj drugih velikih sila koje podržavaju Srbe ili Bošnjake. Međutim, kako BiH ima tek status potencijalnog kandidata za članstvo u EU, a politika proširenja se nalazi na začelju trenutnih europskih prioriteta, ovaj scenarij će pričekati.

Može se zaključiti kako Hrvati u BiH, kao dio hrvatskog etničkog korpusa koji pripada zapadnom civilizacijskom krugu, ne uživa nikakvu ”pozitivnu” diskriminaciju ili vidljivu zaštitu zapadnih sila, što više, najveća sila Zapada naklonjenija je Bošnjacima u odnosu na Hrvate i naročito u odnosu na Srbe. S druge strane, sile iz redova islamskih zemalja i pravoslavna Rusija, nedvosmisleno i konkretno podržavaju Bošnjake odnosno Srbe- zaključuje mr.sc. Krševan Antun Dujmović, iz Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) dodajući kako u međuvremenu, Hrvati u BiH će se morati prije svega oslanjati na same sebe i na podršku Republike Hrvatske, bez mogućnosti relevantne podrške velikih sila.

*Krševan Antun Dujmović diplomirao je povijest na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, te završio na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu poslijediplomski znanstveni studij za stjecanje magisterija znanosti. Po završetku studija Dujmović je radio u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova i Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, baveći se pitanjima europskih integracija. 2006. Dujmović se zaposlio na Institutu za razvoj i međunarodne odnose kao viši stručni suradnik u sustavu znanosti u Europskom dokumentacijskom centru – EDC. Njegova područja interesa uključuju: EU komunikacijsku strategiju i politiku informiranja, proširenje EU i pristupanje zapadnog Balkana, EU fondovi i regionalni razvoj, civilno društvo i suradnja sa zemljama Azije. Od 2014. godine Dujmović je član Royal Institute of International Affairs (Chatham House) iz Londona, UK. Engleski jezik govori tečno, a talijanski i španjolski konverzacijski.

/M. L./HMS/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Najnovije