Što činiti nakon što je iz RS-a u „slučaju Široki Brijeg“ najavljena nova balvan revolucija? Ništa, zapravo! Vidimo se, kako je Thompson i najavio, u (zapadnom) Mostar u srpnju. Baš u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva kada su Hrvati ma gdje bili – tradicionalno! – za slavlje – spremni!
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Potkraj siječnja Draško je Stanivuković u Gračacu tamošnjim Srbima – prigodno na Svetosavskoj akademiji – dao iskrenu riječ da u Banjoj Luci i Republici Srpskoj puno misle na ove “srpske krajeve” te im zahvalio na hrabrosti i odvažnosti da „ovdje žive i bore se“. S pozicije starijeg, ili pak Velikog brata, banjolučki je gradonačelnik iskazao veliko suosjećanje s braćom.
„Znam da nije lako da se upoznajemo s našom poviješću i kulturom, bez obzira u kojem dijelu naših zemalja živjeli. Da znaju put Svetosavlja, da znaju put naše vjere, da znaju naše korijene, da znaju da ova zemlja pripada nama“, kazao je, dodavši kako se ne smije dogoditi da neko dijete rođeno (danas) u Banjoj Luci zaboravi „Republiku Srpsku Krajinu“ i Oluju.
Vučićevim stopama
Nerijetke je taj (i) predsjednik PDP-a ovim govorom podsjetio na Aleksandra Vučića i njegove tlapnje 20. ožujka 1991. u Glini. „Pozdravljam junački narod srpske Banije, srpske Gline, vas koji ste prvi podigli baklju slobode tamo 26. lipnja 1991. Vas koji ste prvi krenuli na ustašku vlast, vas koji ste prvi oslobodili srpske teritorije u Republici Srpskoj Krajini“, ispalio je taj mlađahni radikal, podsjetivši skup na 26. lipnja ’91. i početak balvan revolucije. Slijedom čega je potpuno logično da je Stanivuković početkom veljače kada je pao na hrvatskoj granici i platio globu od 700 eura zbog narušavanja javnog reda i mira (u Gračacu), postao zvijezda Vučićeva, više-manje, privatnog TV Informera, pred čijim je kamerama svjedočio o svome teškom stradanju na putu ka „srpskim zemljama“. Ali, i zaprijetio kako nikada neće odustati od govora o patnji srpskog naroda. Na hrvatskoj ga granici carinici čekaju s uobičajenom dobrodošlicom. Samo neka eure ponese. Što nije problem nikakav sinu nekadašnjega eresovskoga kralja kladionica.
A, onda je Marko Perković održao dva spektakularna koncerta u Širokom Brijegu, nakon čega je samopromovirani čuvar srpske memorije namislio kako bi Thompsonu ubuduće trebalo staviti balvan(e) na bh. granici. Zaprijetivši kako će (njegov) Pokret Sigurna Srpska predložiti svim skupštinama – BiH i RS, ne nužno tim redoslijedom! – donošenje zakona o zabrani promoviranja fašističkih i nacionalističkih ideologija u Bosni i Hercegovini.
Pao (i) na Foči
Odmah mu je ruke dala oporbena supatnica Jelena Trivić, podsjetivši kako je „od ustaške ruke stradalo milijun Srba“ i kako (ona) neće više slušati ZDS na teritoriji slobodarske BiH. Slijedom čega se očekuje reakcija službenog Beograda. Aktualni im je predsjednik, naime, znao pasti u sevdah tvrdeći kako je samo u Jasenovcu ubijeno 750 000 Srba. Činjenice, službeni podatci, međutim, govore o ukupno 83.145 žrtava toga logora, od čega je usmrćeno 47. 627 Srba. No, utoliko gore po činjenice…
Usput, bivši ordonans vojvode Šešelja iskoristio je prigodu napasti i partizane i Crvenu armiju, koji su bili u Beogradu, ali im nije padalo na um osloboditi taj ustaški logor, kao što su, veli, pobjedonosno ušli u Auschwitz.
Vidjeli smo – u Gračacu i Foči – tko je, zapravo, Stanivuković, kojega su, inače, svojevremeno i neki mediji u Sarajevu promovirali kao dašak svježeg – gotovo probosanskog – vjetra u Republici Srpskoj. Puno je mutne Miljacke proteklo dok ti promotori, poglavito TV Face, nisu shvatili kako je (i) Draško neki novi Dodik. Naročito nakon što je u veljači 2020. odnekud izbila fotografija toga razigranog svetosavca s četničkom zastavom usred ex-Srbinja – Foče, naime, koju su glasoviti eresovski antifašisti “oslobodili” od Bošnjaka i ostalih nesrba. No, tko je Trivićka, koja bi, također, balvanom na Thompsona?
Unuka slučajnog partizana
Nekako u isto vrijeme dok je Stanivuković uz holivudski osmijeh pozirao s „gusarima s Kariba“, Jelena je branila lik i djelo čiča Draže, toga, veli, prvoga gerilca Europe. „Dražin patriotizam i danas može biti zvijezda vodilja. Oni koji bivaju proglašavani za izdajnike često postaju nacionalni heroji“, drži ta nesuđena predsjednica Srpske, dodajući kako, gdje god je bio četnički pokret, nije bilo masovnih pokolja.
“Nažalost, gdje god je bio partizanski pokret tu su bili masovni pokolji. Moj djed jest bio partizan igrom slučaja, ali se nikada nije libio kritizirati Tita i Partiju“, završila je ovo svoje četnikovanje bajkom o djedu – slučajnom partizanu – koji je znao trostrukom narodnom heroju skresati u brk ono što mu ide! A unuka mu je, na djeda neustrašiva, u „slučaju Thompson“ na balvane – spremna. Baš kao i Stanivuković kojemu se u Gračacu treslo na šubari cvijeće. Mada, ne treba im zamjeriti…
Za (zapadni) Mostar spremni!
Oboje su, naime, odrasli na pjesmama četničkog slavuja Baje Malog Knindže, dvorskoga glazbenika (…) Milorada Dodika, povjesničara-amatera, koji drži kako je u Bleiburgu trebalo sve pobiti. A ono što je promaknulo Titinim bjesomučnim egzekutorima kasnije pohvatati i, dakako, za glavu skratiti.. Osobito je Jeleni i Drašku draga Bajina – ne Dodikova, već Knindžina – autobigrafska:
I tada su me terali odavde
Pevali su “Lijepa naša”, a ja “Bože pravde”
Kad sam bio mali, poklone mi slali
Iz Čikaga moji, znaš ti dobro koji
I, što nakon svega? Što s novom balvanom revolucijom u pokušaju?! Ništa, zapravo! Vidimo se, kako je Thompson i najavio, u (zapadnom) Mostaru u srpnju. Baš u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva kada su Hrvati ma gdje bili – tradicionalno! – za slavlje – spremni!/HMS/
