Dr. Savanović za HMS: BiH je začeta u grijehu preglasavanja

O razlikama u pogledu na BiH i Republiku Srpsku, o tome podržava li SDS uspostavu trećeg entiteta i drugim aktualnim temama za Hrvatski Medijski Servis govori dr Aleksandar Savanović, direktor Političke akademije SDS-a.

Savanović je doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Beogradu 2011.,a trenutno je zaposlen kao docent na Fakultetu političkih znanosti u Banja Luci. Osim politikom i znanošću uspiješan je šahist, od 2009. međunarodni je šahovski majstor.

HMS: Predizborna kampanja službeno još nije počela, a već dugo svjedoci smo oštrih verbalnih prepucavanja između SDS i SNSD . Kako to objašnjavate?

SAVANOVIĆ: Oštra predizborna retorika je već uobičajen politički folklor na našim prostorima tako da ni ovi izbori nisu izuzetak u tom pogledu. To je logična posljedica fokusiranja naše javnosti, a naročito medija, na ličnosti a ne na politike. Osobno mislim da nema potrebe za oštrom retorikom s obzirom da su pozicije dva bloka, jednog okupljenog oko SNSD-a, i drugog opozicionog koji predvodi SDS, potpuno jasne i ja bih rekao dijametralno suprotne. Dok SDS insistira na tome da su pitanja koja su prva na dnevnom redu pitanja ekonomskog oporavka RS, SNSD forsira tzv. “politička” pitanja iz domena nacionalnog, pa i nacionalističkog, koja su vrlo često na razini pravog “proizvođenja” stvarnosti. Poruke koje SNSD nameće kao glavne teme izbora su pravi pravcati simulakrumi: od mitova o kojekakvim “obojenim” revolucijama koje navodno prijete Republici Srpskoj, pa do pokušaja da se SDS optuži za izdaju i “probosansku” politiku. Kako SNSD gospodari resursima države oni su u stanju upregnuti veliki broj intelektualaca i javnih ličnosti u ovu kampanju. Bez obzira na to, osobno mislim da su male šanse da takve priče ostvare neki uspjeh. One su više svjedočanstvo nemoći vladajuće stranke, koja nema čime da se pohvali iz sfere realnog pa zato mora pribjegavati pravljenju umjetne realnosti.

HMS: Hoće li SDS nakon 8 godina vladavine SNSD-a preuzeti vlast u RS?

SAVANOVIĆ: Rezultate izbora sagledavam u tom kontekstu. Građani RS u listopadu će odlučiti žele li nastaviti živjeti u velikim bajkama, metanaracijama i virtualnosti, ili će insistirati na tome da se politički diskurs okrene realnostima. To je istovremeno i odgovor na pitanje o prognozi rezultata. Ja želim da vjerujem da su građani RS prepoznali fikcije kao fikcije.

HMS: A kako ocjenjujete izgleda kandidata SDS-a Ognjena Tadića da pobjedi Milorada Dodika u utrci za predsjednika RS-a?

SAVANOVIĆ: To će biti sučeljavanje dvije potpuno suprotne političke ličnosti. S jedne strane imamo gosdina Dodika koji je u prethodnom razdoblju permanentno producirao populističke bajke: od priče o skoroj neovisnosti RS, o raspadu BiH, o ukidanju VSTV kroz strukturalni dijalog, o aerodromu u Trebinju, o nalazištima nafte u Posavini itd, itd. Vrijeme je pokazalo da su to sve fikcije. Zato je sada krenuo u samoizgradnju mita o sebi kao velikom Srbinu, premda se svi sjećamo kako je došao na vlast na tenkovima SFORA. S druge strane imamo gosdina Ognjena Tadića koji je bio zarobljen u ratu i proveo je šest mjeseci u zatvoru u Hrvatskoj, a svojevremeno mu je čak izvjesno vrijeme bilo zabranjeno političko djelovanje. I u svim ostalim parametrima: od obrazovanosti, kulture ponašanja, pa do odnosa prema kriminalu i korupciji, gosdin Tadić je realno superioran kandidat. Vidjet ćemo hoće li građani glasati za realne vrijednosti jedne ličnosti ili za produciranu fiktivnu sliku koja ne postoji.

HMS: BiH, pa tako i RS gospodarski tonu sve dublje, Mogu li novi izbori donijeti istinski zaokret na tom planu?

SAVANOVIĆ: Mišljenja sam da smo mi vrlo blizu točke kada će ekonomska devastacija društva potpuno baciti u drugi plan pitanja iz domena konstitutivnosti. U FBiH smo već na primjeru pobune građana iz proljeća ove godine mogli vidjeti kolika je količina revolta izazvanog lošom ekonomskom situacijom nakupljena u širokim slojevima građanstva. BiH mi u tom kontekstu liči na tempiranu bombu i uopće ne bih bio iznenađen da se nešto slično ponovi u još nasilnijoj formi. Ipak, ta vrsta scenarija nosi u sebi opasnost da pitanja konstitutivnosti proglasi irelevantnim, što bi izvan svake sumnje predstavljalo veliku grešku. Nažalost, pojedini akteri, naročito iz međunarodne zajednice, kao da pokušavaju nametnuti upravo tu vrstu dihotomije “građansko versus nacionalno”. Povijesno iskustvo nas uči da je ta vrsta dualne matrice nemoguća u BiH. Rješenje za BiH mora sadržavati odgovor na oba izazova: rješenje nacionalnih pitanja i istovremeno stvaranje efikasne države.

HMS: Je li BiH, umjetna, nemoguća država, država pred raspadom,, koja se održava isključivo vanjskom prisilom, kao što se svakodnevno može čuti od dužnosnika RS-a. I, kako se BiH može održati?

SAVANOVIĆ: Kao što svi znamo, Bošnjaci sanjaju o “unitarnoj” državi, a Srbi i Hrvati o nekoj vrsti približavanja maticama. U takvim uvjetima jasno je da dugoročno BiH ovakva kakva jeste ne može opstati i krajnje je vrijeme da se to prizna bez zadrške. Takođe je krajnje vrijeme da se prestanu promovisati maksimalističke agende koje situaciju čine nerješivom. Problem je što nema hrabrosti da se naprave pravi i istinski koraci ka izlasku iz ovog začaranog kruga, a jasno je i da ovakva situacija mnogim pripadnicima tzv. “političke elite” zapravo odgovara. Ekonomska kriza može predstavljati inicijalnu kapislu za promjenu takvog ponašanja, ali problemi BiH ne mogu biti redukovani isključivo na ekonomske.

HMS: Ako pobijedite na izborima koje stranke s hrvatske i bošnjačke političke scene će biti vaši partneri na državnoj razini? Hoće li to biti oni koji dobiju većinsku podršku Hrvata, odnosno Bošnjaka ili…?

SAVANOVIĆ: SDS je oduvijek smatrala da se rješenje BiH, kakvo god ono bilo, mora naći u trokutu tri legitimna predstavnika konstitutivnih naroda, i nema nikakvog razloga da se sada taj stav mijenja. Uostalom, Deklaracija narodnjačkih stranaka, koja je nedavno potpisana, predstavlja jasan izraz tog stava.

Ako išta možemo naučiti iz novije povijesti BiH je da svaka vrsta nelegitimnog političkog paktiranja dugoročno proizvodi katastrofalne posljedice. Moje je mišljenje da je ta vrsta nedoslijednosti u prihvaćanju legitimne volje drugog glavni uzroka rata 1992-95. BiH tada nije, “bezgrešno začeta”, već je nastala u grijehu preglasavanja jednih od strane drugih i trećih. Time smo imali klasičnu situaciju koja je u političkoj teoriji poznata kao “tiranija većine” koja po definiciji prisiljava manjinu da pribjegne onome što je teoretičar demokracije Robert Dahl nazvao “abnormalna politička ponašanja”. U našem slučaju “manjina” se popela na brda oko Sarajeva i počela bombardirati većinu. Nažalost, i nakon rata imamo vrlo učestale prakse takvih neprincipijelnih paktiranja. Recimo, mogli smo vidjeti da SDP pravi vlast u FBiH sa minornim predstavnicima hrvatskog naroda, ili da Bošnjaci u RS sudjeluju u rušenju legitimno izabranog Predsjednika RS Nikole Poplašena i dovode na mjesto premijera Milorada Dodika koji je tada imao samo dva predstavnika u Skupštini RS. Jasno je da su ove i ovakve prakse duboko destruktivne.

HMS: Što je, onda, riješenje za BiH?

SAVANOVIĆ: Rješenje za BiH, ako je uopće moguće, može nastati samo kao rezultat sporazuma konstitutivnih naroda. Stoga je svaka vrsta zaobilaženja legitimne volje jednog od tih naroda apsurdna, i ja vjerujem da SDS nema namjeru sudjelovati u takvim praksama. To i jeste jedan od bitnih razloga zašto sam podržao tu stranku. Koncept koji jeste moguć je politika malih koraka. Naime, s obzirom da mi sada teško možemo nazrijeti konture nekog dugoročnog strateškog sporazuma za BiH koji bi bio prihvatljiv za sve, trebamo krenuti od malih stvari koje možemo riješiti. Postupno bi na taj način mogla nastati povoljnija klima za rješavanje i pitanja koja sada djeluju nerješiva. Većina tih “malih” pitanja su u domenu ekonomije, i to je još jedan razlog da se krenu urgentno rješavati. Jer, kao što smo prethodno konstatirali, bijeda ljudi u BiH je postala opasno visoka. Nerješena nacionalna pitanja u kombinaciji s ekstremnim siromaštvom i osjećajem beznađa su potencijalno vrlo opasna, dijabolična kombinacija.

HMS: Milord Dodik podržava uspostavu trećeg, većinski hrvatskog entiteta, , ali ne na račun RS. Kakav je stav Vaše stranke o preoblikovanje u BiH u državu u kojoj ć epostojati I entitet s hrvatskom većinom?

SAVANOVIĆ: Problem je u kom kontekstu tretiramo hrvatsko pitanje. Da li problem neravnopravnosti Hrvata tretiramo kao problem Dejtonskog ugovora ili Washingtonskog sporazuma. Dominantan stav svih relevantnih političkih aktera iz RS, kako iz vlasti tako i iz opozicije, je da je u pitanju problem FBiH, tj. Washingtonskog sporazuma, te da stoga u tom okviru i treba tražiti rješenje. Preko presude Sejdić/Finci to se pitanje pokušalo podići na razinu krize BiH kao cjeline, ali kao što vidimo bezuspješno.

Gospodin Dodik smatra da bi treći entitet dugoročno odgovarao RS-u, što je poprilično problematično. Osobno nisam uvjeren u to. Nacionalni interes srpskog naroda, kako ga ja vidim je da hrvatsko pitanje u BiH bude rješeno, a mješanje iz RS u ovoj fazi ne doprinosi tome. U tome je razlika između SDS-a i SNSD-a. Za SDS je svako rješenje koje se postigne u okviru FBiH načelno prihvatljivo dok ne zadire u temeljne odredbe Daytonskog sporazuma, pa bio to treći entitet ili neki drugi model. Takvim stavom se partnerima iz FBiH ostavlja znatno šira platforma za pregovore. SNSD otvorenim zagovaranjem trećeg entiteta, zapravo ponovo stvara situaciju dva naroda protiv jednog, i samo zaoštrava krizu unutar FBiH. Na taj način se u stvari otežava pregovaračka pozicija predstavnicima hrvatskog naroda, bez obzira što većina Hrvata želi treći entitet i milo im je čuti podršku po tom pitanju. Jer otpor Bošnjaka, bez kojih naravno ovo pitanje nije moguće riješiti, time iz razumljivih razloga postaje samo još žešći. Dakle, da rekapituliram, SDS i SNSD su suglasni da rješavanje hrvatskog pitanja ne može zadirati u Dayton, ali SNSD želi napraviti kavgu unutar FBiH, dok SDS želi da se to pitanje već jednom riješi. Kao i Srbi u RS tako i Hrvati u FBiH trebaju se zapitati jesu li im draže Dodikove fikcije, koje su ugodne slušati ali su neostvarive, ili otpočinjanje mukotrpnog procesa bolnih kompromisa. Bez obzira na sve dosadašnje neuspjehe to je jedini put./HMS/