Prof. dr. Vanda Babić rođena je u Kotoru, a osnovnu i srednju školu završila je u Splitu, dodiplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, a poslijediplomski studij, smjer Književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Hrvatska srednjovjekovna tradicija u bokokotorskim pasionskim tekstovima, a doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu disertacijom Kulturno-povijesne vrijednosti djelovanja Vicka Zmajevića u Boki kotorskoj i Zadru.
Razgovarao: Miroslav Landeka
Danas je u zvanju redovite profesorice. Objavila je desetak stručnih i znanstvenih knjiga, a suradnica je u mnogim znanstvenim i stručnim časopisima. Urednica je prvog zbornika Zadarskih filoloških dana te niza knjiga. Suautorica je i scenaristica dokumentarnog filma S Hrvatima Boke, u produkciji HTV, proizvedenog 2001. Dopredsjednica je HKD Napredak Zadar. Povod za razgovor s dr. Babić je nedavno predstavljanje zbirku pjesmama, Crta na dlanu u Gradskoj loži Zadar.
Javnost Vas poznaje po brojnim knjigama i skrbi o hrvatskoj baštini Boke. Otkud sad poezija?
Da, nakon predstavljanja zbirke u Boki i Zagrebu, Zadru sam u povodu Dana Grada željela darovati ono nešto što me je i dovelo u ovaj grad. Dakle, pisanje je bio put na studij Kroatistike, a sve poslije je život koji me smjestio za sveučilišnom katedrom. U Zadru su o zbirci govorili prof. dr. Rafaela Božić i prof. dr. Pavuša Vežić, dok su glumci Ivica Antić i Gabrijela Meštrović Maštruko publiku proveli kroz pjesnički stih, a sve su to pjesmom pratile članice A:K.A Crescendo koje su otpjevale pjesme Arsena Dedića, L. Cohena i T. Ivčića. Kažu da je to bi čaroban sat suzvučja pjesme i riječi.
Zbirka se sastoji od četiri cjeline i 77 pjesama pisanih u razdoblju od 1992. do danas. Prate ih ilustracije akademskih slikara Jagode i Dimitrija Popovića, a poticaj da napravim to baš u listopadu je pjesma Molitva za grad koja je napisana u prizemlju Radićeve ulice gdje sam provela cijeli rat pa i taj listopad 1992. kada smo bili okruženi, neprestano bombardirani, bez struje, vode, sami, ali snažni i odlučni. Ta pjesma je moj dar gradu u kojemu sam od 1986. i koji nisam napuštala ni onda kad su mnogi pobjegli.
Dakle, nema Boke u zbirci?
Ne, Boke uvijek ima, bez nje naprosto ne postojim. Četiri cjeline zbirke prikazuju moj odnos prema metafizičkom i to je prva cjelina nazvana Akvarel. Druga je Cvrčak u rimi koja je zbroj ljubavne lirike i lirskih minijatura. Treća cjelina Imam ja posvećena je osobama koje su me oblikovale, utjecale, bile i jesu uz mene i ovaj ciklus pjesama ima svoje vlasnike. Zadnja cjelina je upućena prostoru koji me dotakao, kojemu pripadam ili koji me je u određenom trenutku upotpunio pa taj ciklus započinje s dvije pjesme o Boki.
Zašto Crta na dlanu?
Dlan je nešto što pružate drugom. Kad nekog volite držite ga kao kap vode na dlanu, kad molite sklapate dlanove ili ih okrećete prema nebu. A na dlanu su crte koje sviđale se vama ili ne postoje i ne možete ih nego nositi sa sobom. Tako i neke situacije i ljude nosite u srcu i ma što bilo ostaju u vama. Baš kao i crta na dlanu. Možete je grepsti no ona je tu. Svaki stih je proživljen no sretna sam što u recepcijama kolega koji su napisali nekoliko recenzija nigdje nisu vidjeli moje već sebe i svoje crte spajanja i razdvajanja. Jer crta može značiti put sastanka ili zid razlaza. Dakle, sloboda izbora ma što god bilo utisnuto na dlanu je osnova- Kako ćete se sa svojim izborom nositi vaša je stvar.
Činjenica je da danas mnogi pišu, objavljuju i smatraju se pjesnikom?
Ne mislim o tome na takav način. Volim da ljudi pišu, slikaju, muziciraju, ostvaruju se u koloritima umjetnosti. Jasno, nemaju svi umjetničku snagu ali ljudima treba dati slobodu izražavanja a o tomu koliko je što vrijedno i ulazi u određene uzuse i vrednovanja pokazat će vrijeme. Važno je da poezija ima krug čitatelja, da živi, diše i da je prisuta u vremenima kada malošto duhovno opstaje. A, priznat ćete ako netko posegne za stihom kao izričajem on ipak u svojim mogućnostima pokušava učiniti ono nešto ljepše i bolje za svijet u kojemu jesmo.
Reklo bi se da mislite kao ne živimo u dobrom vremenu?
Ni jedno vrijeme nije bilo dobro vrijeme, uvijek su ona iza bila bolja, a ona ispred nepoznata, strašnija. Ljudi smo, ne volimo promjene i uvijek smo skloniji trpjeti lošije nego riskirati, mijenjati pa dobit gore. A, snaga je upravo u činjenju, a ne čekanju. Puno bi bilo boje kad bismo svi kao društvo u svom okružju i okviru rada više činili a manje čekali i kritizirali ili iz vlastite nemoći i jala podmetali svojim kolegama, sugrađanima, vlasti. Vrijeme je smutljivaca koji iskaču kada je vrijeme rata, mraka ili pandemije. Dakle, živimo u teškom, ali dobrom vremenu. To je naše vrijeme i naš je zadatak, ali i dug dati od sebe najbolje što možemo.
Priča se da vam uskoro izlazi roman?
Svašta se priča, ali najčešće to bude fake . Točno je da je moj prozni prvijenac za koji dan vani. Tiska se u Perastu, a nakladnici su iz Tivta. Cesta i ptica i oblak je psihološki roman s autobiografskim elementima posvećen Mani Gotovac koja mu je da je bilo sreće trebala biti urednicom, a povezala nas je ljubav prema Boki i ljubav u težini te riječi i svakog njezinog slova.
Osim rada na Sveučilištu, pisanja znanstvenih knjiga, poezije i proze vrlo ste aktivni u HKD Napredak. Nedavno ste izabrani za člana SU što je posebna čast.
Da, posebna čast ali i obveza. Imam sad priliku zahvalit se predsjedniku dr. Nikoli Čiči što me je predložio, ali i svima koju su me kandidirali na to mjesto od dopredsjednika i članova SU, svih Napretkovih udruga u Hrvatskoj do podružnica Srednje Bosne, Hercegovine i Crne Gore. HKD Napredak je spoj svega čime se bavim. On je više od kulturnog društva ali ima još puno gdje se može raditi i napredovati. Postoje neke napretkove podružnice koje se mogu izdvojiti, u posljednje vrijeme to su svakako HKD Napredak Glavna podružnica Mostar sa svojim kulturnim projektima, pa Banja Luka, do nekih koje imaju duži kontinuitet Tuzla, Vitez, Ljubuški, Jajce, Busovača, Knin, a ako govorimo o Hrvatskoj tu nas čeka puno posla. Krenuvši od Metropole, pa dalje… Ono što me raduje jest spoj kvalitete, dobre volje i nadasve entuzijazma bez kojeg je sve priznat ćete samo trula računica./HMS/
