Bosanstvo – da prostiš!

Izetbegović II. afirmira nekakvu bosansko-bošnjačku stranu, kao, valjda, sljednicu „probosanskih snaga“, u koje je SDA dosad obično mobilizirao i afirmirao halal (soft) Hrvate i Srbe. Takozvane, poštene.

Piše: Josip Vričko, Nedjelja.ba

U samo dva dana, potkraj siječnja, dva su istaknuta Bošnjaka, štoviše jedan prvi među njima, Bakir Izetbegović te (i) opjevani bošnjački pjesnik Abdulah Sidran dali intervju neslužbenom glasilu liderske stranke u Bošnjaka. Faktoru, dakle. I ovom je prilikom Izetbegović II., počnimo s njim, udario u neke stare tambure, gudeći o „pozitivnoj diskriminaciji“, Hrvata osobito.

“Bošnjačko-bosanska strana, koja u BiH čini 60%, a u Federaciji BiH 80 % stanovništva i glasačkog tijela, osjeća se zbijena u bošnjačku kvotu koja se najčešće svodi na 33% pozicija i utjecaja u vlasti. Postoji čitav, da tako kažem ‘politički narod’ koji ne glasa za nacionalne stranke i koji je uskraćen za utjecaj koji po Daytonu imaju konstitutivni narodi.

Sve navedeno mora biti uzeto u obzir, nitko ne može biti ignoriran, svi moraju biti jednaki pred zakonom, pa i onim izbornim”, izračunao je, afirmirajući usput (?!) nekakvu bošnjačko-bosansku stranu. Kao, valjda, sljednicu „probosanskih snaga“, u koje je SDA, taj samopromovirani djelitelj domoljubnih atesta, dosad obično mobilizirao i afirmirao halal (soft) Hrvate i Srbe. Takozvane, poštene.

U kvoti – zbijeni

Kako, međutim, prema popisu stanovništva iz 2013. u BiH živi 50,11% Bošnjaka, 30,78% Srba, 15,43% Hrvata, Izetbegović mlađi se malo prebrojao. Pa čak i ako ignoriramo notornu, baš 2013. utvrđenu, istinu kako je među ovih 50 i nešto posto Bošnjaka uračunato i onih 200 000 koji žive u inozemstvu.

U „bošnjačku kvotu“ zbijenom bošnjačkom čelniku (i) to se doima malim, pa im eto dopisuje još tih desetak posto pripadnika nekakvog, novog, a u biti imaginarnog, političkog naroda koji ne glasa za nacionalne stranke. Budući je rečeni intervju Izetbegović iskoristio kako bi potvrdio (političku) neupitnost Zlatnog Ljiljana, treći put bošnjačkim glasovima instaliranog u troglavo bh. rukovodstvo te i (re)afirmirao svoga najboljeg starog neprijatelja Fahrudina Radončića, valjda su onda oni temelj tih bosanskih snaga. Za što je osobito kredibilan ovaj drugi, rođen u Beranima u povremeno prijateljskoj nam Crnoj Gori.

A sve to netom pošto je taj trojac preuzeo Kanton Sarajevo, spreman u premijersku fotelju ugurati Hrvata „koji ne glasa za nacionalne stranke“. I kojega nitko ne smije ignorirati… No koji će dati ruke kako bi se mit o multi-kulti bastionu, gdje se tako „sretno sreću Istok i Zapad“ i dalje promicao. Baš, uostalom, kao što su da(va)li i oba Komšića – Ivo i Željko, deklarirani Bosanci koji su spremno uskakali u hrvatske fotelje – od gradonačelničke do one u Titinoj 16… A i između: veleposlanička, gradonačelnička, dekanska mjesta… što (već) „pošten Hrvat“ ugrabi. Uz, dakako, nužno bošnjačko „aminovanje“.

Od Oca je ostanulo Sinu

Opsjednutost brojevima, Sin je naslijedio od Oca, Bakir, naime, od Alije. Prije 20-ak godina glasoviti je Esad Čimić u magazinu Dani svjedočio kako se u jednom danu oduševio i razočarao Izetbegovićem I. Slušao je, naime, taj komunistički disident predratni govor Sulejmana Ugljanina u Foči, kojom se prigodom taj esdeaov sandžački lider zauzeo za muslimansku državu.

U rečenom intervjuu, Čimić priznaje kako ga je Ugljaninova militantnost, bez obzira što ju je pratio sa sigurne zagrebačke distance, uznemirila. Ali je, veli, vjerovao kako će ga Alija, koji će govoriti potom, svojom mudrošću pacifizirati. I dobro je počeo, kazavši: „Ja se ne slažem s mojim prijateljem Uglajninom…” Te onda nastavio: „Ne slažem se da bude muslimanska država, mi hoćemo državu Bosnu i Hercegovinu svih naroda i narodnosti jer muslimana je još manje od 50%.”

Po Čimiću, iz Ugljaninova kratkotrajnog oponenta progovorila je njegova Islamska deklaracija, koja je, prirodno, bila Bakirova obvezna lektira još od malih nogu. Slijedom čega je onda, dakako, i jasno što se oko rezultata popisa iz 2013. stvorila onolika fama. Ali, evo, Sinu je malo čak i onih Očevih (toliko) željenih 50%, pa je, kako bi brojčana dominantnost bila još očitija, Bošnjacima nakalemio desetak posto Bosanaca.

Izbornik Duraković

O „bosanstvu“ su, s različitim uspjehom, proteklih godina govorili mnogi. U ovom kontekstu je, međutim, dobro podsjetiti na tvrdnju Esada Durakovića koji je, u polemici s ex-reisom Mustafom ef. Cerićem, afirmirao tezu: „Biti osviješteni Bošnjak znači biti Bosanac“. Dok umalo doživotni reis efendija misli kako osviješten Bošnjak znači biti (dobar) musliman. Štoviše, Duraković drži kako su Bošnjaci (sudbinski!) motivirani braniti državu BiH, a to znači braniti bosanstvo kao kategoriju državnosti.

„Naravno, oni to trebaju činiti zajedno sa Srbima i Hrvatima koji nisu pod utjecajem aktualnih agresijskih politika iz Beograda i iz Zagreba, jer Bosna (BiH) može opstati kao takva samo kao multietnička“, tvrdio je akademik, ne susprežući se kandidirati za, evo, izbornika onih što će, uz Bošnjake, oblikovati multietničku sliku Tisućljetne i Nedjeljive. Bosanske BiH, takoreći…

I na kraju, već najavljeni Sidran, koji je rečeni intervju, uz ino, iskoristio kako bi po tko zna koji put pustio suzu jer njegov genij ovdje, u Bošnjaka dakle, nije konvertibilnim markama dovoljno nagrađen. I baš kao što Bakir (re)afirmira svoje jatake u rušenju sarajevske kantonalne vlasi, tako se i akademik Avdo oduševljava piscem iz Prijedora Darkom Cvjetićem, koji je netom objavio knjigu Šindlerov lift.

Pogađate, riječ je o „poštenu Srbinu“, a sarajevski ga je kolega atestirao na temelju toga što taj Prijedorčanin piše o (pred)ratnom neboderu u kojem, veli Sidran, stanuju ljudi koji su „pravoslavni Bosanci-Srbi, a koji sudjeluju u zločinima, nasiljima i progonima nad svojim komšijama Bošnjacima-muslimanima“. Da je Cvjetićev poklonik čitao Izetbegovića I. onda bi sigurno kazao kako on piše o pravoslavnim Bosancima-Srbima koji sudjeluju u zločinu nad svojim susjedima muslimanskim Bosancima-Bošnjacima…

… I eto nas (opet) do one (Bakirove) bošnjačko-bosanska strane, „koja u BiH čini 60, a u Federaciji BiH 80 % stanovništva i glasačkog tijela, a koja se osjeća zbijena u bošnjačku kvotu koja se najčešće svodi na 33% pozicija.

Kako dalje, Bošnjače?!

Sidrana, međutim, u ovoj bosanskoj ujdurmi amnestira njegov, istina neizravni, sraz s Islamskom zajednicom BiH prilikom posljednjeg popisa stanovništva. Zapravo s naputkom u kojem je rečeno: Po nacionalnosti sam Bošnjak, po vjeri musliman, govorim bosanskim jezikom. Na što je pjesnik primijetio: „Vidim da smo u nečemu grdno pogriješili, ali ne znam kazati u čemu, niti kako dalje“.

Izetbegović II., međutim, vjeruje da zna…/HMS/

NAPOMENA: Ova kolumna je, uz suglasnost ujredanika, preuzeta je s portala Nedjelja.ba.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Najnovije

Počinje provedba programa ranog otkrivanja raka dojke

Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ) i liječnici specijalisti različitih specijalnosti potpisali su u ponedjeljak u Mostaru Smjernice za upućivanje na...