BISKUP MAJIĆ: Isusa prepoznajmo u bolesnima, gladnima, žednima, patnicima

-Nakon liturgijskoga proživljavanja najdramatičnijega Tjedna povijesti čovječanstva, od Hosana preko izdaje, Raspni, raspni!, nepravedne osude, mučenja, razapinjanja, smrti, ukopa, evo nas u slavi Kristova Uskrsnuća kazao je u propovijedi na uskrsnoj misi biskup banjolučki Željko Majić.

U nastavku pročitajte propovijed biskupa Majića:

U ovom svetom danu Liturgija Crkve poziva nas na pobjednički usklik zbog pobjede Velikoga Kralja; poziva nas da u dvorani našega života odjekne uskrsna – slavno pobjednička – pjesma: ALELUJA! Aleluja dolazi od hebrejskog izraza hallelu-Jahweh koji doslovno znači “Hvalite Jahvu – Hvalite Gospodina”. Raduj se, dragi Božji narode, i veličaj Boga svoga jer je ustao Spasitelj iz groba!

Izvješća evanđelista o Kristovu Uskrsnuću, ranom jutru nakon subote, neznatno se razlikuju u vanjskom opisu, ali svi su suglasni s Istinom da je Krist Uskrsnuo.

Evanđelist Matej: „Po suboti, u svanuće prvoga dana sedmice, dođoše Marija iz Magdale i druga Marija da pregledaju grob. Najedanput se zemlja silno potrese: anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi te odmakne kamen i sjede na nj. (Mt 28, 1-2)

Evanđelist Marko kao prve svjedoke, uz dvije Marije spominje i Salomu: „Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. I razgovarahu među sobom: “Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih? I kada pogledaju, vide da je kamen već odmaknut. Bio je, uistinu, vrlo velik. (Mk 16,1-6).

Foto: Banjolučka biskupija

Evanđelist Luka ne spominje imena žena: „U prvi dan sedmice, vrlo rano, žene dođoše na grob, noseći miomiris koji bijahu pripremile. Nađoše odmaknut kamen s groba. Uđoše, ali ne nađoše tijelo Gospodina Isusa.“ (Lk 24,1-3)

A, evo, kako netom čusmo, Evanđelist Ivan, koji je na glas o praznom grobu prvi od apostola, zajedno s Petrom dotrčao do groba, veli da je na grob došla samo Marija iz Magdale: „ U privi dan sedmice, vrlo rano, kada je još bila tama, dođe na grob Marija iz Magdale i opazi kamen dignut s groba. (Iv 20,1)

Zadržimo se nakratko, gledajući na Istinu o kojoj „visi sav Zakon i Proroci“ – Istinu da je Isus uskrsnuo, na možda manje važne detalje, na prvim svjedokinjama Kristova uskrsnuća i odvaljenom kamenu.

Svjedokinje Uskrsa. Jednako radilo se to o samo jednoj ili dvije Marije, Mariji iz Magdale i Mariji Jakovljevoj ili kod Marka pridodanoj Salomi, radi se o vjernim i hrabrim ženama. Žene koje su bile vjerne pratiteljice Isusove sve od Galileje, nisu izdale ni u trenutcima kada su se učenici razbježali, ozdravljeni, i utješeni umuknuli, kada se sva ta silna svjetina koja ga je samo koji dan ranije slavila kao Mesiju – Spasitelja, od njega se potpuno okrenula; kada je „hosana!“ prešlo u „raspni!“ Njih koje su hrabro išle za Isusom na putu Kalvarije i “izdaleka promatrale” (Mk 15,40) – razapinjanje, Raspetoga, umiranje i “kamo ga polažu” (r. 47), Ljubav Kristova – Caritas Christi u praskozorje dovela je do groba. Jedini problem koji su imale bio je veliki kamen nad grobnim ulazom: Međusobno razgovarahu: “Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih”. Riječi su ovo koje odaju zabrinutost, unutarnju tjeskobu pa i svijest, da unatoč tolikom zajedništvu, tolikim propovijedima, životnom prožimanju…, one u stvari nisu shvatile tko je Isus. U njemu su gledale velika prijatelja, Isusa čovjeka, silna na djelu i na riječi koji je kadar svaku bolest izliječiti pa i mrtvima dah vratiti. Ali da bi i sebe uskrisio, da je on Krist -Pomazanik – Mesija – Sin Boga Života, pravi Bog i pravi Čovjek, istobitan s Ocem po kome je sve stvoreno, koji je radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa, … da nakon onako brutalne smrti može uskrsnuti, e, to je bilo skriveno i neshvatljivo njihovu umu.

Kamen. Zato i tjeskoban hod, preteški kamen, ne samo na grobnom otvoru nego još više na njihovim srcima. Svima dobro poznato stanje pred stvarnošću groba, završetku nadanja, pred velikim kamenom – simbolom ljudske nemoći.

I vidi čuda, žene nalaze otvoreni grob – nailaze na odvaljeni kamen. Što nam želi poručiti ovaj detalj koji ne zaobilazi nijedan od evanđelista? Zasigurno nas ne žele navesti na zaključak da je to bila jedina mogućnost Isusova napuštanja groba. Otvoren ili zatvoren grob ne utječe na Isusovo Uskrsnuće, na stvarnost ispunjenja velikoga djela spasenja i otkupljenja. Ta on je, ne samo kroza zatvorena vrata dva puta ušao među apostole, nego je u trenutku dok je Josip iz Arimateje zajedno s pobožnim ljudima zatvarao grobna vrata – navaljivao kamen, već sišao u podzemlje kako bi sve usnule duše – sinove i kćeri Abrahamove – priveo pred Lice Oca nebeskoga koje to zaslužuju. No, otkotrljan kamen, otvoren grob jest Božji dar pogleda u onu eshatonsku dimenziju u kojoj su smrt i grob pobijeđeni, u kojoj se sve do toga trenutka skriveno postaje jasno. Zato je odvaljeni kamen svjedok najvećega događaja u povijesti čovječanstva.

Istina, zabrinute žene u tom trenutku, toga nisu bile svjesne. Sam pogled na odvaljeni kamen u njima nije stvorio radost i svijest Isusova uskrsnuća. Ta stvarnost sama po sebi i nije dokaz uskrsnuća. Ona može probuditi nadu. No, može, što se u ovom slučaju dogodilo, proizvesti još veću zabrinutost i strah. Jer moglo se dogoditi, kako nam sv. Ivan prenosi Magdaleninu bojazan, da je netko pod okriljem noći došao, grob otvorio i mrtvo tijelo na neko drugo mjesto stavio: “Ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj” (Iv 20,5). Zato temelj Uskrsnuća nije pogled na odvaljeni grob nego stvarnost susreta. Kod Ivana: “Marijo! Reče joj Isus. Rabuni – Učitelju, odgovori ona. I okrenu se prema njemu” (20,6); kod Mateja: „ „Ne bojte se! Znam da tražite raspetoga Isusa. On nije ovdje! (…) Uskrsnuo je od mrtvih i, eto, pred vama ide u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti!“ (28,5-7); kod Luke: “Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: ‘Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane’” (24,7), a kod Marka: „Ne bojte se! Vi tražite raspetoga Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je. Nije ovdje. Evo mjesta gdje ga položiše. Idite i recite njegovim učenicima, posebno Petru: Pred vama ide u Galileju; ondje ćete ga vidjeti kako vam je rekao“ (16,6-7)

Braćo i sestre! Vjerujem da je stanje duha triju pobožnih žena svima nama blisko. Poput njih i mi smo pošli za Kristom, toliko vremena proboravili u njegovoj blizini, vjerno izvršavali zakone Crkve, u jutarnje sate svoje molitve Bogu uzdizali, skoro pa na redovite nedjeljne susrete – Misna slavlja dolazili i nerijetko ga u sv. pričesti primali. No, tjeskobni hod, kamen sa srca nikako da se ukloni. Vjerujem da mnoge i danas, ovoga Uskrsa, jako pritišće. Jer velike su nevolje u koje zapadosmo: nevolje osobne zataje pa i izdaje, nevolje ženidbene nevjernosti i obiteljskoga nerazumijevanja; nevolje okruženja i vremena u kojemu živimo: neimaštine, straha za sutra kako za vlastitu egzistenciju tako za budućnost vlastite djece; nevolje nepravde, kriva nauka i promoviranje novoga svjetonazora u kojemu sve ono što je Božje gubi svaku vrijednost. Jednom riječju: nevolje duha zla koje se snažno očituju kao da na Kalvariji u Kristovoj Smrti i Uskrsnuću nisu pobijeđene.

Da, sve su to nevolje ljudskim pogledom vidljive i umom shvatljive. No, dragi vjernici, ovo je Dan vjere i Pobjede; vjere u Pobjedu i Pobjednika nad svakom ljudskom opačinom! Vjere u Onoga koji je kadar iz groba ustati, teški kamen s groba, u koji ga pobožni ljudi položiše, vlastitom snagom razvaliti i pobjedonosno ustati. I svaki kamen sa svakoga srca milosno ukloniti, svaku nepravdu ispraviti, bol odagnati, neimaštinu u imanje pretvoriti, mržnju iz srca izbiti i ljubavlju ga napuniti… Stoga, radujmo se ovaj sveti dan Pobjede i Pobjednika, odagnajmo svaki strah u sebi i pred sobom: “Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše.

Naš je usto Spasitelj iz groba, veselte se, o kršćani! Veselimo se, draga braćo i sestre, u snazi ove Istine koja kamen odvaljuje, smrt pobjeđuje! Jer On je svojom Mukom i preslavnim Uskrsnućem za nas vječnomu Ocu Adamov dug isplatio i zadužnicu stare krivice izbrisao svetom Krvlju. Veselimo se, kršćani, jer smrtni je san nestao, Krist je iz groba ustao. Uzalud Pilatov pečat i straže, teški kamen na grobu tom, gdje ležao je Bog. Pred njim je svaka nevolja i smrt nemoćna, u njemu je i s njim pobijeđena. Zaputimo se s ovoga Misnog slavlja u Galileju svoga života i doma, i recimo svima, svojim ukućanima i susjedima, Petru i svijetu: Krist je uskrsnuo! Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče!” Ide pred vama i ostaje s vama do svršetka svijeta. Prepoznajte ga u lomljenju kruha, u bolesnima, gladnima, žednima, patnicima, u svima onima koji ispovijedaju vjeru u živoga Bogočovjeka, učinite ga prepoznatljivim u vlastitim životima; pronađite ga pod prilikama bijele hostije u crkvama i svetohraništima. Jer to su mjesta njegova obitavanja dok ponovno ne dođe u slavi veličanstva suditi živima i mrtvima, i svakomu dati po djelima njegovima. Svima sretan i blagoslovljen Uskrs!/HMS/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

spot_img

Najnovije

spot_img