Gležnjevi imaju važnu ulogu u gotovo svakom pokretu, od stajanja i hodanja do trčanja i održavanja ravnoteže, a ujedno djeluju kao amortizeri koji ublažavaju opterećenje tijela. Ipak, o njima rijetko razmišljamo dok ne dođe do ozljede.
Ozljede gležnjeva vrlo su česte, a prema podacima britanskog Nacionalnog instituta za zdravlje i izvrsnost skrbi (NICE) čine oko pet posto svih dolazaka na hitnu pomoć u Velikoj Britaniji. Fizioterapeutkinja Genevieve Tawiah upozorava da se mnoge od njih mogu spriječiti jačanjem stopala i gležnjeva, za što nisu potrebni ni skupa oprema ni dugotrajni treninzi.
Prvi korak je razvijanje svijesti o položaju stopala. Jedna od preporučenih vježbi je pritiskanje vrha nožnog palca o pod uz praćenje kako se aktivira svod stopala, a druga je pokušaj pomicanja palca prema olovci postavljenoj uz njega, bez pomicanja ostatka stopala. Takve vježbe poboljšavaju kontrolu mišića i raspodjelu opterećenja preko gležnja.
Drugi korak su vježbe snage i ravnoteže: podizanje na prste uz stabilan oslonac, hodanje po zamišljenoj crti, kao gimnastičar po gredi, te ustajanje sa stolca i penjanje stepenicama. Korisno je povremeno mijenjati nogu kojom se prvom penjemo. Onima koji se oporavljaju od uganuća pomaže stajanje na jednoj nozi uz bacanje i hvatanje lopte, a kod kroničnih problema s tetivama sporije vježbe s dodatnim opterećenjem.
Treći korak je odgovarajuća obuća. Preuske i šiljaste cipele ograničavaju prirodan položaj prstiju i smanjuju stabilnost, pa prsti trebaju imati dovoljno prostora, a svod stopala potporu. Na minimalističke, takozvane barefoot cipele treba se navikavati postupno i tek kad su stopala dovoljno snažna. Za čučnjeve je bolja ravnija obuća, za trčanje ona s boljom amortizacijom, a planinarske cipele pomažu na neravnom terenu, ali dugotrajno svakodnevno nošenje može ukočiti gležnjeve./HMS/














